Evanđelje po sv. Marku
1
Ivan Krstitelj. Krštenje i kušanje Isusovo, Gospodin propovijeda po Galileji i poziva učenike. U Kafarnaumu iscjeljuje bjesomučnoga, punicu Petrovu, mnoge bolesnike. Čisti gubavca.
1Početak evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega; 2kao što je pisano u Isaiji proroku: »Evo ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom«. 3Glas onoga, što viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove!« 4Pojavi se Ivan krsteći u pustinji i propovijedajući krštenje pokore za oproštenje grijeha. 5Tada je izlazila k njemu sva Judeja i svi Jerusalemci; i on ih je krstio u rijeci Jordanu, i ispovijedali su grijehe svoje. 6A Ivan je bio obučen u dlaku devinu i imao je pojas kožan oko svojih bedara, i jeo je skakavce i divlji med. 7I propovijedao je govoreći: Za mnom dolazi jači od mene, pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješili remena na obući njegovoj. 8Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom svetim. 9U to vrijeme dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Ivan u Jordanu. 10I odmah izlazeći iz vode vidje otvorena nebesa i Duha kao goluba, gdje silazi na njega. 11I glas dođe s nebesa: Ti si Sin moj ljubezni, ti si mi omilio. 12I odmah ga Duh izvede u pustinju 13I bio je u pustinji četrdeset dana i kušao ga sotona, i bio je sa zvijerima6, i anđeli su mu služili. 14A pošto predadoše Ivana, dođe Isus u Galileju propovijedajući evanđelje Božje i govoreći: 15Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje; pokoru činite i vjerujte evanđelju! 16I idući pokraj mora Galilejskoga, vidje Šimuna i Andriju, brata njegova, gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari. 17I reče im Isus: liajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi. 18I odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 19I otišavši malo dalje ugleda Jakoba Zebedejeva i Ivana, brata njegova, i oni su krpali mreže u lađi. 20I odmah ih pozva. I ostavivši oca svoga Zebedeja u lađi s najamnicima, pođoše za njim. 21I dođoše u Kafarnaum; i odmah u subotu uđe u zbornicu i stade učiti. 22I divljahu se nauci njegovoj, jer ih je učio kao onaj, koji ima vlast, a ne kao književnici. 23Tada bijaše u njihovoj zbornici čovjek s nečistim duhom i povika: 24Što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? došao si da nas pogubiš. Znam, tko si, Svetac Božji! 25I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! 26I strese ga nečisti duh i povika iza glasa i iziđe iz njega. 27I začudiše se svi tako, te su pitali jedan drugoga: Što je ovo? kakva li je ovo nova nauka, da sa vlašću zapovijeda i nečistim duhovima, i slušaju ga? 28I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj. 29I čim iziđoše iz zbornice, dođoše u kuću Simunovu i Andrijinu s Jakobom i Ivanom. 30A punica je Šimunova ležala od groznice, i odmah mu kažu za nju. 31I pristupivši podiže je uzevši je za ruku, i pusti je odmah groznica, i ona im služaše. 32A kad bi u veče, pošto sunce zapade, donosili su k njemu sve bolesnike i bjesomučne. 33I sabrao se sav grad na vratima. 34I izliječi mnoge bolesnike od različnih bolesti, i istjera mnoge đavle, i ne dopusti đavolima da govore, jer su ga poznavali 35A u jutro vrlo rano ustavši iziđe i otide u pusto mjesto, i ondje se molio. 36I za njim pođe Šimun i njegovi drugovi. 37I kad ga nađoše, kažu mu: Svi te traže. 38I reče im: Hajdemo drugamo u susjedna sela i gradove, da i tamo propovijedam, jer zato sam izišao. 39I propovijedao je po njihovim zbornicama i po svoj Galileji i izgonio đavle. 40I dođe k njemu gubavac i stade ga moliti klečeći na koljenima: Ako hoćeš, možeš me očistiti. 41A Isus smilovavši mu se pruži svoju ruku i dotaknuvši ga se, reče mu: Hoću, očisti se. 42I čim to reče, otide guba s njega i očisti se. 43I zaprijetivši mu odmah ga istjera 44i reče mu: Pazi, nikomu ništa ne reci; nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za očišćenje svoje, kao što zapovjedi Mojsije za svjedočanstvo njima 45A on izišavši poče pripovijedati i razglašivati događaj, tako te Isus nije mogao više javno u grad ući, nego je bio na polju u pustim mjestima, i dolazili su k njemu sa svih strana.
2
Liječi uzeta. Poziv Levijev. Pitanje o postu. Trganje klasja.
1I poslije nekoliko dana ude opet u Kafarnaum. 2I čulo se, da je u kući, i sabrali se mnogi tako, te nisu imali mjesta ni pred vratima, i govorio im je riječ. 3I dođu k njemu noseći uzetoga, a nosila ga četvorica. 4I jer nisu mogli od naroda, da ga donesu k njemu, otkriše krov, gdje je on bio, i kroz otvor, koji tako načiniše, spustiše postelju, na kojoj je uzeti ležao. 5A kad vidje Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: Sinko! oprošteni su ti grijesi tvoji. 6A ondje su sjedili neki književnici i mislili u svojim srcima: 7Što ovaj tako govori? Grdi! Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga? 8I odmah upoznavši Isus duhom svojim, da oni tako misle u sebi, reče im: Što tako mislite u srcima svojim? 9što je lakše reći uzetomu: Oprošteni su ti grijesi tvoji ili reći: Ustani, uzmi postelju svoju i hodi? 10Ali da znate, da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe, reče uzetomu: 11Tebi govorim, uzmi postelju svoju i pođi kući svojoj. 12I on odmah usta i uzevši postelju otide pred svima tako, da se svi divili i slavili Boga govoreći: Još nikada tako što ne vidjesmo. 13I izišao je opet k moru, i sav je narod dolazio k njemu, te ih je učio. 14I prolazeći vidje Levija Alfejeva gdje sjedi na carini i reče mu: Ajde za mnom! I ustavši otide za njim. 15I kad je sjedio za stolom u njegovoj kući, mnogi su carinici i grješnici sjedili zajedno s Isusom i njegovim učenicima, jer ih bijaše mnogo i išli su za njim. 16Iknjiževnici su i farizeji, vidjevši gdje jede s carinicima i grješnicima, govorili učenicima njegovim: Zašto jede i pije s carinicima i grješnicima? 17A Isus čuvši to reče im: Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni; nisam došao da zovem pravednike, nego grješnike. 18Tada su postili učenici Ivanovi i farizeji. I dođu i kažu mu: Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne poste? 19Reče im Isus: Zar mogu svatovi postiti, dok je s njima zaručnik? Dok imaju sa sobom zaručnika, ne mogu postiti. 20Nego će doći dani, kad će se uzeti od njih zaručnik, i tada će postiti u ono vrijeme. 21Nitko ne prišiva krpe gruba sukna na staru haljinu, inače taj dodatak oduzima novu čest od samoga staroga, i nastaje gora rupa. 22I nitko ne lijeva novo vino u stare mješine; inače će vino razbiti mješine, pa propadne vino i mješine; nego novo vino treba lijevati u nove mješine. 23I dogodi se, kad je On išao subotom kroz usjeve, te njegovi učenici stadoše putem trgati klasje. 24Tada su mu govorili farizeji:: Eto, zašto čine u subotu, što nije dopušteno? 25A on im kaže: Niste li nikad čitali, što je učinio David, kad je bio u nevolji, i ogladnio on i njegovi pratioci? 26kako uđe u kuću Božju za Abiatara, velikoga svećenika, i pojede postavljene hljebove, kojih ne bijaše slobodno jesti nego svećenicima, i dade ih onima, koji bijahu s njim? 27I stane im kazivati: Subota je načinjena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 28Dakle je Sin čovječji gospodar i od subote.
3
Čovjek sa osušenom rukom. Gospodin liječi mnoge bolesne. Izabira dvanaestoricu apostola. Grijeh protiv Duha svetoga. Braća Isusova.
1I kad uđoše u zbornicu, bijaše ondje čovjek s osušenom rukom. 2I motrahu na njega, ne će li ga u subotu izliječiti, da ga optuže. 3I kaže čovjeku sa suhom rukom: Stupi na sredinu. 4Potom ih upita: Da li je dopušteno u subotu dobro činiti ili zlo? dušu spasiti ili ubiti? A oni šutjeli. 5Tada pogleda naokolo na njih srdit od velike tuge zaradi tvrdoće njihova srca i reče čovjeku: Pruži ruku svoju! I pruži, i opet ozdravi njegova ruka. 6A farizeji izišavši vijećali su odmah s Herodovcima protiv njega, kako bi ga upropastili. 7A Isus otide s učenicima svojim k moru, i mnogi narod pođe za njim iz Galileje i iz Judeje. 8I iz Jerusalema i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona silno mnoštvo dođe k njemu čuvši, što je činio. 9Tada reče svojim učenicima, da mu bude lađica na poslugu zbog svijeta, da ga ne bi gurali, jer mnoge izliječi tako, te su navaljivali na njf kojigod bijahu bolesni; da ga se dotaknu. 11I nečisti su duhovi, kad su ga vidjeli, padali pred njim na koljena i vikali: Ti si Sin Božji! 12I veoma im je prijetio, da ga ne prokažu. 13Potom uziđe na goru i dozva, koje je hotio, i dođoše k njemu. 14I postavi dvanaestoricu, da budu s njime i da ih pošalje da propovijedaju. 15I dade im vlast da liječe od bolesti i da izgone đavle. 16I postavi ih dakle dvanaestoricu: Šimuna i nadjene mu ime Petar; 17i Jakoba Zebedejeva i Ivana, brata Jakobova, i nadjene im imena Boanerges, to znači sinovi groma; 18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakoba Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananejca 19i Judu Iškariotskoga, koji ga izdade. 20I dođu u kuću i sabra se opet narod tako, da nisu mogli ni kruha jesti. 21Kad to čuše njegovi pratioci, iziđoše, da ga obuzdaju; jer su govorili: poludio je. 22A književnici, koji siđoše iz Jerusalema, govorili su: U njemu je Beelzebul i: S pomoću poglavice đavolskoga izgoni đavle. 23I dozvavši ih govorio im u pričama: Kako može sotona sotonu izgoniti? 24I ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ne može ostati ono kraljevstvo. 25I ako se kuća sama u sebi razdijeli, ne može ostati ona kuća. 26I ako sotona ustane sam na se, razdijeljen je, i ne će moći ostati, nego će propasti. 27Nitko ne može ušavši u kuću jakoga oteti oružje njegovo, ako najprije ne sveže jakoga; i onda će oplijeniti njegovu kuću. 28Zaista vam kažem: Svi će se grijesi oprostiti sinovima čovječjim i psovke, kojima su psovali, 29ali koji pogrdi Duha svetoga, nema oproštenja do vijeka, nego će biti kriv vječnoj krivici, 30jer su govorili: U njemu je nečisti duh. 31Tada dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći vani poslaše k njemu, da ga zovu. 32I sjedio je narod oko njega i kažu mu: Eto tvoja mati i tvoja braća vani traže te. 33A on im odgovori: Tko je mati moja i braća inoja. 34I pogledavši oko sebe na one, koji su oko njega sjedili, reče: Evo mati moja i braća moja! 35Jer tko čini volju Božju, onaj je brat moj i sestra moja i mati.
4
Priča o sijnču. Priča o sjemenu. Priča o gorušičnom zrnu. Oluja na jezeru.
1Kad opet poče učiti kod mora, sabra se oko njega silan svijet tako, da je ušavši u lađu sio na moru, a sav narod bio na morskoj obali. 2I učio ih mnogo u pričama, i govorio im u svojoj nauci: 3Slušajte! Evo, iziđe sijač da sije. 4I dok je sijao, jedno pade kraj puta, i dođoše ptice nebeske i pozobaše ga. 5A drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje; i odmah izniče, jer nije imalo duboke zemlje. 6A kad sunce osvanu, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu. 7I drugo pade na trnje, i naraste trnje, i udavi ga, i ne donese roda. 8I drugo pade na dobru zemlju i davaše rod, koji je napredovao i rastao, i donošaše jedno po trideset, drugo po šezdeset, i drugo po sto. 9I reče: Tko ima uši da čuje, neka čujel 10A kad osta sam; zapitaše ga pratioci s dvanaestoricom za priče. 11I reče im: Vama je dano, da znate tajne kraljevstva Božjega, a onima, koji su vani, sve se iznosi u pričama 12da gledajući vide, i da ne vide, i da slušajući čuju, i da ne razumiju, da se ne obrate, i da im se ne oproste grijesi. 13I reče im: Zar ne razumijete ove priče? a kako ćete sve priče razumjeti? 14Koji sije, riječ sije. 15Uvo su, koji su krai puta: gdje se sije riječ i kad je čuju, odmah dolazi sotona, i otima riječ posijanu u njima. 16Tako i ono, što je posijano na kamenitom tlu znači one, koji kad čuju riječ, odmah je primaju s radošću, 17ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani. Zatim kad nastane nevolja ili progonstvo poradi riječi, odmah se sablazne. 18A drugo je, što se sije među trnje. Ovo su, koji riječ slušaju, 19ali brige ovoga svijeta i ništetno bogatstvo i ostale strasti, što se uvlače, zaguše riječ, da ostane bez roda. 20A što je posijano na dobroj zemlji znači one, koji slušaju riječ i primaju i donose rod, jedno po trideset, drugo po šezdeset, i drugo po sto. 21I govori im: Da li se užiže svjetiljka, da se metne pod vagan, ili pod postelju? a ne da se metne na svjetionik? 22Jer nije ništa sakriveno, što se ne će otkriti, niti se što događa u potaji, a da ne izađe na javu. 23Ako tko ima uši da čuje, neka čuje. 24I govorio im: Pazite na ono, što slušate! Kakvom mjerom mjerite, i vama će se mjeriti i dodat će se vama, koji slušate. 25Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, uzet će mu se i ono, što ima. 26Potom je govorio: Tako je kraljevstvo Božje, kao čovjek, koji baci sjeme u zemlju. 27I spava i ustaje noću i danju, i sjeme niče i raste, da on ne zna. 28Jer zemlja sama od sebe donosi rod, najprije biljku, onda klas, zatim klas ispuni pšenicom. 29A kad sazori rod, odmah pošalje srp, jer je nastala žetva. 30Opet je govorio: Kako ćemo isporediti kraljevstvo Božje? ili s kojom ćemo ga pričom porediti? 31Kao zrno gorušično, koje, kad se posije u zemlju, manje je od svih sjemena na zemlji; 32ali kad je posijano, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti velike grane tako, da se mogu za njegovu sjenu zakloniti ptice nebeske. 33I mnogim ih je takovim pričama učio riječ, koliko su mogli shvatiti. 34A bez priče nije im govorio; a nasamo je sve tumačio učenicima. 35I kaže im onaj dan u veče: Pođimo na drugu stranu obale. 36I otpustivši narod uzeše ga, kako bijaše u barki, i druge barke bijahu s njim. 37I postade velika oluja, i bacaše valove u barku, da se barka već napuni. 38A on je na krmi spavao na jastuku. I probude ga i kažu mu: Učitelju! Zar ti ne mariš, što ginemo? 39I ustavši zaprijeti vjetru i reče moru: Zašuti, umukni. I stiša se vjetar, i postade tišina velika. 40I reče im: Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere? 41I silno se uplašiše te govorahu jedan drugome: Tko je taj, da mu se pokoravaju vjetar i more?
5
Gospodin izgoni legiju đavola; liječi ženu, koja je bolovala od tečenja krvi; oživljuje kćer Jairovu.
1I dođoše preko mora u okolicu Gerasensku. 2A kad iziđe iz barke, odmah mu iz grobova iziđe nasusret čovjek s duhom nečistim, 3koji je živio u grobovima, i nitko ga nije više mogao svezati ni verigama; 4jer je često bio metnut u klade i u verige, pa je iskidao verige i izlomio klade, i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5I neprestano je bio dan i noć u grobovima i gorama vičući i bijući se kamenjem. 6A vidjevši Isusa izdaleka, potrči i padne pred njim ničice. 7I povikavši iza glasa reče: Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! 8Jer mu je govorio: Iziđi, nečisti duše, iz čovjeka! 9I upita ga: Kako ti je ime? I odgovori mu: Legija mi je ime, jer nas je mnogo. 10I vrlo ga je molio, da ga ne protjera iz one okoline. 11A ondje je po brijegu pasao veliki čopor svinja. 12I kad su ga molili duhovi: Pošalji nas u svinje, da u njih uđemo! 13Dopusti im. I izišavši nečisti duhovi, uđoše u svinje. I velikom se navalom strmoglavi čopor u more oko dvije tisuće, i potopiše se u moru. 14A svinjari pobjegoše i javiše u gradu i po selima. I iziđoše da vide, što se dogodilo. 15I dođoše k Isusu, i vidješe bjesomučnoga, gdje sjedi obučen i zdrave pameti, pa se uplašiše. 16A kad su im oni što vidješe, pripovijedali, što se dogodilo od bjesomučnoga i od svinja, 17počeše ga moliti, da otide iz njihovih krajeva. 18I kad uđe u barku, stade ga moliti onaj, koga je mučio đavao, da bude s njime. 19I ne dopusti mu, nego reče: Idi kući svojoj k svojima, i javi im, šta ti je učinio Gospodin, i kako te pomilovao! 20I otide i poče propovijedati u deset gradova, šta mu učini Isus, i svi se divili. 21I kad prijeđe Isus u lađi opet preko jezera, okupi se silno mnoštvo oko njega, i bijaše kraj mora. 22I dođe jedan od predstojnika zborničkih po imenu Jair, i vidjevši ga pade pred njegove noge. 23I vruće ga zamoli govoreći: Moja kći umire. Dođi, stavi ruku na nju, da ozdravi i živi! 24. I pođe s njime, a za njim je išao silan svijet i tiskali ga. 25I žena, koja je bolovala dvanaest godina od tečenja krvi 26i mnogo pretrpjela od mnogih liječnika i potrošila sve svoje imanje, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je još gore bilo; 27čuvši za Isusa, dođe u narodu straga i dotače se njegove haljine, 28jer je mislila: Ako se samo dotaknem haljine njegove, ozdravit ću. 29I odmah se osuši izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu, da je ozdravila od patnje. 30Ali i Isus osjeti odmah u sebi, da sila iziđe iz njega, i okrenuvši se k narodu upita: Tko se to dotače mojih haljina? 31I rekoše mu učenici: Vidiš svijet, gdje te tiska, pa pitaš: Tko se dotače mene? 32. I obazirao se, da vidi onu, koja to učini. 33A žena je uplašivši se drhtala, i znajući, što se dogodi, dođe i pade pred njega i kaže mu svu istinu. 34Tada joj on reče: Kćeri! vjera ti je tvoja pomogla. Idi s mirom i ozdravi od patnje svoje! 35Dok je on još govorio, dođu od predstojnika zborničkog govoreći: Kći je tvoja umrla. Zašto još dodijavaš učitelju? 36A Isus čuvši riječ, što rekoše, reče zborničkom predstojniku: Ne boj se, samo vjeruj! 37I ne dade za sobom ići nikomu osim Petra i Jakoba i Ivana, brata Jakobova. 38I dođu u kuću zborničkog predstojnika i vidi vrevu, i ljude, gdje glasno plaču i nariču. 39I ušavši reče im: Što vičete i plačete? Djevojka nije umrla, nego spava. 40I smijali mu se. A on istjeravši sve uze oca i djevojčinu mater i svoje pratioce i uđe, gdje je ležala djevojka. 41I uzevši djevojku za ruku, reče joj: Talita kumi! to znači: Djevojko, tebi govorim, ustani! 42I odmah je ustala djevojka i hodala, a bilo joj je dvanaest godina, i prepali se od straha velikoga. 43I strogo im zapovjedi, da nitko ne dozna za to; i reče, neka joj dadu jesti.
6
Gospodin u Nazaretu. Gospodin šalje apostole, da propovijedaju o kraljevstvu Božjem. Mišljenje Herodovo i drugih ljudi o Isusu. Smrt Ivana Krstitelja. Gospodin hrani pet tisuća ljudi. Hoda po jezeru. Liječi razne bolesnike.
1I izišavši odanle dođe u svoj zavičaj, i za njim su išli njegovi učenici. 2I kad dođe subota, poče učiti u zbornici, i mnogi, koji su slušali, divili se govoreći: Otkud to ovomu? i kakva li je mudrost, što mu je dana? i da se takva čudesa čine rukama njegovim? 3Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakobov i Josesov i Judin i Šimunov? nisu li i njegove sestre ovdje među nama? 4I sablažnjivali se o njega. A Isus im reče: Nije prorok bez časti van u svojem zavičaju i u svojoj rodbini i u svojem domu. 5I nije mogao ondje nijednoga čuda da učini, osim što izliječi malo bolesnika, stavivši ruke. 6I čudio se njihovom nevjerovanju. I išao je po okolnim selima i učio je. 7Potom dozva dvanaestoricu i poče ih slati dva po dva i dade im vlast nad nečistim dasima. 8I zapovjedi im, da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu; 9nego da budu obuveni u sandale, i da ne oblače dviju haljina. 10I reče im: Gdje uđete u kuću, ondje ostanite, dok ne iziđete odanle; 11I kojegod mjesto vas ne prime i ne posluša vas, izlazeći odanle otresite prah s nogu svojih za svjedočanstvo njima. 12I otišavši propovijedahu, da čine pokoru. 13I izgonili su mnoge đavle i mazali uljem mnoge bolesnike i liječili ih. 14Kad začu kralj Herod, jer se njegovo ime bješe razglasilo, reče: Ivan je Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čini čudesa. 15Drugi su pak govorili: To je Ilija. A drugi su govorili: To je prorok, kao jedan od proroka. 16A čuvši Herod za to govorio je: To je Ivan, komu sam ja odsjekao glavu; on je uskrsnuo od mrtvih. 17Jer je sam Herod poslao te uhvatio Ivana i svezavši bane htjede je odbiti; 27nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi, da se donese njegova . 28Ovaj otide i odsiječe mu glavu u tamnici i donese glavu njegovu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj materi. 29I čuvši to njegovi učenici dođoše i uzeše tijelo njegovo i metnuše ga u grob. 30I skupe se apostoli oko Isusa i javiše mu sve, što učiniše i naučiše. 31I kaže im: Dođite vi sami na samo u pustinju i malo se odmorite. Jer ih bijaše mnogo, koji su dolazili i odlazili, te nisu imali ni vremena da jedu. 32I otidoše na lađi nasamo u pusto mjesto. 33I vidješe ih, gdje odlaze, i poznaše ih mnogi; i pješice se iz svih gradova strčaše onamo i prestigoše ih. 34I izišavši vidje mnogo svijeta, i ražali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira, i poče ih učiti mnogo. 35I kad bi već pred noć, pristupiše učenici njegovi govoreći: Pusto je ovo mjesto, a već je kasno; 36otpusti ih, neka idu u susjedne zaselke i sela, da kupe sebi hrane, šta će jesti. 37. A on im odgovori: Podajte im vi, neka jedul Tada mu kažu: Da idemo pa da kupimo za dvijesta dinara kruha i da im damo da jedu? 38A on im kaže: Koliko hljebova imate? Pođite i vidite! I razabravši kažu: Pet i dvije ribe. 39I zapovjedi im, da posade sve stolove i stolove na zelenoj travi. 40I posadiše se na hrpe po sto i pedeset. 41I uzevši pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, blagoslovi i prelomi hljebove i dade učenicima svojim, da metnu pred njih, i dvije ribe razdijeli svima. 42I svi jedoše te se nasitiše. 43I nakupiše komada, što preteče, punih dvanaest košara i od riba. 44A bijaše onih, što su jeli hljebove, pet tisuća ljudi. 45I odmah primora svoje učenike, da uđu u lađu i da idu pred njim preko jezera u Betsaidu, dok on otpusti narod. 46I oprostivši se s njima otide na goru, da se moli. 47I u veče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji. 48I vidjevši ih, gdje se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima, idući po moru, i hotio je, da ih prođe. 49A oni su vidjevši ga, gdje ide po moru, mislili, da je sablast, i povikaše; 50jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima i reče im: Uzdajte se, ja sam, ne plašite sef 51I uđe k njima u lađu i stiša se vjetar. I još se više divili u sebi; 52jer još ne razumješe ćuda sa hljebovima, nego je njihovo srce bilo zaslijepljeno. 53I kad prijeđoše preko jezera, dođoše u zemlju Genesaretsku i ondje pristadoše, 54I kad iziđoše iz lađe, odmah ga upoznaše. 55I optrčaše sav onaj kraj i počeše na posteljama donositi bolesnike, gdje su čuli, da je on. 56I kudgod je išao u sela ili u gradove ili u zaselke, po ulicama su stavili bolesnike i molili ga, da se taknu skuta od njegove haljine. I svi su ozdravljali, kojigod ga se doticali.
7
Prednje farizeja. Izvanja i unutrašnja čistoća Kananejka. Gluhonijemi.
1I saberu se oko njega farizeji i neki od književnika, koji dođoše iz Jerusalema. 2I vidjevši neke od njegovih učenika, gdje jedu hljeb nečistim, to znači neopranim rukama, ukoriše ih; 3jer farizeji i svi Židovi ne jedu, ako brižno ne peru ruku, držeći se predaje starih. 4I kad dođu s trga ne jedu, dok se ne operu. I još ima mnogo, što su primili i drže: Peru čaše i vrčeve i kotlove i postelje. 5Tada upitaju ga farizeji i književnici: Zašto tvoji učenici ne žive, kao što nam predaše stari, nego jedu hljeb s neopranim rukama? 6On im odgovori: Dobro prorokova za vas licemjere Isaija, kako je pisano: »Ovaj narod poštuje me usnama, a njihovo je srce daleko od mene. 7Uzalud me poštuju učeći naukama i zapovijedima ljudskim«; 8jer ostavivši zapovijed Božju držite ljudske predaje, pranje vrčeva i čaša; i činite drugo mnogo takovo. 9. I govorio im: Lijepo vi ukidate zapovijed Božju, da sačuvate svoju predaju. 10Jer Mojsije reče: Poštuj svoga oca i svoju mater; i: Tko opsuje oca ili mater smrću da umrel 11A vi kažete: Ako reče čovjek ocu ili materi: korban, to će reči: žrtveni je dar, što bi išlo tebe. 12I tako mu više ne dopuštate, da išta učini svojemu ocu ili materi; 13ukidajući riječ Božju svojom predajom, koja je vama predana, i tako mnogo koješta činite. 14I dozvavši opet narod reče im: Poslušajte me svi i razumijte! 15Ništa nije izvan čovjeka, što bi ga moglo ulazeći u nj okaljati, nego što izlazi iz čovjeka, ono je, što kalja čovjeka. 16Ako tko ima uši da čuje, neka čuje! 17I kad dođe od naroda u kuću, pitali ga učenici njegovi za priču. 18I reče im: Tako, zar ste i vi nerazumni? Ne razumijete li, da štogod ulazi u čovjeka spolja, ne može ga okaljati? 19jer mu ne ulazi u srce, nego ide u trbuh i izlazi u zahod, koji čisti sva jela. 20On dakle reče: Što izlazi iz čovjeka, to kalja i čovjeka; 21jer iznutra, iz srca ljudskoga izlaze zle misli, bludništva, krađe, ubijstva, 22preljube, lakomstva, pakosti, prijevara, besramnost, zavist, psovka, oholost, bezumlje. 23Sva ova zla iznutra izlaze i kaljaju čovjeka. 24I ustavši odanle otide u krajeve Tirske i Siđonske. I ušavši u kuću htio je, da nitko ne dozna; i nije se mogao sakriti. 25Jer odmah, čim je za njega čula žena, koje je kći imala nečistoga duha, dođe i pade k njegovim nogama. 26A ta je žena bila poganka, rodom Sirofeničanka. I molila ga, da istjera đavla iz njezine kćeri. 27A on joj reče: Pusti, da se najprije djeca nahrane! jer nije pravo uzeti kruh od djece i baciti psićima. 28Ali ona odgovori i kaže mu: Da, Gospodine, jer i psići jedu pod stolom od djetinjih mrvica. 29I reče joj: rodi radi te riječi! Izišao je đavao iz tvoje kćeri. 30I kad otide svojoj kući, nađe djevojku gdje leži na postelji, i da je đavao izišao. 31I opet izišavši iz krajeva Tirskih, dođe preko Sidona k moru Galilejsikomu posred krajeva Desetogradskih. 32I dovedu k njemu gluha i nijema i zamole ga, da stavi na nj ruku. 33I uzevši ga iz naroda nasamo stavi prste svoje u uši njegove i pljunuvši dotače se jezika njegova. 34I pogle davši na nebo uzdahnu i reče mu: Ephata, to znači: otvori se! 35I odmah mu se otvoriše uši, i razriješi se sveza njegova jezika i govoraše pravilno. 36I zabrani im, da nikome ne kazuju, ali što im je on više zabranjivao, to su oni još više razglašivali. 37I izvanredno se divili govoreći: Sve je dobro učinio: i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.
8
Gospodin hrani četiri tisuće ljudi. Kvasac farizejski. Slijepac u Betsaidi. Priznanje Petrovo. Gospodin proriče svoju muku. Samozataja je potrebita.
1U one dane, kad je opet bilo vrlo mnogo ljudi, i nisu imali šta jesti, dozvavši učenike svoje reče im1: 2Žao mi je naroda, jer eto već tri dana stoje kod mene, i nemaju šta jesti; 3i ako ih otpustim gladne njihovoj kući, klonut će na putu; jer su neki od njih došli izdaleka. 4I odgovoriše mu učenici njegovi: Otkuda može da ih tko nahrani hljebovima ovdje u pustinji? 5I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni kazaše: Sedam. 6I zapovjedi svijetu, da posjedaju po zemlji. I uzevši sedam hljebova, davši hvalu, prelomi i dade učenicima svojim da iznesu; i izniješe pred narod. 7I imali su malo ribica; i njih blagoslovi i zapovjedi, da i ove iznesu. 8I jedoše i nasitiše se; i nakupiše komada, što preteče, sedam košara. 9A bijaše ih oko četiri tisuće, i otpusti ih. 10I odmah uđe u lađu sa svojim učenicima i dođe u krajeve Dalmanutske. 11I iziđoše farizeji i počeše se s njim prepirati, i kušajući ga tražili su od njega znak s neba. 12I uzdahnuši u duhu svome reče: Zašto ovaj rod traži znak? Zaista vam kažem: Ne će se ovomu rodu dati znak. 13I ostavivši ih uđe opet u lađu i otide preko jezera. 14I zaboraviše uzeti hljeba, i nisu imali sa sobom u lađi do jedan hljeb. 15I stade ih opominjati govoreći: Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga, i kvasca Herodova. 16I razgovarali se jedan s drugim: nemamo kruha. 17I razabravši Isus reče im: Što raspravljate, da kruha nemate? Zar još ne shvatate niti ne razumijete? Zar je još zaslijepljeno vaše srce? 18Oči imate i ne vidite? i uši imate, i ne čujete? Zar se ne sjećate, 19kad sam pet hljebova izlomio na pet tisuća, koliko ste nakupili košara punih komada? Kažu mu: dvanaest. 20A kad sedam hljebova na četiri tisuće, koliko ste nakupili košara punih komada? A oni kažu: Sedam. 21I reče im Isus: Kako da još ne razumijete? 22I dođu u Betsaidu i dovedu mu slijepca i zamole ga, da ga se dotakne. 23I uzevši za ruku slijepoga, izvede ga napolje iz sela i pljunuvši mu u oči i stavivši na nj svoje ruke zapita ga, vidi li što. 24I pogledavši reče: Vidim ljude, gdje idu kao drva. 25Zatim mu opet stavi ruke na oči njegove i progleda i izliječi se te stade gledati sve bistro. 26I posla ga njegovoj kući govoreći: Ni ne uđi u selo! 27I iziđe Isus i učenici njegovi u sela Cezareje Filipove. I putem je pitao svoje učenike, govoreći im: Za koga me drže ljudi? 28A oni mu odgovoriše: Za Ivana Krstitelja, a drugi za Iliju, a drugi za kojeg od proroka. 29Tada ih on upita: A za koga me vi držite? Petar mu odgovari: Ti si Krist. 30I zabrani im, da nikome ne kažu za njega. 31I poče ih učiti, da valja Sinu čovječjemu mnogo trpjeti, i da će ga zabaciti starješine i ri svećenički i književnici, i da će ga ubiti i poslije tri dana da će uskrsnuti. 32I govorio im je o tom otvoreno. I uzevši ga Petar nasamo poče pa odvraćati. 33A on okrenuvši se i pogledavši na svoje učenike ukori Petra govoreći: Idi od mene, sotono! jer ti ne misliš, što je Božje, nego što je ljudsko. 34I dozvavši narod i svoje učenike reče im: Ako tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe i uzme križ svoj i ide za mnom! 35Jer tko hoće, da spasi život svoj, izgubit će ga. A tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spast će ga. 36Jer što koristi čovjeku, da sav svijet dobije, a duši svojoj naudi? 37Ili što će dati čovjek u zamjenu za svoju dušu? 38Jer tko se postidi mene i mojih riječi u ovom preljubotvornom i grješnom naraštaju, i Sin će se čovječji postidjeti njega, kad dođe u slavi Oca svoga sa svetim anđelima.
9
Preobraženje Isusovo. Gospodin iscjeljuje bjesomučnog dječaka. Po drugi put proriče svoju muku. Najveći u kraljevstvu Božjem. Sablazan.
1I reče im: Zaista vam kažem: Imade nekih među ovima, što stoje ovdje, koji ne će okusiti smrti, dok ne vide kraljevstva Božjega; gdje je došlo u sili. 2I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakoba i Ivana i izvede ih na goru visoku nasamo same i preobrazi se pred njima. 3I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kako ne može valjar ubijeliti na zemlji. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem i razgovarahu se s Isusom. 5Tada prozbori Petar i reče Isusu: Rabi, dobro nam je ovdje biti, i načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu; 6jer nije znao što govori, jer su bili vrlo uplašeni. 7I pokaže se oblak te ih zasjeni i začu se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubezni: njega slušajte! 8I obazrevši se odmah, ne vidješe nikoga više sa sobom, osim Isusa sama. 9A kad su silazili s gore, zapovjedi im, da nikome ne kazuju, što su vidjeli, osim kad Sin čovječji uskrsne iz mrtvih. 10I zadržaše riječ u sebi, no ispitivali su, što znači: Uskrsnuti od mrtvih? 11I pitali ga: Zašto kažu književnici, da Ilija treba najprije da dođe? 12A on im odgovori: Ilija će najprije doći i sve urediti; i Sin će čovječji, kao što je pisano za njega, trpjet mnogo i prezret će ga. 13Ali vam kažem, da je i Ilija došao, i učiniše s njime, što htjedoše kao što je pisano za njega. 14I došavši k učenicima svojim vidje mnogi narod oko njih i književnike gdje se prepiru s njima: 15I čim ga vidješe, sav svijet se ugodno iznenadi, te su ga pritrčavši, pozdravljali. 16I upita ih: Sto se prepirete među sobom. 17I odgovori mu jedan od naroda: Učitelju: dovedoh k tebi svoga sina, u komu je nijemi duh, 18. koji, gdjegod ga uhvati, baca ga, a on se pjeni i škrguće zubima i suši se. I rekoh tvojim učenicima, da ga istjeraju, i nisu mogli. 19A on im odgovori: O rode nevjerni! dokle ću biti s vama? dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni! 20I dovedoše ga k njemu. I kad ga vidje, odmah ga duh stade lomiti i padnuvši na zemlju valjao se pjeneći. 21I upita njegova oca: Koliko ima vremena, kako mu se to događa? A on reče: Od djetinjstva! 22I često ga baca u vatru i vodu, da ga pogubi. Nego ako što možeš, smiluj se nama i pomozi nam. 23A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome, koji vjeruje. 24Tada povikavši otac dječaka reče sav u suzama: Vjerujem, pomozi mojemu nevjerju. 25A kad vidje Isus, da se narod stječe zaprijeti nečistomu duhu govoreći mu: nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više u njega ne ulazi! 26I povikavši i izlomivši ga vrlo iziđe, i učini se kao mrtav tako, te su mnogi govorili: Umro je! 27A Isus uzevši ga za ruku, podiže ga i usta. 28I kad uđe u kuću, pitali ga njegovi učenici nasamo: Zašto ga mi ne mogosmo istjerati? 29I reče im: Ovaj rod ne može nikako drukčije izići, osim po molitvi i postu. 30I izišavši odanle, išli su kroz Galileju i nije htio, da tko dozna; 31jer je učio svoje učenike i govorio im: Sin će se čovječji predati u ruke ljudske i ubit će ga; i pošto ga ubiju, uskrsnut će poslije tri dana. 32A oni nisu razumjeli govora i bojali se, da ga zapitaju. 33I dođu u Kafarnaum. I kad bijahu u kući, zapita ih: O čemu ste putem raspravljali? 34A oni su šutjeli, jer su putem jedan s drugim raspravljali, tko je veći od njih. 35I sjedavši dozva dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi, neka je od svih najzadnji i sluga svima! 36I uzevši dijete stavi ga među njih i zagrlivši ga reče im: 37Tko jedno takovo dijete primi u moje ime, mene prima; a tko prima mene, ne prima mene, nego onoga, koji me je poslao. 38Reče mu Ivan: Učitelju, vidjesmo jednoga, gdje u tvoje ime izgoni đavle, i zabranismo mu, jer ne ide za nama. 39A Isus odgovori: Ne branite mu! jer nema nikoga, koji bi u moje ime čudo činio i odmah me klevetao; 40jer tko nije protiv nas, s nama je. 41I tko vas napoji čašom vode u ime moje zato, što ste Kristovi: zaista vam kažem, ne će izgubiti svoje plaće. 42A tko sablazni jednoga od ovih malih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo, da se objesi mlinski kamen, koji tjera magare, o vratu njegovu i da se baci u more. 43I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je; bolje ti je ući u život sakatu, nego li da imaš dvije ruke i ideš u pakao, u oganj neugasivi. 44(gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi). 45I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je; bolje ti je ući u život hromu, nego li da imaš dvije noge i da te bace u pakao. 46(gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi). 47I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga; bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje, nego li da imaš dva oka i da te bace u pakao, 48gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. 49Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. 50Dobra je sol. Ali ako sol bude neslana, čim ćete je osoliti? Imajte sol u sebi i imajte mir među sobom.
10
Ženidba je nerazriješiva. Isus blagoslivlja djecu. Bogati mladić. Nagrada učenika Kristovih. Po treći put proriče svoju muku. Sinovi Zebedejevi. Slijepac Bar Timej.
1I ustavši odanle dođe preko Pereje u krajeve Judejske, i opet mu se silan narod pridruži, i kao što je imao običaj, iznova ih je učio. 2I pristupivši farizeji pitali ga kušajući: Smije li čovjek otpustiti ženu? 3A on im odgovori: Što vam je zapovjedio Mojsije? 4Oni rekoše: Mojsije dopusti, da joj se napiše otpusno pismo i da se otpusti. 5Reče im Isus: Radi vašega tvrdog srca napisa vam ovu zapovijed. 6A u početku stvorenja stvori ih Bog kao muško i žensko. 7Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju i prionuti će za ženu svoju 8i bit će dvoje u jednom tijelu. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo. 9Što je dakle Bog združio, čovjek neka ne rastavlja. 10I u kući su ga iznova pitali zato njegovi učenici: 11I reče im: Tko otpusti ženu svoju i oženi se drugom, čini preljubu na njoj. 12I ako žena otpusti muža svoga, i uda se za drugoga, čini preljubu. 13I donosili su k njemu djecu, da ih se dotakne. A učenici su branili onima, što su ih donosili. 14A kad to Isus vidje, ne bi mu milo, pa im reče: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im, jer je takovih kraljevstvo Božje. 15Zaista vam kažem: Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne će ući u njega. 16I zagrlivši ih stavi ruke na njih te ih blagoslovi. 17I kad iziđe na put, pritrča netko i kleknuvši pred njim moljaše ga: Učitelju dobri I što mi valja činiti, da dobijem život vječni? 18A Isus mu reče: Što me zoveš dobrim? Niko nije dobar, osim jedinoga Boga. 19Znadeš zapovijedi: Ne ubij, ne čini preljube, ne ukradi, ne reci lažnoga svjedočanstva, ne prevari, poštuj oca svoga i mater! 20A on mu odgovori: Učitelju! sve sam ovo izvršio od svoje mladosti. 21A Isus pogledavši na njega zavoli ga i reče mu: Jedno ti manjka, idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu; i dođi, uzmi križ svoj te idi za mnom! 22A on posta zlovoljan od ove riječi, pa otide tužan, jer je bio vrlo bogat. 23. I pogledavši Isus naokolo, reče svojim učenicima: Kako će teško bogataši ući u kraljevstvo Božje! 24A učenici se uplašiše od riječi njegove. Ali Isus im opet prozbori i kaže: Djeco! kako je teško onima, koji se uzdaju u bogatstvo, ući u kraljevstvo Božje. 25Lakše je devi proći kroz uši iglene, nego li bogatašima ući u kraljevstvo Božje. 26A oni se još više čudili, govoreći jedan drugome: Tko se dakle može spasti”? 27I pogledavši Isus na njih reče: Kod ljudi je nemoguće, ali nije kod Boga; jer je sve moguće kod Boga. 28I poče mu Petar govoriti: Eto mi smo sve ostavili i pošli za tobom. 29Odgovori Isus: Zaista vam kažem: Nema nikoga, koji je ostavio kuću ili braću ili sestre ili mater ili oca ili djecu ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne primi sad u ovo vrijeme stoputa toliko: kuća i braće i sestara i matera i djece i polja s progonima, a u budućem svijetu život vječni. 31Ali će mnogi prvi biti posljednji i posljednji prvi. 32Kad bijahu na putu uzlazeći u Jerusalem, i pred njima išao Isus, oni se čudili i pošli su za njim zabrinuti. I uzevši opet dvanaestoricu, poče im kazivati, što mu se ima dogoditi. 33Jer evo idemo u Jerusalem, i Sin će se čovječji predati rima svećeničkim i književnicima, i osudit će ga na smrt i predat će ga poganima; 34i narugat će mu se i popljuvat će ga i bičovati će ga i ubit će ga, i poslije tri će dana uskrsnuti. 35I pristupe k njemu Jakob i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: Učitelju, hoćemo, da nam učiniš, što te zamolimo. 36A on im reče: Što hoćete, da vam učinim? 37Kazaše mu: Daj nam, da sjednemo jedan s desne tebi, a drugi s lijeve u slavi tvojoj! 38A Isus im reče: Ne znate, što tražite; možete li piti čašu, koju budem ja pio, ili se krstiti krstom, kojim budem ja kršten. 39Kad mu odgovoriše: Možemo, reče im Isus: Čašu ćete piti, koju ja pijem, i bit ćete kršteni krstom, kojim ću ja biti kršten; 40Ali da sjednete meni s desne strane ili s lijeve, ne morru doti nego onima, kojimu je pripravljeno. 41I čuvši desetorica počeše se srditi na Jakoba i Ivana. 42A Isus dozvavši ih, reče im: Znate, da oni koji se smatraju za vladare narodne, gospoduju nad njima i knezovi njihovi da ih tlače. 43Ali među vama nije tako; nego koji hoće da bude veći, neka vam bude sluga, 44i koji hoće prvi da bude među vama, neka bude sluga svima! 45Jer i Sin čovječji nije došao, da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge. 46I dođu u Jerikon9. I kad je izlazio iz Jerikona on i negovi učenici i mnogi narod, Bartimej, sin Timejev, prosjak slijepac, sjedio je kraj puta. 47I čuvši, da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se. 48I mnogi su ga korili, da zašuti. A on je vikao još jače: Sine Davidov, smiluj mi se. 49Tada stade Isus i zapovjedi: Dozovite ga. I dozvaše slijepca govoreći mu: Uzdaj se, ustani, zove te. 50A on zbacivši svoju haljinu, skoči i dodie k Isusu, 51I prozborivši Isus reče mu: Šta ćeš, da ti učinim? Slijepac mu reče: Gospodine moj, da progledam. 52Tada mu reče Isus: Idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda i pođe putem za njim.
11
Svečani ulaz u Jerusalem. Nerodna smokva. Gospodin izgoni kupce i prodavaoce iz hrama. Poslanici velikog vijeća pitaju Gospodina, odakle mu vlast.
1I kad se približe k Jerusalemu kod Betfage i Betanije prema gori Maslinskoj, posla dvojicu od svojih učenika 2i reče im: Idite u selo, što je prema vama. Odmah, kako uđete u nj, naći ćete privezano magare, na kojem još nitko od ljudi nije sjedio. Odvežite ga i dovedite! 3I ako vam tko reče: Što činite? kažite: Gospodin treba i odmah će ga odaslati amo. 4I odoše i nađoše magare privezano, vani pred vratima na raskršću i odvezaše ga. 5I neki od onih, što su ondje stajali, rekoše im: Sto radite, da odvezujete magare? 6A oni im rekoše, kao što im zapovjedi Isus, i ostaviše ih. 7I dovedu magare k Isusu i postave na nj svoje haljine, i sjede na nj. 8A mnogi prostriješe svoje haljine po putu; a drugi su rezali granje od drveta i prostirali po putu. 9I koji su išli pred njim i koji su išli za njim, vikali su: Hosana! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje! 10Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida, koje dolazi! Hosana na visini! 11I uđe u Jerusalem, u hram, i promotri sve, a jer je bilo već kasno, iziđe u Betaniju sa dvanaestoricom. 12I sutradan, kad iziđoše iz Betanije, ogladnje. 13I vidjevši iz daleka smokvu s lišćem dođe, ne bi li što našao na njoj. I došavši k njoj ne nađe ništa osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokvama. 14I prozborivši reče joj: Da nitko više nikada ne jede od tebe do vijeka! I slušali su njegovi učenici. 15I dođu u Jerusalem. I ušavši u hram stade izgoniti one, koji su prodavali i kupovali u hramu, i ispremeta stolove mjenjačima i klupe onima, što su prodavali golubove. 16I ne dopusti, da tko pronese koju posudu kroz hram. 17I učio je govoreći: Nije li pisano: Dom moj neka se zove dom molitve svim narodima? A vi načiniste od njega spilju razbojničku. 18Kad to čuše ri svećenički i književnici tražili su, kako bi ga pogubili, jer su ga se bojali; jer se sav narod oduševljavao za nauku njegovu. 19I kad bi u veče, iziđe iz grada. 20I u jutro, kad su prolazili, vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. 21Tada se sjeti Petar i reče mu: Rabi, gle, posušila se smokva, što si je prokleo. 22I odgovori im Isus: Imajte vjeru Božju! 23Zaista vam kažem: Ako tko reče ovoj gori: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u svojem srcu nego uzvjeruje, da će se dogoditi, što govori, bit će mu. 24Zaista vam kažem: Sve što ištete u molitvi, vjerujte, da ćete primiti, i bit će vam. 25I kad stojite, da se molite, praštajte, ako što imate protiv koga, da i Otac vaš, koji je na nebesima, oprosti vama grijehe vaše. 26Ali ako vi ne oprostite, ni Otac vaš, koji je na nebesima, ne će oprostiti vama grijeha vaših. 27I dođu opet u Jerusalem. I kad je hodao naokolo po hramu, pristupe k njemu glavari svećenički i književnici i starješine 28i pitali ga: Kakvom vlašću to činiš? ili tko ti dade ovu vlast, da to činiš? 29A Isus im odgovori: I ja ću vas da upitam jednu stvar, pa ako mi odgovorite, kazat ću vam, kakvom vlašću to činim. 30Odgovorite mi: Da li je krst Ivanov bio s neba ili od ljudi? 31A oni su razmišljali u sebi govoreći: Ako rečemo s neba! reći će: Zašto mu dakle ne vjerovaste? 32Ako rečemo: Od ljudi I bojimo se naroda, jer svi su držali, da je Ivan bio zaista prorok. 33I odgovoriše Isusu: Ne znamo. Tada im odgovori Isus: Ni ja ne ću kazati vama: kakvom vlašću činim ovo.
12
Priča o zlim vinogradarima. Pitanje o porezu, uskrsnuću, najvećoj zapovijedi. Pitanje Isusovo o sinu Davidovu. Čuvajte se farizeja. Dar udovičin.
1I poče im govoriti u pričama. Čovjek posadi vinograd i ogradi ogradom i iskopa tijesak i načini kulu i dade ga u najam vinogradarima i otide daleko. 2I kad dođe vrijeme, posla k vinogradarima slugu, da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. 3A oni ga uhvatiše, izbiše i otpustiše prazna. 4I opet posla k njima drugoga slugu, i njemu razbiše glavu i obružiše ga. 5I iznova posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge; pa jedne izbiše, a druge pogubiše. 6Još je imao jednoga, Sina svoga ljubeznoga; i njega posla najposlije k njima govoreći: Pobojat će se Sina mojega. 7Ali oni vinogradari rekoše jedan drugome: Ovo je baštinik; ajde da ga ubijemo, i bit će baština naša. 8I uhvatiše ga i ubiše i izbaciše napolje iz vinograda. 9Što će dakle učiniti gospodar od vinograda? Doći će i pogubit će vinogradare i dat će vinograd drugima. 10Zar niste čitali Pismo ovo: »Kamen, odbaciše graditelji, taj posta kamen ugaoni«. 11Od Gospodina bi to, i divno je u očima našim«. 12I gledali su da ga uhvate, no pobojaše se naroda; jer upoznaše, da je za njih kazao tu priču. I ostaviše ga i otidoše. 13Tada pošalju k njemu neke od farizeja i Herodovaca, da bi ga uhvatili u riječi. 14Oni došavši kažu mu: Učitelju! Znamo, da si istinit i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš, tko je tko, nego zaista učiš putu Božjemu. Da li je dopušteno caru dati porez ili ne: Hoćemo li dati, ili da ne damo? 15A on poznavajući njihovu lukavštinu reče im: Što me kušate? Donesite mi dinar da vidim. 16. Oni mu donesu. I reče im: Čija je ovo slika i napis? Rekoše mu carev! 17I odgovori im Isus: Dajte dakle caru carevo, a Bogu Božje! I oni mu se divili. ste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu reče Bog kod grma: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakobov. 27Nije on Bog mrtvih, nego živih. Vi se dakle vrlo varate. 28I pristupi jedan od književnika, koji ih je slušao, kako se oni prepiru, i vidjevši, da im je dobro odgovorio, zapita ga: Koia je od svih prva zapovijed? 29Isus mu odgovori: Prva je zapovijed: »Čuj, Israele, Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30I ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim i svom Husom svojom i svom pameti svojom i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovijed. 31Druga je ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! Druge veće zapovijedi od ovih nema. 32I reče mu književnik: Dobro, učitelju! pravo si rekao, da je jedan Bog, i da nema drugoga osim njega, 33i ljubiti ga svim srcem i svim razumom i svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe veće je od svih žrtava paljenica i darova. 34A Isus vidjevši, kako pametno odgovori, reče mu: Nisi daleko od kraljevstva Božjega. I nitko se više ne usudi da ga zapita. 35Tada prozbori Isus i upita učeći u hramu: Kako govore književnici, da je Krist sin Davidov, 36kad sam David kaza u Duhu Svetom: »Reče Gospodin Gospodinu mojemu, sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? 37Sam David naziva ga Gospodinom, kako je dakle sin njegov? I mnogi je narod rado ga slušao. 38I govorio im u nauci svojoj: Čuvajte se književnika, koji idu u dugačkim haljinama i žele da ih pozdravljaju na trgu, 39i da sjede na prvim mjestima u zbornicama, i u začeljima na gozbama, 40koji jedu kuće udovičke i pretvarajući se, dugo mole; ti će biti oštrije suđeni. 41I sjedavši Isus prema milostinjaru, gledao je, kako narod meće novce u milostinjar. I mnogi su bogataši bacali mnogo. 42I dođe jedna siromašna udovica i baci dvije lepte, što čini kvadrant. 43I dozvavši svoje učenike reče im: Zaista vam kažem: ova ie siromašna udovica stavilo više od svih, koji su metnuli u milostinjar. 44Jer svi su bacali od suviška svojega, o ono je od sirotinje svoje stavila sve, što imade, svu svoju imovinu.
13
Gospodin proriče propast Jerusalema, svršetak svijeta, i svoj dolazak na sudnji dan. Bdijte!
1I kad je on izlazio iz hrama, kaže mu jedan od njegovih učenika: Učitelju! gle, kakvo kamenje i kako sjajne građevine! 2A Isus mu odgovori: Vidiš li ove silne građevine? Ni kamen na kamenu ne će ostati, koji se ne će razvaliti. 3I kad je sjedio na gori Maslinskoj prema hramu, pitali ga nasamo Petar i Jakob i Ivan i Andrija: 4Kaži nam, kad će to biti? i koji će to znak biti, kad se sve to počme izvršavati? 5Isus im poče govoriti: Pazite, da vas tko ne prevari. 6Jer će mnogi doći u moje ime govoreći, da sam ja, i mnoge će zavesti. 7A kad čujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se, jer treba da to bude, ali još nije svršetak. 8Jer će ustati narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo, i bit će potresi po raznim mjestima, i glad će biti. To je početak jadima. 9Ali vi se čuvajte! jer će vas predavati na sudove, i šibat će vas u zbornicama i izvodit će vas pred upravitelje i kraljeve poradi mene za svjedočanstvo njima. 10I svim narodima treba da se najprije propovijedi evanđelje. 11I kad vas povedu i predadu, ne brinite se naprijed, šta ćete govoriti, nego što vam se da u onu uru, ono govorite! jer niste vi, koji govorite, nego Duh sveti. 12A predat će brat brata na smrt i otac dijete, i ustat će djeca na roditelje i usmrtit će ih. 13. I svi će zamrziti na vas poradi imena mojega. Ali koji ustraje do konca, on će se spasiti. 14A kad vidite mrsko opustošenje, da stoji, gdje ne bi smjelo biti, koji čita, neka razumije! tada koji budu u Judeji, neka bježe u gore; 15i koji bude na krovu, neka ne silazi u kuću, niti ulazi, da uzme što iz svoje kuće; 16i koji bude u polju, neka se ne vraća natrag, da uzme svoju haljinu! 17Teško trudnima i dojiljama u te dane! 18Nego se molite, da se ne dogodi po zimi! 19Jer će u te dane biti takova nevolja, kakova nije bila od početka svijeta, što ga je Bog otvorio, dosad, niti će biti. 20I da Gospodin ne skrati dane, ne bi se spasio ni jedan Čovjek; ali poradi izabranih, koje izabra, skratio je dane. 21I tada, ako vam tko reče: Evo, ovdje je Krist! eno, ondje! ne vjerujte! 22Jer će ustati lažni Kristi i lažni proroci, i pokazat će znake i čudesa, da bi prevarili, kad bi bilo moguće, i izabrane. 23Vi se dakle čuvajte, eto sve sam vam kazao naprijed. 24Ali u one dane, poslije te nevolje, sunce će pomrčati i mjesec ne će dati svoje svjetlosti; 25i zvijezde će spadati s neba, i sile će se nebeske pokrenuti. 26I tada će ugledati Sina čovječjega, gdje ide na oblacima nebeskim, s velikom silom i slavom. 27I tada će poslati anđele svoje i sabrat će svoje izabrane od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja nebesa. 28A od smokve se naučite priči: Kad se već njezina grana pomladi i stane listati, znadete, da je blizu ljeto. 29Tako i vi, kad vidite, da se ovo zbiva, znajte, da je blizu, na vratima. 30Zaista vam kažem, da ovaj naraštaj ne će proći, dok se ovo sve ne zbude. 31Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi ne će proći. 32A o onom danu ili o uri nitko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, nego Otac. 33Pazite, bdijte i molite se! jer ne znate, kad je vrijeme. 34Kao što čovjek, koji na odlasku ostavi svoju kuću i dade svojim slugama vlast i svakome njegov posao i zapovjedi vrataru da bdije. 35Bdijte dakle, jer ne znate, kad će doći gospodar od kuće, u veče ili u ponoći, ili u pijetle, ili u jutro; 36da vas kad dođe iznenada, ne nađe gdje spavate. 37A što vama kažem, kažem svima: Bdijte!
14
Veliko vijeće zaključuje smrt Isusovu. Pomazanje u Betaniji. Izdaja Judina. Posljednja večera. Naređenje pres. oltarskog sakramenta. Gospodin proriče zatajenje Petrovo. Getsemani. Gospodina uhvate. Isus pred velikim vijećem. Trokratno zatajenje Petrovo.
1Bila je pak za dva dana pasha i blagdan beskvasnih hljebova, i tražili su glavari svećenički i književnici, kako bi ga lukavštinom uhvatili i ubili. 2Ali su govorili: Ne o svetkovini, da se ne bi narod pobunio. 3I kad je on bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavoga i sjedio za stolom, dođe žena, koja je imala posudu od alabastra s dragocjenim čistim nardovim uljem; i razbivši posudu od alabastra, izli mu na glavu. 4A neki se razljutili govoreći jedan drugome: Zašto se prosulo ovo ulje. 5Ta moglo se to ulje prodati za više od tristo dinara i dati siromasima. I ogorčeni je korili. 6A Isus reče: Ostavite je! Što joj dodijavate? Dobro je djelo učinila na meni; 7Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8Ova je učinila, što je mogla. Ona pomaza u naprijed tijelo moje za ukop. 9Zaista vam kažem: Gdje se god uspropovijeda ovo evanđelje po svemu svijetu, kazat će se i što je ona učinila za spomen njezin. 10I Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka rima svećeničkim, da im ga izda. 11Čuvši oni obradovaše se i obećaše mu dati novaca. I tražio je zgodu, kako bi ga izdao. 12I u prvi dan beskvasnih hljebova, kad su običavali klati vazmeno janje, kažu mu učenici njegovi: Kuda hoćeš da idemo i da ti zgotovimo vazmeno janje da jedeš? 13I posla dvojicu od svojih učenika i reče im: Idite u grad, i srest će vas čovjek, koji nosi vodu u zemljanom peharu, idite za njim. 14I gdje ude, kažite gospodaru od kuće: Učitelj veli: Gdje mi je blagovalište, gdje ću jesti vazmeno janje sa svojim učenicima? 15I on će vam pokazati veliku dvoranu prostrtu sagovima, uređenu, i ovdje nam zgotovite. 16I otidoše njegovi učenici i dođoše u grad i nađoše, kao što im reče, i pripremiše pashu. 17I kad bi u večer, dođe sa dvanaestoricom. 18I kad su bili za stolom i jeli, reče Isus: Zaista vam kažem, jedan će me od vas, koji jede sa mnom, izdati. 19A oni se stadoše žalostiti i govoriti mu jedan za drugim: Da ne ja? I drugi: Da ne ja? 20A on im reče: Jedan od dvanaestorice, koji umače sa mnom ruku u zdjelu. 21I Sin čovječji ide istina, kao što je pisano za njega; ali jao onomu čovjeku, koji izda Sina čovječjega; bolje bi mu bilo, da se nije rodio čovjek onaj. 22I kad su jeli, uze Isus kruh, blagoslovi i prelomi i dade im te reče: Uzmite! Ovo je tijelo moje. 23I uze kalež i davši hvalu dade im; i pili su iz njega svi. 24I reče im: Ovo je krv moja novoga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge. 25Zaista vam kažem: Više ne ću piti od ovoga roda trsova do onoga dana, kad ga budem pio novoga u kraljevstvu Božjem. 26I otpjevavši psalme hvale iziđoše na goru Maslinsku. 27I reče im Isus: Svi ćete se sablazniti noćas nada mnom, jer je pisano: »Udarit ću pastira, i ovce će se raspršiti«. 28Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. 29A Petar mu reče: Ako se i svi sablazne nad tobom, ali ja se ne ću. 30I reče mu Isus: Zaista ti kažem: Danas, ovu noć, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti. 31A on je još većma govorio: I ako bi mi trebalo s tobom umrijeti, ne ću te zatajiti. A tako su i svi govorili 32I dođu u zaselak, koji se zove Getsemani. I kaže svojim učenicima: Sjednite ovdje, dok se pomolim. 33I uze sa sobom Petra i Jakoba i Ivana, i poče se plašiti i žalostiti. 34I reče im: Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte! 35I otišavši malo, pade na zemlju i molio se, da bi ga mimoišao čas, ako je moguće. 36I reče: Aba, Oče! sve je moguće tebi, odnesi ovaj kalež od mene; ali ne što ja hoću, nego što ti. 37I dođe i nađe ih gdje spavaju. I reče Petru: Šimune, ti spavaš? Zar nijesi mogao bdjeti ni jednu uru? 38Bdijte i molite se, da ne padnete u napast; duh je istina voljan, ali je tijelo slabo. 39I opet otišavši pomoli se rekavši iste riječi. 40I vrativši se, nađe ih opet gdje spavaju, jer su im oči otežale, i nisu znali, što bi mu odgovorili. 41I dođe treći put i reče im: Spavajte samo i počivajte! Dosta je. Dođe čas. Evo, predat će se Sin čovječji u ruke grješnicima. 42Ustanite, ajdemo! Evo izdajnik se moj približio. 43I odmah, dok je on još govorio, dođe Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, i s njime veliko mnoštvo svijeta s mačevima i toljagama od pora svećeničkih i književnika i starješina. 44A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga ja poljubim, onaj je, držite ga i vodite oprezno! 45I došavši odmah pristupi k njemu i reče: Učitelju! i poljubi ga. 46A oni metnuše ruke na njega i uhvatiše ga. 47A jedan od onih, što su stajali ondje, izvadi mač te udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 48I prozborivši Isus reče im: Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i s toljagama, da me uhvatite. 49Svaki sam dan bio kod vas u hramu i učio, i niste me uhvatili. Ali da se ispune Pisma. 50Tada ga ostaviše svi i pobjegoše. 51A za njim je išao neki mladić, ogrnut platnom po tijelu i uhvate ga momci. 52A on ostavivši platno, na pol gol pobježe. 53I dovedoše Isusa k velikom svećeniku. I saberu se kod njega svi ri svećenički i starješine i književnici. 54A Petar pođe za njim iz daleka do u dvor velikoga svećenika, te je sjedio sa slugama kod vatre i grijao se. 55A glavari su svećenički i sva skupština tražila svjedočanstvo protiv Isusa, da ga osude na smrt i nisu našli. 56Jer su mnogi lažno svjedočili na njega, i svjeodčanstva nisu bila jednaka. 57I ustavši neki su svjedočili protiv njega lažno govoreći: 58Mi smo čuli, gdje on govori: Ja ću razoriti ovaj hram, koji je načinjen rukama, i sagradit ću za tri dana drugi, koji nije rukama učinjen. 59I svjedočanstvo njihovo nije bilo jednako. 60Tada ustane veliki svećenik na sredinu i zapita. Isusa: Zar ništa ne odgovaraš na to, što ovi svjedoče protiv tebe? 61A on je šutio i ništa ne odgovori. Opet ga veliki svećenik upita i reče mu: Jesi li ti Krist, Sin Boga blagoslovljenoga 62Isus odgovori: Ja jesam: i vidjet ćete Sina čovječjega, gdje sjedi s desne strane sile Božje i dolazi na oblacima nebeskima. 63Tada veliki svećenik razdere svoje haljine i reče: Šta nam trebaju više svjedoci? 64Čuli ste grdnju, što mislite? A oni ga svi osudiše, da je zaslužio smrt. 65I počeše jedni pljuvati na njega i pokrivati mu lice i ćuškati ga i govoriti mu: Proreci! I sluge ga tukli po licu. 66I kad je bio Petar dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikoga svećenika; 67i vidjevši Petra gde se grije, pogleda na njega i reče: I ti si bio s Isusom Nazarećaninom! 68A on zataji govoreći: Niti znam, niti razumijem, što ti govoriš. I iziđe napolje pred dvor, i pijetao zapjeva. 69I opet kad ga vidje jedna sluškinja, poče govoriti onima, što su stajali naokolo: Ovaj je od njih. 70A on je opet tajio. I malo zatim iznova su oni, što su stajali ondje, govorili Petru: Zaista si od njih, jer si i Galilejac. 71A on se poče kleti i zaklinjati: Ne znam toga čovjeka, za koga vi govorite. 72I odmah pijetao opet zapjeva. I sjeti se Petar riječi, što mu reče Isus: Prije nego pijetao dvaputa zapjeva, triputa ćeš me zatajiti. I udariše mu suze.
15
Isus pred Pilatom. Isus i Baraba. Gospodina ruže, bičuju i razapinju. Smrt i pokop.
1I odmah su vijećali u jutro1 ri svećenički sa starješinama i s književnicima i sa svom skupštinom i svezavši Isusa odveli ga i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: Jesi li ti kralj židovski? A on mu odgovori: Ti kažeš. 3I tužili su ga ri svećenički mnogo. 4A Pilat ga opet upita: Zar ništa ne odgovaraš? Gledaj, koliko te tuže! 5A Isus više ne odgovori ništa tako, te se Pilat divio. 6A o blagdanu im je običavao pustiti po jednoga sužnja, za koga su molili. 7A bio je jedan zatvoren, po imenu Baraba, s buntovnicima, koji su u buni počinili ubojstvo. 8I povikavši narod stade tražiti, što im je uvijek običavao činiti. 9A Pilat im odgovori: Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga? 10jer je znao, da su ga iz zavisti predali glavari svećenički. 11Ali glavari svećenički uzbuniše narod, da im radije pusti Barabu. 12A Pilat im opet prozbori i reče: A što hoćete da učinim s tim, što ga zovete kraljem židovskim? 13A oni opet povikaše: Raspni ga! 14Pilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni povikaše još glasnije: Raspni ga! 15Tada Pilat želeći ugoditi narodu, otpusti im Barabu, a Isusa predade, da ga bičuju i razapnu. 16Vojnici ga odvedoše na sudničko dvorište i sazovu svu kohortu. 17I obuku mu crvenu haljinu i opletavši vijenac od trnja metnuše na njega. 18I stadoše ga pozdravljati: Zdravo, kralju židovski. 19i udarali ga po glavi trskom i pljuvali na njega i padajući na koljena klanjali mu se. 20I kad mu se narugaše, svukoše mu crvenu haljinu i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga, da ga razapnu. 21I primoraju nekoga Šimuna Cirenca oca Aleksandrova i Rufova, koji je prolazio idući iz polja, da mu ponese križ. 22I dovedu ga na mjesto Golgotu, što znači: lubanja. 23I davali mu piti vino sa smirnom, a on ne uze. 24Zatim ga razapnu i razdijele njegove haljine bacajući kocku za njih, tko će što uzeti. 25A bijaše ura treća, i razapeše ga. 26I bijaše natpis napisan njegove krivice: Kralj Židovski. 27I s njim razapnu dva razbojnika, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane njemu. 28I ispuni se Pismo, koje govori: »I ubrojiše ga među bezbožne«. 29I koji su prolazili, psovali ga, mašući svojim ma i govoreći: Ha, ti što hram razvaljuješ i za tri dana opet sagrađuješ, 30pomozi sam sebi i siđi s križa. 31Tako se rugali i ri svećenički s književnicima i jedan drugome govorili: Drugima je pomagao, sebi ne može pomoći. 32Krist, kralj Israelski, neka sad siđe s križa, da vidimo i vjerujemo! I oni mu se, što su bili s njim razapeti, rugali. 33I kad bi šesta ura, nastade tama po svoj zemlji do devete ure. 34I o devetoj uri povika Isus iza glasa: Eloi, Eloi, lama sabahtani? što znači: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? 35A neki su od njih, što su stajali ondje, čuvši to govorili: Eno, zove Iliju. 36Tada jedan otrča te napuni spužvu s octom pa nataknuvši na trsku pruži mu da pije govoreći: Pustite do vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine. 37A Isus povika iza glasa i izdahnu. 38I zavjes se hramski razdere na dvoje od gornjega kraja do donjega. 39A kod vidje satnik, koji je stajao prema njemu, da tako izdahnu, reče: Zaista taj čovjek bijaše Sin Božji. 40Bijahu i žene, koje su gledale izdaleko, među njima je bila Marija Magdalena, i Marija majka Jakoba mlađega i Josesa, i Saloma, 41koje su išle za njim, i kad je još bio u Galileji, služile mu, i druge mnoge, koje su pošle s njime u Jerusalem. 42I kad bi u veče, jer bijaše priprava, t. j. uoči subote, 43dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je i sam iščekivao kraljevstvo Božje, i usudi se te uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44A Pilat se začudi, da je već umro. I dozvavši satnika, upita ga, je li već umro. 45I kad dozna od satnika, darova tijelo Josipu. 46A Josip kupivši platna, skine ga i zavi platnom i položi u grob, koji je bio isklesan u stijeni, i navali kamen na ulaz groba. 47A Marija Magdalena i Marija Josesova gledale su, gdje su ga položili.
16
Uskrsnuće. Uzašašće.
1I pošto prođe subota, kupiše Marija Magdalena, i Marija, majka Jakobova, i Saloma mirodija, da dođu i da ga pomažu. 2I vrlo rano u prvi dan sedmice dođu ka grobu, kad je već izašlo sunce. 3I govorile su među sobom: Tko će nam odvaliti kamen s grobnih vrata? 4I pogledavši vide, da je kamen odvaljen, a bijaše vrlo velik. 5I ušavši u grob vide mladića obučena u bijelu haljinu, gdje sjedi s desne strane, i uplašiše se. 6A on im reče: Ne plašite se: Vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Uskrsnuo je, nije ovdje, evo mjesta, gdje ga položiše. 7Nego idite, kažite učenicima i posebno Petru, da ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti, kao što vam reče. 8A one izišavši pobjegoše od groba, jer ih obuze strah i udivljenje; i nikome ništa ne kazaše, jer se bojale. 9Uskrsnuvši rano u prvi dan sedmice javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je izagnao sedam đavola. 10Otišavši ona javi onima, što su bili s njime, a koji su tugovali i plakali. 11I čuvši oni, da je živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali. 12A zatim se javi na putu dvojici od njih, kad su išli u selo, u drugom obličju. 13I oni otišavši obznaniše ostalima, pa ni njima ne vjerovaše. 14Najposlije se javi jedanaestorici samoj, kad su bili za stolom, i ukori ih radi njihova nevjerovanja i poradi tvrdoga srca, što ne vjerovaše onima, koji su ga vidjeli, da je uskrsnuo. 15I reče im: Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakome stvorenju! 16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spast će se; a koji ne uzvjeruje osudit će se. 17A za onima, koji uzvjeruju ići će ovi znaci: U moje će ime izgoniti đavle, novim će jezicima govoriti. 18Uzimat će zmije, i ako smrtno što popiju, ne će im nauditi; na bolesnike će stavljati ruke, i izliječit će se. 19I Gospodin Isus, pošto im je govorio, uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. 20A oni otidoše i propovijedahu svuda, a Gospodin im je pomagao i riječ potvrđivao znacima, što su slijedili.