Evanđelje po Luki

Evanđelje po sv. Luki

1

Uvod. Naviješten je rođenja Ivanova. Naviještenje rođenja Isusova. Marija pohađa Elizabetu. »Veliča duša moja Gospodina«. Rođenje Ivanovo. »Blagoslovljen budi Gospodin Bog Israelov«.

1Budući da su mnogi pokušali opisivati događaje, koji se ispunili među nama, 2kako nam predali, koji su od početka sami vidjeli i bili sluge riječi, 3naumih i ja, ispitavši sve točno od početka i po redu, napisati tebi, odlični Teofile, 4da potpuno upoznaš stalnost one nauke, koju si naučio. 5Bio je u vrijeme Heroda, kralja Judeje, neki svećenik po imenu Zakarija od razreda Abijina i žena njegova od kćeri Aronovih, i ime njezino Elizabeta. 6Bili su oboje pravedni pred Bogom, živeći u svemu po zapovijedima i uredbama Gospodnjim bez mane. 7I nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja i oboje su odmakli u godinama. 8A dogodi se, kad je on vršio svećeničku službu po redu svoga razreda pred Bogom, 9da ga po običaju svećeničkom ždrijebom zapade, da stavi kad ušavši u hram Gospodnji. 10I sve je mnoštvo naroda bilo napolju i molilo se u vrijeme kađenja. 11A njemu se ukaže anđeo Gospodnji, stojeći s desne strane oltara kadionoga. 12I kad vidje Zakarija, uplaši se i strah ga spopade. 13Anđeo mu reče: Ne boj se, Zakarija, jer je uslišana molitva tvoja, i tvoja će ti žena Elizabeta rodit sina, i nadjeni mu ime Ivan. 14I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. 15Jer će biti velik pred Gospodinom i ne će piti vina ni opojna pića, i napunit će se Duha svetoga već u utrobi svoje majke. 16I mnoge će sinove Israelove obratiti ka Gospodinu Bogu njihovu. 17I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca k djeci i nevjernika k mišljenju pravednika, da pripravi Gospodinu puk spre man. 18I reče Zakarija anđelu: A počem ću ja to poznati? jer sam ja star i moja je žena odmakla u godinama. 19I odgovori mu anđeo: Ja sam Gabrijel, što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom, i da ti javim ovu radosnu vijest. 20I evo zanijemit ćeš i ne ćeš moći govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme. 21I puk je čekao Zakariju i čudio se, što se zabavio u hramu. 22A izišavši nije mogao da im govori i upoznaše, da je vidio prikazanje u hramu, i on im je namigivao, i ostade nijem. 23I kad se navršiše dani njegove službe, otide kući svojoj. 24A poslije ovih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena, i krila se pet mjeseci govoreći: 25Tako mi učini Gospodin u dane, u koje pogleda na me, da skine s mene sramotu među ljudima. 26A u šesti mjesec posla Bog anđela Gabrijela u grad Galilejski po imenu Nazaret, 27k djevici zaručenoj za muža po imenu Josipa iz kuće Davidove, i djevici je bilo ime Marija. 28I ušavši k njoj reče: Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama! 29A ona uplaši se od ove riječi te je razmišljala, kakav bi to bio pozdrav. 30I reče joj anđeo: Ne boj se, Marijo! jer si našla milost u Boga. 31Evo začet ćeš i rodit ćeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, i dat će mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će u domu Jakobovu uvijeke, 33i kraljevstvu njegovom ne će biti kraja. 34Reče Marija anđelu, kako će to biti, kad ja ne znam muža? 35I odgovori joj anđeo: Duh će sveti doći na tebe, i sila će te Svevišnjega osjenit; zato će se i sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji. 36I evo Elizabeta, tvoja rođakinja, i ona zatrudnje sina u svojoj starosti, i evo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom; 37. jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar. 38A Marija reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bućo yo riječi tvojoj. I anđeo otide od nje. 39A Marija ustavši onih dana, otide žurno u planine u grad Judin. 40I uđe u kuću Zakarijinu i pozdravi Elizabetu. 41I kad Elizabeta ću pozdrav Marijin, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duha svetoga, 42i povika iza glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43I otkuda meni ovo, da dođe k meni mati Gospodina moga? 44. Jer gle, kad dođe glas pozdrava tvoga u moje uši; zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi. 45I blago tebi, što si vjerovala, da će se izvršiti, što ti je kazao Gospodin. 46I reče Marija: Veliča duša moja Gospodina, 47I obradova se duh moj u Bogu, spasu mojemu. 48Što pogleda na poniženje službenice svoje, jer gle odsad će me blaženom zvati svi naraštaji; 49Jer mi učini velike stvari onaj, koji je silan i sveto je ime njegovo. 50I milosrđe je njegovo od koljena do koljena onima, koji ga se boje. 51Učini silu rukom svojom, rasprši ohole u mislima srca njihova. 52Zbaci vladare s prijestolja i podiže ponižene. 53Gladne napuni dobara, i bogate otpusti prazne. 54Zauze se za Israela slugu svoga, sjećajući se milosrđa svoga. 55Kako to obeća očima našim, Abrahamu i potomstvu njegovu do vijeka. 56Marija ostade s njome oko tri mjeseca i vrati se kući svojoj. 57A Elizabeti navrši se vrijeme, da rodi, i rodi sina. 58Kad čuše susjedi i njezini rođaci, da je Gospodin pokazao veliko milosrđe svoje na njoj, radovali se s njome. 59I osmi dan dođoše, da obrežu dijete i htjedoše ga nazvati imenom oca njegova Zakarije. 60I prozborivši njegova mati reče: Ne, nego Ivan će se zvati. 61I rekoše joj: Nikoga nema u tvojoj rodbini, koji bi se tako zvao. 62I namigivali su njegovu ocu, kako bi on htio da ga nazovu. 63I zaiskavši pločicu napisa govoreći: Ivan mu je ime i začudiše se svi. 64I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govorio je hvaleći Boga. 65I obuze strah sve susjede njihove, i po svim gorama judejskim razglase se svi događaji ovi. 66I svi, koji čuše, staviše u svoje srce govoreći: Što će dakle biti ovo dijete, jer je ruka Gospodnja bila s njim. 67I Zakarija, njegov otac, napuni se Duha svetoga i prorokova govoreći: 68Blagoslovljen gospodin Bog Israelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 69I podiže nam rog spasenja u kući Davida, sluge svoga. 70Kao što je obećao ustima svetih proroka svojih, koji su ođ davnine; 71Spasenje od naših neprijatelja i iz ruku svih, koji nas mrze. 72Da učini milosrđe očima našim, i sjeti se svetoga Zavjeta svoga; 73prisege, kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da će nam dati, 74da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih, i da mu služimo bez straha; 75u svetosti i pravdi pred njim; dok smo živi. 76I ti dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega, jer ćeš ići pred licem Gospodnjim, da mu pripraviš put, 77da poučiš narod njegov, da je spasenje njegovo u oprostenju grijeha; 78po dubokom milosrđu Boga našega, po kojem nas pohodi sunce s visine; 79da obasja one, koji sjede u tami, i u sjeni smrtnoj, da uputi noge naše na put mira. 80A dijete je raslo i utvrđivalo se duhom i bilo je u pustinji dotle, dok se ne pokaza Israelu.

2

Rođenje Isusovo. Obrezan je i prikazanje u hromu. Dvanaestogodišnji Isus boravi u hramu.

1U to vrijeme iziđe zapovijed od cara Augusta, da se popiše sav svijet. 2Ovaj je popis bio prvi, kad je Kvirinije upravljao Sirijom. 3I polazili su svi, da se popisu, svaki u svoj grad. 4Tada uziđe i Josip iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer bijaše Iz kuće i porodice Davidove, 5da se popiše s Marijom, zaručenom sebi ženom, koja je bila trudna. 6A kad su bili ondje, dođe vrijeme, da ona rodi. 7I rodi Sina svoga prvenca, i povi ga u pelenice, i metnu u jasle, jer nisu imali mjesta u gostionici, 8I bili su pastiri u onom kraju, koji su bdjeli i čuvali noćnu stražu kod svoga stada. 9I anđeo Gospodnji stade kraj njih, i slava ih Gospodnja obasja, i vrlo se prepadoše. 10I reče im anđeo: Ne bojte se! jer gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu; 11jer vam se danas rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin, u gradu Davidovu. 12I eto vam znaka: Naći ćete djetešce povito gdje leži u jaslama. 13I najedanput postade s anđelom mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći: 14Slava3 Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje. 15I kad anđeli otidoše od njih na nebo, rekoše pastiri jedan drugomu: Hajdemo do Betlehema, da vidimo to, što se dogodilo, što nam je obznanio Gospodin. 16I dođoše žurno, i nađoše Mariju i Josipa i djetešce, gdje leži u jaslama. 17A kad vidješe, javiše, što im je rečeno za ovo dijete. 18I svi, koji čuše, diviše se tome, što im kazaše pastiri. 19A Marija je čuvala sve ove događaje i razmišljala o njima u svom srcu. 20I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve, štu čuše i vidješe, kao što im je kazano. 21. I kad se navrši osam dana, da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga nazva anđeo, prije nego li se u utrobi zače. 22I pošto se izvršiše dani čišćenja njezina po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalem, da ga prikažu Gospodinu, 23kako je napisano u zakonu Gospodnjem: »Svaki muški prvorođenac neka se posveti Gospodinu«; 24i da prinesu žrtvu, kako je propisano u zakonu Gospodnjem, dvije grlice ili dva golubića. 25I gle, bio je u Jerusalemu čovjek po imenu Šimun, i taj je čovjek bio pravedan i bogobojazan, koji je čekao utjehu Israelovu, i Duh je sveti bio u njemu. 26I objavio mu je Duh sveti, da ne će vidjeti smrti, dok ne vidi Krista Gospodnjega. 27I dođe po Duhu u hram. I kad donesoše roditelji dijete Isusa, da učine za njega po običaju zakona, 28i on ga uze na svoje ruke i hvali Boga i reče: 29Sad otpuštaš s mirom slugu svoga. Gospodine, po riječi svojoj; 30jer vidješe oči moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda; 32svijetlo da rasvijetli neznabošce, i slavu naroda tvoga Israelskoga. 33Kad se otac njegov i mati tomu divili, što se govorilo za njega, 34blagoslovi ih Šimun i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj je postavljen na propast i na uskrsnuće mnogima u Israelu, i za znak, kome će se protiviti; 35i tebi će samoj mač probosti dušu, da se otkriju misli mnogih srdaca. 36. I bila je proročica Ana, kći Fanuelova, od plemena Aserova; ona je veoma odmakla u godinama, a sedam je godina živjela sa svojim mužem od svoga djevojaštva. 37I ona je bila udovica oko osamdeset i četiri godine, te nije odlazila od hrama služeći Bogu postom i molitvama i noć i dan. 38I ona doznavši u taj čas slavila je Gospodina i govorila za njega svima, koji su čekali otkup Israelov. 39I kad sve svršiše po zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u grad svoj Nazaret. 40A dijete je raslo i bilo je duhom jako, jer je bilo puno mudrosti i milost je Božja bila na njemu. 41I njegovi su roditelji išli svake godine u Jerusalem o blagdanu pashe. 42I kad mu je bilo dvanaest godina, uzišli su u Jerusalem po običaju na blagdan. 43I kad dane provedoše, i oni se vratiše, osta dječak Isus u Jerusalemu, i ne znadoše njegovi roditelji. 44A misleći, da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti među rođacima i znancima. 45I ne našavši ga vratiše se u Jerusalem, da ga traže. 46I poslije tri dana nađoše ga u hramu, gdje sjedi među učiteljima, i gdje ih sluša i gdje ih pita. 47A svi, koji su ga slušali, divili se njegovu razumu i odgovorima. 48I vidjevši ga začudiše se. I mati njegova reče mu: Sine, šta učini nama tako? Evo, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. 49I reče im: Zašto ste me tražili? Niste li znali, da meni treba biti u onome, što je Oca moga? 50I oni ne razumješe riječi, koju im reče. 51I siđe s njima i dođe u Nazaret. I bio im je poslušan. I mati je njegova čuvala sve događaje ove u srcu svome. 52A Isus je napredovao u mudrosti i u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.

3

Propovijedanje Ivana Krstitelja. Krštenje Isusovo. Rodoslovlje Isusovo.

1U petnaestoj godini vladanja cara Tiberija, kad je bio Poncije Pilat upravitelj u Judeji, i Herod četverovlasnik u Galileji, a Filip njegov brat, četverovlasnik u Itureji i u Trahonitidi, i Lisanija četverovlasnik u Abileni, 2Za svećeničkih pora Ane i Kaife, dođe riječ Gospodnja Ivanu, sinu Zakarijinu u pustinji. 3I dođe u svu okolinu Jordansku propovijedajući krštenje pokore za oproštenje grijeha, 4kako je napisano u knjizi govora Isaije proroka: »Glas onoga, što viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove! 5Sve doline neka se ispune i svaka gora i brežuljak neka se slegne; i što je krivo neka bude ravno, i hrapavi putovi neka budu glatki. 6. I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje«. 7A govorio je ljudima, koji su izlazili, da ih krsti: Legla zmijska! Tko vas je poučio, da bježite od buduće srdžbe? 8Rodite dakle rodove dostojne pokore! I ne mislite u sebi: Imamo oca Abrahama, jer vam kažem, da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Abrahamovu; 9Jer je već sjekira položena na korijen drveću. Svako dakle drvo, koje ne rodi dobra roda, posjeći će se i u oganj će se baciti. 10I pitalo ga je mnoštvo svijeta govoreći: Što ćemo dakle činiti? 11On im odgovori: Tko ima dvije haljine, neka da onomu, koji nema; i tko ima hrane, neka čini tako! 12Dođoše i carinici, da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti? 13On im reče: Ništa ne tražite više, nego što vam je određeno. 14A pitali ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikomu ne činite nasilja, niti koga varajte, i budite zadovoljni svojom plaćom. 15A kad je narod iščekivao i svi razmišljali u srcima svojim za Ivana; nije li on Krist, 16odgovori Ivan svima: Ja vas krstim vodom, ali će doći jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj; on će vas krstiti Duhom svetim i ognjem. 17On ima vi jaču u svojoj ruci, pa će očistiti gumno svoje i skupit će pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem vječnim. 18I još drugo mnogo učio je propovijedajući o spasenju naroda. 19A Herod četverovlasnik, jer ga je korio za Herodijadu, ženu njegova brata, i za sva zla, koja Herod učini, 20doda ostalim nedjelima i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. 21A kad se krsti sav narod i pošto se i Isus krsti i moljaše se, otvori se nebo, 22i siđe na njega Duh sveti kao golub u tjelesnom obliku i dođe glas neba: Ti si Sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji! 23I sam Isus imao je, kad započe, oko trideset godina, i bio je, za koga su mislili, da je sin Josipov, sin Helijev, sina Matatova, 24sina Levijeva, sina Melkijeva, sina Janajeva, sina Josipova, 25sina Matatijina, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijeva, sina Nagajeva, 26sina Maatova, sina Matatijina, sina Semejeva, sina Josipova, sina Judina, 27sina Joanana, sina Resina, sina Zorobabelova, sina Salatijelova, sina Nerijeva, 28sina Melkijeva, sina Adijeva, sina Kosamova, sina Elmadamova, sina Erova. 29sina Isusova, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijeva, 30sina Šimunova, sina Judina, sina Josipova, sina Jonamova, sina Eliakimova, 31sina Malejina, sina Menina, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, 32sina Jesejeva, sina Obedova, sina Bozova, sina Salmonova, sina Nasonova, 33sina Aminadabova, sina Adminova, sina Aramova, sina Esroma, sina Faresova, sina Judina, 34sina Jakobova, sina Izakova, sina Abrahamova, sina Tarina, sina Nahorova, 35sina Sarugova, sina Ragaujeva, sina Falegova, sina Eberova, sina Salina, 36sina Kainanova, sina Arfaksađova, sina Semova, sina Noina, sina Lamehova, 37sina Matusalina, sina Henohova, sina Jaredova, sina Malaleelova, sina Kainanova, 38sina Henosova, sina Setova, sina Adamova, sina Božjega.

4

Kušanje Isusovo. Isus propovijeda u Nazaretu. Gospodin u Kafarnaumu. Liječi bjesomučnoga, punicu Petrovu i razne bolesnike. Propovijeda po Galileji.

1Kad se Isus pun Duha svetoga vrati od Jordana, odvede ga Duh u pustinju 2za četrdeset dana, i kušao ga je đavao. I onih dana ništa ne jede, i kad se oni navršiše, ogladnje. 3Tada mu reče đavao: Ako si Sin Božji, reci ovomu kamenu, da postane kruh! 4I odgovori mu Isus: Pisano je: Ne živi čovjek o samome kruhu. 5I odvede ga đavao na goru visoku i pokaza mu za trenutak oka kraljevstva svijeta. 6I reče mu đavao: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i dajem je, komu hoću. 7Ako se ti dakle pokloniš preda mnom, bit će sve tvoje. 8I odgovori mu Isus: Pisano je: Gospodinu Bogu svomu se klanjaj i njemu jedinome služi. 9I odvede ga u Jerusalem, i postavi ga na vrh hrama i reče mu: Ako si Sin Božji, baci se odavle dolje, 10jer je pisano: Anđelima će svojim zapovjedit za tebe, da te čuvaju, 11i na rukama će te nositi, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. 12I odgovori mu Isus: Kazano je: Ne kušaj gospodina Boga svoga. 13I kad đavao svrši sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. 14I vrati se Isus u sili Duha u Galileju, i otide glas o njemu po svoj okolini. 15I učio je on po njihovim zbornicama, i svi su ga slavili. 16I dođe u Nazaret, gdje je odrastao i uđe po svom običaju u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita. 17I pružiše mu knjigu proroka Isaije i kad otvori knjigu, nađe mjesto, gdje je napisano: 18»Duh je Gospodnji na meni, zato me pomaza, da navješćujem evanđelje siromasima, posla me da propovijedam zarobljenima otkup i slijepima vid, da oslobodim potlačene. 19da propovijedam milosnu godinu Gospodnju«. 20I zatvorivši knjigu, dade je natrag sluzi pa sjede. I svi u zbornici upriješe oči u njega. 21I poče im govoriti: Danas se ispuni ovo Pismo, što ste ga upravo čuli. 22I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima, koje su izlazile iz njegovih ustiju i govorili su: Nije li ovo sin Josipov? 23Tada im reče: Vi ćete meni sigurno reći ovu poslovicu: Liječnice, izliječi sam sebe! Što smo čuli, da si činio u Kafarnaumu, učini i ovdje u svom zavičaju. 24Nadalje reče: Zaista vam kažem: Nijedan prorok nije mio u svojem zavičaju. 25Zaista vam kažem: Mnoge bijahu udovice u Israelu za vrijeme Ilijino, kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci, kad bi veliki glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do k ženi udovici u Sareptu Sidonsku. 27I mnogo bijaše gubavih u Israelu za proroka Elizeja, i ni jedan se od njih ne očisti do Namana Sirca. 28I svi se u zbornici napuniše gnjega, kad čuše ovo. 29I ustadoše, i istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore, gdje je bio njihov grad sazidan, da ga bace strmoglavce. 30Ali on prođe između njih i otide. 31Zatim dođe u Kafarnaum, grad Galilejski, i ondje ih je učio po subotama. 32I divili se njegovoj nauci; jer mu je besjeda bila silna. 33Tada je bio u zbornici čovjek, koga je opsio zli nečisti duh, i povika iza glasa: 34Jao, što mi imamo s tobom, Isuse Nezarećanine? Došao si, da nas pogubiš? Znam te, tko si, Svetac Božji. 35I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! I oborivši ga nečisti duh na sredinu, iziđe iz njega, i ništa mu ne naudi. 36I obuze sve strah, i govorili su jedan drugomu: Što je to, da s vlašću i silom zapovijeda nečistim dusima, pa izlaze. 37I otide glas o njemu po svim okolnim mjestima. 38Ustavši Isus iz zbornice, ude u kuću šimunovu. A punicu je Šimunovu uhvatila velika groznica, i stanu ga moliti za nju. 39I stavši više nje zapovjedi groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. 40A kad sunce zađe, svi, koji su imali bolesnike od različitih bolesti, dovedoše ih k njemu. A on stavljajući ruke na svakoga od njih, stane ih iscjelivati. 41I đavli su izlazili iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Sin Božji. Ali on im je branio, i ne dade im govoriti, jer su znali, da je on Krist. 42Kad nastade dan, iziđe i otide u pusto mjesto, i narod ga je tražio, i dođoše k njemu, te su ga sustavi jal i, da ne ide od njih. 43A on im reče: I drugim gradovima treba mi navijestiti kraljevstvo Božje; jer sam za to poslan. 44I propovijedao je po zbornicama Galilejskim.

5

Obilati ribolov. Liječi gubava i uzeto. Poziv Levijev. Pitanje o postu.

1A kad narod navali k njemu, da sluša riječ Božju, stajaše on kraj jezera Genesaretskoga. 2I vidje dvije lađice, gdje stoje na obali jezera, a ribari su izišli iz njih te ispirali mreže. 3Uziđe u jednu lađicu, koja je bila Šimunova i zamoli ga, da malo otisne od kopna. I sjede pa je učio narod iz lađe. 4A kad presta govoriti, reče Šimunu: Hajde na dubinu, te bacite svoje mreže na lov! 5I Šimun odgovori: Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu. 6I učinivši to uhvatiše veliku množinu riba, da im se mreža razdirala. 7I namignuše na drugove, koji su bili na drugoj lađi, da dođu, i da im pomognu. I dođoše i napuniše obje lađice tako, te se skoro potopile. 8Kad to vidje Šimun Petar, pripade ka koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospodine, jer sam čovjek grješnik, 9jer udivljenje obuze njega i sve, koji su bili s njim od lova riba, koji uloviše; 10a tako i Jakoba i Ivana, sinove Zebedejeve, koji su bili drugovi Šimunovi. I reče Isus Šimunu: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude. 11I izvukavši lađice na kopno, ostaviše sve i otidoše za njim. 12I kad je bio u jednom gradu, gle, čovjek sasvim gubav, vidjevši Isusa, pade ničice i zamoli ga: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti. 13I pruživši ruku, dotaknu ga se govoreći: Hoću, očisti se! I odmah guba spade s njega. 14I on mu zapovjedi: Nikome ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je zapovjedio Mojsije, za svjedočanstvo njima. 15Ali se glas o njemu još većma razglašivao i mnoštvo se naroda sakupljalo, da ga slušaju i da se izliječe od svojih bolesti. 16A on se povukao u pustinju i molio se. 17Kad je on jedan dan učio, sjedili su farizeji i književnici, koji su došli iz svih sela Galilejskih i Judejskih i iz Jerusalema, i sila Gospodnja bila je u njemu, da liječi. 18gle, ljudi donesoše na postelji čovjeka, koji je bio uzet i tražili su, da ga unesu i postave pred njega. 19I ne našavši, kuda će ga unijeti od naroda, popeše se na krov i kroz otvor od ploča spustiše ga s posteljom na sredinu pred Isusa. 20I vidjevši njihovu vjeru reče: Čovječe, oprošteni su ti grijesi tvoji. 21Tada počeše pomišljati književnici i farizeji govoreći: Tko je ovaj, što psuje? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga? 22A kad Isus razabra njihove misli, prozbori i reče im: Što razmišljate u svojim srcima? 23Što je lakše reći: Oprošteni su ti grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? 24Nego da znate, da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe, reče uzetomu: Tebi govorim, ustani uzmi svoju postelju, i idi kući svojoj! 25I odmah ustavši pred njima uze postelju, na kojoj je ležao, i otide svojoj kući slaveći Boga. 26I sve obuze udivljenje i stanu slaviti Boga i napunivši se straha stanu govoriti: Danas se nagledasmo čuda! 27Kad zatim iziđe, vidje carinika po imenu Levija, gdje sjedi na carini i reče mu: Ajde za mnom. 28I ostavi sve, ustade i pođe za njim. 29I priredi mu Levije u svojoj kući veliku gozbu, i bila je velika množina carinika i drugih, koji su sjedili s njima za stolom. 30I mrmljali su farizeji i književnici njihovi govoreći učenicima njegovim: Zašto jedete i pijete s carinicima i grješnicima? 31I odgovori im Isus: Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. 32Nisam došao da zovem pravednike nego grješnike na pokoru. 33A oni mu rekoše: Zašto Ivanovi učenici često poste i mole se, tako i farizejski, a tvoji jedu i piju? 34On im odgovori: Možete li dopustiti, da svatovi poste, dok je s njima zaručnik? 35Doći će dani, kad će se uzeti od njih zaručnik, onda će postiti u one dane. 36A govorio im je i priču: Nitko ne reže krpe od nove haljine i ne meće je na staru haljinu, inače i novu razdere, a staroj ne dolikuje krpa od nove. 37I nitko ne lijeva novoga vina u stare mješine, inače će novo vino probiti mješine, i ono će se razliti i mješine će propasti; 38nego novo vino treba lijevati u nove mješine, i oboje će se sačuvati, 39I nitko, koji je pio stara, ne će odmah novoga; jer tvrdi: Staro je bolje.

6

Trganje klasja. Čovjek sa osušenom rukom. Izbor apostola. Govor na gori.

1Kad je u drugu subotu išao kroz usjeve, njegovi su učenici trgali klasje, trli ga rukama i jeli. 2A neki od farizeja rekoše im: Zašto činite, što ne valja činiti u subotu? 3I odgovori im Isus: Zar niste ni to čitali, što učini David, kad ogladnje on i oni; što su bili s njime? 4Kako uđe u kuću Božju i uze postavljene hljebove i jede i dade svojim pratiocima, a kojih nije slobodno nikomu jesti, osim jedinih svećenika? 5I reče im: Sin je čovječji gospodar i od subote. 6U drugu subotu uđe on u zbornicu te je učio. I bio je ondje čovjek, kome je bila osušena desna ruka. 7A književnici i farizeji gledali su na njega, ne će li ga u subotu izliječiti, da nađu, za što da ga optuže. 8Ali on je znao njihove misli i reče čovjeku, koji je imao osušenu ruku: Ustani i stani na sredinu. Ustavši on stade. 9Tada im Isus reče: Pitam vas, da li je dopušteno u subotu učiniti dobro ili zlo, život spasti ili pogubiti? 10I pogledavši naokolo na sve reče mu: Pruži ruku svoju! I pruži, i ozdravi ruka njegova. 11A oni se napuniše bezumlja, i staše se dogovarati medu sobom, što bi učinili Isusu. 12A onih dana iziđe na goru, da se pomoli, i provede svu noć u molitvi Božjoj. 13I kad bi dan, dozva svoje učenike i izaura od njih dvanaestoricu; njih nazva i apostolima: 14Šimuna, koga nazva i Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakoba i Ivana, Filipa i Bartolomeja, 15Mateja i Tomu, Jakoba Alfejeva i Šimuna prozvanoga Revnitelja, 16i Judu Jakobova i Judu Iškariotskoga, koji ga je izdao. 17I sišavši s njima, stade na mjestu ravnu on i velika četa njegovih učenika i silna množina naroda iz sve Judeje i iz Jerusalema i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 18koji dođoše, da ga slušaju i da se izliječe od svojih bolesti. I izliječiše se, koje su mučili nečisti dusi. 19I sav je narod tražio da ga se dotakne, jer je iz njega izlazila sila i sve je iscjeljivao. 20I on podignuvši oči svoje na učenike svoje govorio je: Blago vama siromasima, jer je vaše kraljevstvo Božje. 21Blago vama, koji ste sad gladni, jer ćete se nasititi. Blago vama, koji sad plačete, jer ćete se smijati. 22Blago vama, kad zamrze ljudi na vas, i kad vas izopće i pogrde i zabace ime vaše kao zlo zaradi sina čovječjega! 23Veselite se u onaj dan i klikujte, jer gle, velika je vaša plaća na nebu, jer su tako činili prorocima oci njihovi. 24Ali teško vama bogatima, jer ste primili svoju utjehu. 25Teško vama, koji ste siti, jer ćete gladovati. Teško vama, koji se sad smijete, jer ćete tugovati i plakati. 26Teško vama, kad vam stanu svi ljudi laskati! jer su tako činili njihovi oci lažnim prorocima. 27Ali kažem vam, koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite onima, koji na vas mrze! 28Blagoslivljajte one, koji vas kunu, i molite se za one, koji vas kleveću, 29I koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi, i koji ti otme kabanicu, ne uskrati mu ni košulju. 30A svakomu, koji ište u tebe, podaj; i koji otme tvoje, ne traži natrag, 31I kako hoćete, da čine ljudi vama, onako činite i vi njima. 32I ako ljubite one, koji vas ljube, kakovu vi zaslužujete milost? jer i grješnici ljube one, koji njih ljube. 33I ako činite dobro onima, koji vama dobro čine, kakovu vi zaslužujete milost; jer to čine i grješnici. 34I ako uzaimate onima od kojih se nadate, da ćete dobiti, kakovu vi zaslužujete milost; jer i grješnici uza imaju grješnicima, da i oni jednako natrag dobiju. 35Nego ljubite neprijatelje svoje, dobro činite i uzaimajte ne nadajući se odatle ničemu, i bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je on blag nezahvalnima i zlima. 36Budite dakle milosrdni, kao što je i Otac vaš milosrdan. 37Ne sudite, i ne će vam se suditi; ne osuđujte i ne ćete biti osuđeni; opraštajte, i bit će vam oprošteno. 38Dajte i dat će vam se, mjeru dobru, nabijenu, stresenu, preobilatu, dat će u naručje vaše; jer kakvom mjerom mjerite, onakvom će se vama odmjeriti. 39A kaza im i priču; Može li slijepac voditi slijepca? Ne će li obadva pasti u jamu? 40Nije učenik nad učiteljem, a svaki će biti savršen, kao što je učitelj njegov. 41A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a grede u oku svome ne opažaš? 42Ili kako možeš reći bratu svomu: Brate, daj da izvadim trun iz oka tvoga, kad sam ne vidiš grede u oku svomu? Licemjere, izvadi najprije gredu iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti, da izvadiš trun iz oka brata svoga. 43Nema drveta dobra da rodi zao rod, ni drveta zla, da rodi dobar rod; 44jer se svako drvo po svom rodu poznaje, jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine. 45Dobar čovjek iz dobra blaga srca svoga iznosi dobro, a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo; jer iz punine srca usta govore: 46A što me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite, što govorim? 47Svaki, koji dolazi k meni i sluša moje riječi i izvršuje ih, kazat ću vam, kakav je. 48On je kao čovjek, koji gradi kuću, pa kopa u dubinu i udari temelj na stijeni. A kad dođe poplava, navali bujica na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na stijeni. 49A koji sluša i ne izvršuje, on je kao čovjek, koji sazida svoju kuću na zemlji bez temelja, i navali na nju bujica i odmah pade i velika bi ruševina kuće one.

7

Satnik u Kafurnaumu. Mladić u Nainu. Poslanstvo Ivana Krstitelja. Isus u kući farizeja Šimuna. Grješnica u gradu.

1Kod svrši sav svoj govor pred narodom, dođe u Kafarnaum. 2A u jednoga je satnika bio sluga bolestan na umoru, koji mu je bio vrlo drag. 3Kad ču za Isusa, posla k njemu starješine židovske, moleći ga, da bi došao i izliječio njegova slugu. 4Kad oni dođoše k Isusu, stanu ga usrdno moliti govoreći mu: Vrijedan je, da mu to učiniš; 5jer ljubi narod naš i sagradio nam je zbornicu. 6Isus pođe s njima. I kad je već bio blizu kuće, posla satnik k njemu prijatelje govoreći: Gospodine, ne trudi se; jer ja nisam vrijedan, da uniđeš pod krov moj. 7Zato i ne držah sebe za vrijedna, da dođem k tebi; nego reci riječ, i ozdravit će sluga moj. 8Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem ovome: Idi; i ide, i drugome: Dođi! i dođe; i sluzi svome: Učini to! i učini. 9A Isus čuvši to začudi se, i okrenuvši se k narodu; koji je išao za njim, reče: Zaista vam kažem: Ni u Israelu ne nađoh tolike vjere. 10I vrativši se kući oni, koji bijahu poslani, nađoše slugu, koji je bio bolestan, zdrava. 11Zatim pođe u grad, koji se zove Nain, i s njim su išli mnogi učenici njegovi i silan svijet. 12A kad se približavao k vratima gradskim, gle, iznosili su mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona je bila udovica i mnogo naroda iz grada išlo je s njom. 13I kad je vidje Gospodin, sažali je i reče joj: Ne plači. 14I pristupi i dotaknu se mrtvačkog lijesa, a nosioci stadoše. I reče: Mladiću, tebi govorim: ustani. 15I sjede onaj, koji je bio mrtav, i stade govoriti i dade ga materi njegovoj. 16A strah obuze sve i slavili su Boga govoreći: Veliki prorok ustade među nama i Bog pohodi narod svoj. 17I razglasi se glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. 18I javiše Ivanu njegovi učenici za sve ovo. 19I dozva Ivan dvojicu učenika svojih i posla ih k Isusu, da ga pitaju: Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo? 20Kad dođoše ljudi k njemu rekoše: Ivan Krstitelj posla nas k tebi, da te pitamo: Jeli li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo. 21U onaj čas izliječi mnoge od bolesti i muka i zlih duhova i mnogim slijepima darova vid. 22I odgovori im: Idite i javite Ivanu što vid jeste i čuste: Slijepi progledaju, hromi hode, guba vi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se evanđelje, 23i blago onomu, koji se ne sablazni o mene. 24A kad otidoše poslanici Ivanovi, poče mnoštvu naroda govoriti za Ivana: Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku, koju vjetar ljulja? 25Nego što ste izišli da vidite? Čovjeka obučena u meke haljine? Eto, koji nose dragocjene haljine i žive u slastima, po kraljevskim su dvorovima. 26Nego šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 27Ovo je onaj, za koga je pisano: »Eto, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom«. 28Jer vam kažem: Nitko između rođenih od žena nije veći od Ivana Krstitelja, no najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega. 29I sav narod, koji je slušao i carinici priznaše pravdu Božju, krstivši se krštenjem Ivanovim. 30Ali farizeji i književnici odbaciše namjeru Božju za sebe i ne htjedoše, da ih on krsti. 31S kime ću dakle isporediti ljude ovog naraštaja? i na koga su nalik? 32Oni su kao djeca, koja sjede na trgu i dozivaju jedni druge i govore: Mi smo vam svirali, i niste igrali; mi smo naricali i niste plakali. 33Dođe Ivan Krstitelj, koji niti jede kruha, niti pije vina, a vi kažete: Ðavao je u njemu! 34Dođe Sin čovječji, koji jede i pije, a vi kažete: Evo čovjeka izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grješnicima. 35I opravdaše mudrost sva djeca njezina. 36Molio ga jedan od farizeja, da bi jeo s njim. I ušavši u kuću farizejsku, sjede za stol. 37I gle, žena, koja je bila grješnica u gradu, doznavši, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastra s pomasti, 38I stavši straga kod nogu njegovih, plačući stade suzama prati noge njegove i kosom s glave svoje otare ih te je cjelivala noge njegove i pomasti mazala. 39Kad to vidje farizej, koji ga je pozvao, pomisli u sebi: Da je ovo prorok, znao bi dakako, tko i kakva je žena, koja ga se dotiče, da je grješnica. 40Tada prozbori Isus i reče mu: Šimune, imam ti nešto kazati. On reče: Učitelju, kaži! 41Dvojica su bili dužni jednome vjerovniku; jedan je bio dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. 42A kad oni ne imadoše, odakle da vrate, pokloni obojici. Koji će pa dokle od njih više ljubiti? 43Odgovori Šimun: Mislim, da onaj, komu je više poklonio. On mu reče: Pravo si sudio. 44I okrenuvši se k ženi, reče Šimunu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh u kuću tvoju, vode mi na noge nisi dao, a ova suzama obli moje noge i svojom kosom otare. 45Cjelova mi nisi dao; a ova, otkako uđe, ne presta cjelivati nogu mojih. 46Uljem nisi pomazao glave moje, a ona pomašću pomaza noge moje. 47Zato ti kažem: Oprošteni su joj mnogi grijesi; jer je mnogo ljubila; a kome se manje prašta, manje ljubi. 48A njoj reče: Oprošteni su ti grijesi. 49I stadoše misliti u sebi oni, što su sjedili s njime za stolom: Tko je ovaj, da i grijehe oprašta? 50A ženi reče: Vjera ti je tvoja pomogla, idi u miru!

8

Žene u službi evanđelja. Priča o sijaču. Braća Isusova. Oluja na jezeru. Bjesomučni u Gerasi. Žena, koja je bolovala od tečenja krvi. Kći Jairova.

1Poslije toga išao je on po gradovima i po selima propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem, a s njim dvanaestorica 2i neke žene, koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija, koja zove Magdalena, iz koje iziđe sedam đavla, 3i Ivana žena Huse, upravitelja Herodova i Suzana i mnoge druge, koje su mu služile svojim imanjem. 4A kad se sabiralo veoma mnogo naroda i dolazili k njemu iz pojedinih gradova, kaza u priči: 5Iziđe sijač, da sije sjeme svoje. I kad je sijao, jedno pade kraj puta, i pogazi se i ptice ga nebeske pozobaše. 6A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nije imalo vlage. 7I drugo pade u trnje, i trnje, što zajedno uzraste, udavi ga. 8A drugo pade na dobru zemlju, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Tko ima uši, da čuje, neka čuje! 9Tada su ga pitali njegovi učenici, što znači ta priča. 10On im reče: Vama je dano da znate tajne kraljevstva Božje, a ostalima u pričama, da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju. 11Ova priča znači: Sjeme je riječ Božja. 12Koji su kraj puta, to su oni koji slušaju, onda dolazi đavao, i uzima riječ iz njihova srca, da ne vjeruju i da se ne spasu. 13Koji su na kamenu, to su oni, koji slušaju i s radošću primaju riječ, ali ovi nemaju korijena, nego za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme napasti otpadnu. 14Koje pade u trnje, to su oni, koji slušaju, ali otišavši zaguše se od briga i bogatstva i naslada ovoga života i ne donose roda. 15A koje pade na dobru zemlju, to su oni, koji riječ slušaju i u dobrom i najboljem srcu drže i ustrajno rod donose. 16Nitko ne pokriva svijeće posudom, kad je zapalio, niti meće pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak, da vide svjetlost, koji ulaze. 17Jer ništa nije tajno, što ne će biti javno, ni sakriveno, što se ne će doznati, i na svijetlo izići. 18Gledajte dakle, kako slušate! jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, uzet će se od njega ono, što misli da ima. 19Dođoše k njemu mati i braća njegova, i nisu mogli do njega od naroda. 20Kad mu javiše: Mati tvoja i braća tvoja stoje na polju i hoće da te vide, 21odgovori im: Oni, koji riječ Božju slušaju i izvršuju, mati moja i braća su moja. 22U jedan dan uziđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: Otplovimo na drugu obalu jezera. 23I otploviše na pučinu morsku. Dok su plovili, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru i ladica se pokri valovima i bili su u pogibli. 24Zato pristupivši, probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! A on ustavši, zaprijeti vjetru i valovima morskim, i smiriše se i posta tišina. 25A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni uplašivši se, stanu se čuditi govoreći jedan drugomu: Tko misliš, da je ovaj, da i vjetrovima i moru zapovijeda i slušaju ga! 26I ploviše ka kraju Gerasenskom, koji je prema Galileji, 27Kad on iziđe na zemlju, srete ga iz grada neki čovjek, u kom su bili đavli, i nije se odavna oblačio u haljine, i nije živio u kući nego u grobovima. 28Kad vidje Isusa, pripade k njemu i povikavši iza glasa reče: Sto ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? molim te, ne muči me! 29jer zapovjedi nečistomu duhu, da iziđe iz čovjeka; jer ga je odavna mučio, te su ga metali u verige i u klade i čuvali ga, ali on izlomi okove, a đavao tjerao ga je po pustim mjestima. 30A Isus ga zapita: Kako ti je ime? On reče: Legija, jer su mnogi đavli ušli u njega. 31I molili su ga, da im ne zapovjedi, da idu u ponor. 32A ondje je bio veliki čopor svinja, koji je našao po gori i zamoliše ga, da im dopusti, da u njih uđu. I dopusti im. 33Tada iziđoše đavli iz čovjeka i uđoše u svinje i navali čopor strmoglavce u jezero i utopi se. 34Kad vidješe pastiri, što se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. 35Iziđoše da vide, što se dogodilo, i dođoše k Isusu i nađoše čovjeka, iz kopa iziđoše đavli, gdje sjedi obučen i zdrave pameti kod nogu Isusovih, i uplašiše se. 30Očevici pripovijedaše im, kako se opsjednuti iscijeli. 37I zamoli ga sav narod iz okoline Gerasenske, da otide od njih, jer su se vrlo uplašili. A on ušavši u lađicu vrati se natrag. 38Čovjek, iz koga iziđoše đavli, molio ga, da bude s njime. Ali ga Isus otpusti, govoreći: 39Vrati se kući svojoj i pripovijedaj, što ti Bog učini. I otide propovijedajući po svem gradu, što mu Isus učini. 40Kad se Isus vratio, primi ga narod, jer su ga svi očekivali. 41I gle, dođe čovjek po imenu Jair, koji je bio predstojnik zbornički, i pripade k nogama Isusovim moleći era, da uđe u kuću njegovu; 42jer je u njega bila kći jedinica, od kojih dvanaest godina, i ona je bila na umoru. I kad je on išao, gurao ga je silan svijet. 43I neka žena, koja je bila bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, te koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, i nijedan je nije mogao izliječiti, 44pristupi straga i dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine. 45Tada Isus reče: Tko je to, što me se dotače? A kad su svi to poricali, reče Petar i njegovi drugovi: Učitelju, narod te je opkolio i pura te, a ti pitaš, tko me se dotače. 46A Isus reče: Netko me se dotače, jer ja znam, da je sila izišla iz mene. 47Kad vidje žena, da se nije sakrila, pristupi drhčući i pripade k njegovim nogama i kaza pred svim narodom, zašto ga se dotače, i kako odmah ozdravi. 48A on joj reče: Kćeri: vjera tvoja ti je pomogla, idi s mirom! 49Dok je on još govorio, dođe netko k predstojniku zborničkom govoreći mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi više Učitelja! 50A Isus čuvši to, prozbori mu: Ne boj se, samo vjeruj, spasit će se. 51A kad dođe u kuću, ne dade ni jednomu da s njim uđe osim Petra i Ivana i Jakoba i djevojčina oca i matere. 52A svi su plakali i jaukali za njom. A on reče: Ne plačite! djevojka nije umrla, nego spava. 53I stanu mu se smijati znajući, da je umrla. 54A on držeći je za ruku, povika govoreći: Djevojko, ustani! 55I povrati se duh njezin i odmah ustade; i zapovjedi, da joj dadu jesti. 56i diviše se njezini roditelji. A on im zapovjedi, da nikome ne kazuju, što se zbilo.

9

Gospodin šalje apostole, da propovijedaju kraljevstvo Božje. Herodova grižnja savjesti zbog ubijstva Ivana Krstitelja. Isus hrani pet tisuća ljudi. Priznanje Petrovo. Gospodin proriče svoju muku. Samozataja je potrebita. Preobraženje Isusovo. Bjesomučni dječak. Gospodin po drugi put navješta svoju muku. Najveći u kraljevstvu nebeskom. Putovanje prema Jerusalemu. Nepromišljena revnost sinova Zebedejevih. Što Isus traži od svojih pristaša.

1Sazvavši dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svim đavlima i da liječe bolesti. 2I posla ih da propovijedaju kraljevstvo Božje i da iscjeljuiu bolesnike. 3I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe, ni kruha, ni novaca, niti imajte po dvije haljine. 4I u koju god kuću uđete, ondje ostanite, i odanle ne izlazite. 5I gdje vas ne prime, izlazeći iz onoga grada, otresite i prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih. 6Izišli su i prolazili po selima propovijedajući evanđelje i svuda liječeći. 7Kad je čuo Herod četverovlasnik za sva njegova djela, zbunio se, jer su neki govorili, da je Ivan uskrsnuo od mrtvih, 8a drugi da se pojavio Ilija, a drugi, da je ustao koji od starih proroka. 9I reče Herod: Ivanu ja odsjekoh glavu, a tko je to; o kom ja to slušam. I želio ga vidjeti. 10I vrativši se apostoli, izvijestiše ga o svemu, što su učinili. I uzevši ih, otide nasamo prema gradu, koji se zove Betsaida. 11A doznavši mnoštvo naroda pode za njim. I primivši ih, govorio im je o kraljevstvu Božjemu i iscjelivao je one, koji su trebali iscjelivanja. 12A dan se počeo mračiti. I pristupivši dvanaestorica rekoše mu: Otpusti narod, neka idu u okolna sela i zaselke da nađu konaka i hrane, jer smo ovdje u pustinji. 13On im reče: Podajte im vi jesti. Oni odgovoriše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe, nego možda da idemo mi i kupimo jela za sav ovaj narod. 14A bilo je ljudi oko pet tisuća. On reče svojim učenicima: Posadite ih u rupe po pedeset. 15I tako učiniše i sve ih posadiše. 16Tada uze pet hljebova i dvije ribe, pogledn na nebo, blagoslovi ih i prelomi i dade svojim učenicima, da stave pred narod. 17I jedoše svi i nasitiše se. I skupiše dvanaest košara komada, što im preteče. 18Kad je bio sam da se moli, bili su s njime i učenici. I zapita ih govoreći: Za koga me drže ljudi? 19Oni odgovoriše: Za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, drugi, da je ustao koji od starih proroka. 20Tada ih upita: A za koga me vi držite? Odgovori Šimun Petar: za Krista Božjega. 21A on im zabrani i zapovjedi, da nikome toga ne kazuju, 22govoreći, da Sinu čovječjemu treba mnogo pretrpjeti, i da treba da ga starješine i glavari svećenički i književnici odbace i ubiju, i treći dan da uskrsne. 23A svima je govorio: Tko hoće da ide za mnom. neka se odreče sebe i uzme križ svoj svaki dan i ide za mnom. 24Jer tko hoće život svoj da spase, izugubit će ga, a tko izgubi život svoj zaradi mene, spasit će ga. 25Jer što koristi čovjeku, ako sav svijet dobije, a sebe izgubi i sebi naudi? 26Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti, kad dođe u slavi svojoj i Očevoj, i svetih anđela. 27Zaista vam kažem: Ima nekih među ovima, što ovdje stoje, koji ne će okusiti smrti, dok ne vide kraljevstva Božjega. 28Oko osam dana poslije ove propovijedi uze Petra i Jakoba i Ivana i uziđe na goru, da se pomoli. 29I dok se molio, postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. 30I gle, dva su čovjeka s njime razgovarala. A to su bili Mojsije i Ilija. 31Pokazaše se u slavi i govorahu o smrti njegovoj, koju mu je trebalo podnijeti u Jerusalemu. 32A Petar su i njegovi drugovi tvrdo zaspali. Kad se probudiše, vidješe slavu njegovu i dva čovjeka, koji su s njime stajali. 33I kad se ovi s njime rastajahu, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je biti ovdje, načinit ćemo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji, ne znajući što govori. 34Dok je on to govorio, dođe oblak i zakloni ih; i oni se uplašiše, kad zađoše u oblak. 35I čuo se glas iz oblaka govoreći: Ova je Sin moj ljubezni, njega slušajte. 36I čim zaori glas nađe se Isus sam. I oni ušutješe, i u one dane ne kazaše nikomu ništa od onoga, šta vidješe. 37A drugi dan, kad su oni silazili s gore, srete ih mnoštvo naroda. 38I gle, čovjek iz naroda povika: Učitelju, molim te, pogledaj na moga sina, jer mi je jedinac. 39I gle, hvata ga duh i najedanput viče i lomi ga, da se pjeni, i jedva odstupi, kad ga izlomi. 40I zamolih tvoje učenike, da ga istjeraju, ali ne mogoše. 41Isus odgovori: O nevjerni i pokvareni rode, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi amo sina svoga! 42I kad se približio, obori ga đavao i izlomi. A Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka i dade ga ocu njegovu. 43I svi se divili veličanstvu Božjem. Dok se svi čudili svemu, što je on činio, reče svojim učenicima: 44Stavite vi u svoje uši riječi ove. Jer Sin čovječji treba da se preda u ruke čovječje. 45A oni nisu razumjeli ove riječi i bila je od njih sakrivena tako, te je nisu shvatili; i bojali se da ga zapitaju, što znači ova riječ. 46A uđe u njih misao, tko bi bio najveći među njima. 47Isus znajući pomisli srdaca njihovih, uze dijete, i postavi ga uza se, i reče im: 48. Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima, i koji mene prima, prima onoga, koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama svima, on je velik. 49Tada prozbori Ivan i reče: Učitelju, vidjesmo jednoga, gdje u ime tvoje izgoni đavle i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. 50I reče mu Isus: Ne branite! jer tko nije protiv vas, s vama je. 51Kad se navršiše dani, da on uziđe na nebo, on čvrsto namjeri, da ide u Jerusalem. 52I posla glasnike pred sobom, i oni otišavši uđoše u selo Samaritansko, da mu priprave. 53I ne primiše ga, jer je namjerio, da ide u Jerusalem. 54Kad vidješe učenici njegovi Jakob i Ivan, rekoše: Gospodine! hoćeš li da kažemo, da oganj siđe s neba, i da ih uništi? 55A on okrenuvši se zaprijeti im govoreći: 56Ne znate, čijega ste duha. Sin čovječji nije došao da pogubi duše nego da ih spase. I otidoše u drugo selo. 57Kad su išli putem, reče mu netko: Gospodine, idem za tobom, kud god pođeš. 58Reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje da zakloni glave. 59Drugomu reče: Ajde za mnom. On reče: Gospodine, dopusti mi, da idem najprije da ukopam svoga oca. 60Isus mu reče: Pusti neka mrtvi ukopaju mrtve svoje, a ti pođi te navješćuj kraljevstvo Božje. 61A drugi reče: Ja idem za tobom, Gospodine, ali dopusti mi najprije da se oprostim sa domaćima svojim. 62Isus mu odgovori: Nitko koji stavi svoju ruku na plug pa se obzire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.

10

Gospodin izabira sedamdeset i dva učenika. Slavi Boga Oca. Priča o milosrdnome Samaritancu. Marta i Marija.

1Potom izabra Gospodin i drugih sedamdeset i dva, i posla ih po dva i dva pred sobom u svaki grad i mjesto, kuda je htio sam doći. 2I govorio im je: Žetva je velika, ali poslenike je malo. Molite se dakle gospodaru žetve, da pošalje poslenike u žetvu svoju. 3Idite, eto, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. 4Ne nosite kese, ni torbe, ni obuće, i nikoga ne pozdravljajte na putu. 5U koju god kuću uđete, najprije kažite: Mir ovoj kući! 6I ako bude ondje tko dostojan mira, ostat će na njemu mir vaš, ako li ne bude, vratit će se k vama. 7U onoj kući ostanite, pa jedite i pijte, što u njih ima, jer je poslenik dostojan plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću! 8I u koji god grad dođete i prime vas, jedite, što se donese pred vas. 9I liječite bolesnike, koji su u njemu, i kažite im: Približi se k vama kraljevstvo Božje. 10A u koji grad dođete, i ne prime vas, recite, izišavši na ulice njegove: 11I prah, koji se nas uhvatio od vašega grada, otresamo na vas; ali ovo znajte, da se približi kraljevstvo Božje. 12Kažem vam, da će Sodomi biti lakše u onaj dan, nego li gradu onomu. 13Jao tebi, Korozaine! Jao tebi Betsaido, jer da se u Tiru i Sidonu dogodila čudesa, što se dogodila u vama, davno bi u vreći i pepelu sjedeći činili pokoru. 14Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na sudu nego vama. 15I ti, Kafarnaume, koji se dižeš do nebesa, do pakla će te oboriti. 16Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire Onoga, koji je mene poslao. 17Vratiše se sedamdeset i dvojica s radošću govoreći: Gospodine, i đavli nam se pokoravaju u ime tvoje. 18I reče im: Promatrao sam sotonu, gdje spade s neba kao munja. 19Eto vam dadoh vlast, da gazite zmije i štipavce i svaku neprijateljsku silu, i ništa vam ne će nauditi. 20Ali se ne radujte tomu, što vam se dusi pokoravaju, nego se radujte, što su imena vaša zabilježena na nebesima. 21U taj čas obradova se u Duhu svetomu i reče: Hvalim ti, Oče, Gospodine neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. 22Sve je meni predao Otac moj: I nitko ne zna, tko je Sin do Oca, ni tko je Otac do Sina, i komu Sin hoće da objavi. 23I okrenuvši se učenicima reče im napose: Blago očima, koje vide, što vi vidite! 24jer mu kažem, da mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti, što vi vidite, i ne vidješe, i čuti, što vi čujete, i ne čuše. 25I gle, neki književnik ustade, da ga kuša te reče: Učitelju, što ću činiti, da dobijem život vječni. 26On mu reče: Sto je pisano u zakonu? Kako čitaš? 27On odgovori: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bližnjega svoga kao samoga sebe«. 28I reče mu: Pravo si odgovorio, to čini pa ćeš živjeti. 29A on hoteći da se opravda, reče Isusu: A tko je moj bližnji? 30Isus prozbori i reče: Neki je čovjek silazio iz Jerusalema u Jerikon i dođe među razbojnike, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše ostavivši pa pola mrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, i vidjevši ga prođe mimo. 32Tako i Levit, kad dođe na mjesto te ga pogleda, prođe mimo. 33A neki Samaritanac putujući dođe do njega i vidjevši ga, sažali mu se. 34I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom i posadivši ga na svoju magaricu, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega. 35I sutradan izvadi dva dinara, dade krčmaru i reče: Pobrini se za njega, i ako što više potrošiš, ja ću ti platiti, kad se vratim. 36Što misliš, koji je od ove trojice bio bližnji onomu, koji pade među razbojnike? 37A on reče: Koji mu učini milosrđe. Kaže mu Isus: Idi, i ti čini tako! 38Kad su oni putovali, i on uđe u jedno selo, neka žena po imenu Marta, primi ga u svoju kuću. 39I u nje je bila sestra po imenu Marija, koja je i sjedeći kod nogu Gospodnjih slušala njegov govor. 40A Marta je nastojala, kako će ga lijepo podvoriti, i pristupivši reče: Gospodine, zar ti ne mariš, što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle, da mi pomogne. 41I odgovori joj Gospodin: Marta, Marta, brines se i uznemiruješ za mnogo. A samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji se ne će oduzeti od nje.

11

»Oče naš«. Priča o dosadnom prijatelju. Farizeji optužuju Isusa, da je u vezi s Belzebulom. Obrana Gospodinova. Žena iz naroda slavi Bogorodicu. Gospodin kori nevjerovanje naroda. Gospodin kori farizeje i književnike.

1A kad se on molio na nekom mjestu, čim presta, reče mu jedan od njegovih učenika: Gospodine, uči nas moliti, kao što i Ivan nauči učenike svoje. 2I reče im: Kad se molite, govorite: Oče, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daj nam danas! 4I otpusti nam duge naše, jer i mi otpuštamo svakomu dužniku svomu. I ne uvedi nas u napast! 5I reče im: Koji od vas da ima prijatelja, i otide mu u ponoći i reče mu: Prijatelju, uzajmi mi tri hljeba, 6jer mi dođe prijatelj moj s puta, i nemam mu što postaviti. 7A on iznutra da odgovori: Ne uznemiruj me! već su vrata zatvorena, djeca moja i ja počivamo, ne mogu ustati i dati ti. 8Kažem vam, ako i ne ustane, da mu dade zato, što mu je prijatelj, ali poradi navaljivanja njegova ustat će i dat će mu, kolikogod treba. 9I ja vam kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. 10Jer svaki, koji moli, prima; i koji traži nalazi; i koji kuca otvara mu se. 11Koji sin od vas da u oca zamoli kruha, zar će mu dati kamen? ili ribu, zar će mu mjesto ribe dati zmiju? 12Ili ako zamoli jaje, zar će mu dati štipavca? 13Kad dakle vi, koji ste zli, znate dobre dare darovati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha svetoga onima ,koji mole u njega. 14I izgonio je đavla, koji je bio nijem. I kad izagna đavola, nijemi progovori i diviše se ljudi. 15Ali neki od njih rekoše: Po Beelzebulu, poglavici đavolskom izgoni đavle. 16Drugi su kušajući tražili od njega znak s neba. 17A on znajući njihove misli, reče im: Svako će kraljevstvo, koje se razdijeli, samo po sebi opustjeti, i kuća će na kuću pasti. 18Ako je dakle i sotona razdijeljen sam po sebi, kako će stajati kraljevstvo njegovo, kad kažete, da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19Ako li ja po Beelzebulu izgonim đavle, sinovi vaši po kome ih izgone? Zato će vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zacijelo je došlo k vama kraljevstvo božje. 21Kad jaki naoružan čuva svoj dvor, u miru je sve, što ima. 22A kad dođe jači od njega, te ga nadvlada, uzme sve oružje njegovo, u koje se uzdao, i razdijeli njegov plijen. 23Koji nije sa mnom, protiv mene je, i koji sa mnom ne sabira, prosipa. 24Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne našavši reče: Vratit ću se u kuću svoju, otkuda sam izišao. 25I došavši nađe je pometenu i ukrašenu. 26Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe i ušavši stanuju ondje, i konačno stanje onog čovjeka postade gore od prvašnjega. 27Kad je on to govorio, podiže glas neka žena iz naroda i reče mu: Blago utrobi, koja te je nosila i grudima, koje si sisao. 28A on reče: Pače blago onima, koji slušaju riječ Božju i drže je. 29Kad se mnoštvo naroda okupilo, stade govoriti: Ovaj naraštaj je zao naraštaj, traži znak, i ne će mu se dati, osim znaka Jone. 30Jer kao što Jona bi znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovomu naraštaju. 31Kraljica juga ustat će na sudu s ljudima ovog naraštaja i osudit će ih, jer dođe s kraja zemlje, da sluša mudrost Salamonovu, a gle, ovdje je više od Salamona. 32Ljudi Ninivljani ustati će na sudu s ovim naraštajem i osuditi će ga, jer pokoru činiše na propovijedanje Jonino, a gle, ovdje je više od Jone! 33Nitko ne meće upaljene svjetiljke na sakriveno mjesto niti pod vagan, nego na svijećnjak, da vide svjetlost, koji ulaze. 34Svjetiljka je tijelu tvome oko tvoje. Ako oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo, ako ti bude bolesno, i tijelo će tvoje biti tamno. 35Gledaj dakle, da svjetlost, koja je u tebi, ne bude tama. 36Ako je dakle sve tijelo tvoje rasvijetljeno, te nema ništa tamno, sve će biti svjetlo, kao što kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem. 37Dok je govorio, zamoli ga neki farizej, da objeduje u njega. On ušavši sjede za stol. 38Kad se farizej začudi, opazivši, da se Isus nije oprao prije objeda, 39reče mu Gospodin: Sad vi farizeji spolja čistite čašu i zdjelu, a što vam je iznutra, puno je grabeža i zlobe. 40Bezumni, nije li onaj, koji je načinio ono, što je spolja, načinio i ono, što je iznutra. 41Ali od onoga, što je unutra, dajte milostinju, i gle, sve vam je čisto. 42Ali jao vama farizejima, što dajete desetinu od metvice i od rute i od svakoga povrća, a zanemarujete pravdu i ljubav Božju; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati. 43Jao vama farizejima, što volite začelja po zbornicima i da vas pozdravljaju na trgovima. 44Jao vama, što ste kao grobovi, koji se ne vide, i po kojima ljudi idu, a da ne znadu. 45A neki književnik prozbori i reče mu: Učitelju, takim govorom i nas vrijeđaš. 46On reče: Teško i vama književnicima, što tovarite na ljude bremena, kojih ne mogu nositi, a vi sami ni jednim prstom svojim ne ćete da ta bremena prihvatite. 47Jao vama, što gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. 48Vi dakle svjedočite i odobravate djela otaca svojih, jer ih oni ubiše, a vi im gradite (grobove). 49Zato i reče mudrost Božja: Poslat ću vam proroke i apostole, i od njih će jedne ubiti i prognati, 50da se potraži od ovog naraštaja krv svih proroka, koja je prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zakarijine, koji pogibe među oltarom i hramom. Da, kažem vam, tražit će se od ovog naraštaja. 52Jao vama književnicima, što uzeste ključ od znanja; sami. ne uđoste, a onima, koji su ulazili, zapriječitste. 53I kad je on odanle odlazio, stadoše književnici i farizeji oštro mu prijetiti, i stavljati mu mnoga lukava pitanja, 54vrebajući na njega i tražeći, ne bi li što ulovili iz usta njegovih, da ga optuže.

12

Zadaća, zaštita i nagrada učenika Isusovih. Odnos prema zemaljskome blagu. Učenici treba da su uvijek budni i primit će nagradu. Borba i razdor u svijetu radi imena Isusova. Znaci nebeski i zemaljski.

1Kad se skupiše tisuće naroda tako te stadoše gaziti jedan drugoga, poče govoriti najprije svojim učenicima: Čuvajte se kvasca farizejskoga, a to je licemjerje. 2Ništa nije sakriveno, što se ne će otkriti, ni tajno, što se ne će doznati, 3Jer što u tmini rekoste, čut će se na svjetlosti, i što na uho šaptaste u sobama, propovijedat će se na krovovima. 4Ali kažem vama, prijateljima svojim: Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, i potom ne mogu ništa više učiniti. 5Nego ja ću vas poučiti, koga da se bojite: Bojte se onoga, koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao. Da, kažem vam: ovoga se bojte. 6Ne prodaje li se pet vrabaca za dva asa? I ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. 7A i vlasi na glavi vašoj svi su izbrojeni. Ne bojte se; vi ste vrijedniji od mnogo vrabaca. 8Kažem vam: koji god prizna mene pred ljudima, priznat će i Sin čovječji njega pred anđelima Božjim. 9Ali koji se odreče mene pred ljudima, njega će se odreći pred anđelima Božjim. 10I koji god reče riječ na Sina čovječjega, oprostit će mu se, a koji pogrdi Duha svetoga, ne će mu se oprostiti. 11Kad vas dovedu u zbornice i pred poglavarstva i vlasti, ne brinite se, kako ćete se braniti ili što ćete reći, 12jer će vas Duh sveti naučiti u onaj čas, što treba da kažete. 13Kad mu reče neki iz naroda: Učitelju, reci bratu momu, da podijeli sa mnom baštinu, 14on mu reče: čovječe, tko je mene postavio sucem ili dijeliteljem nad vama? 15I reče im: Gledajte i čuvajte se od svake lakomosti, jer ničiji život ne stoji u izobilju imanja njegova. 16Tada im kaza priču: U nekoga bogatoga čovjeka urodi njiva veoma. 17I razmišljao je u sebi: Sto da učinim, kad nemam, u što da saberem svoje ljetine? 18I reče: Ovo ću učiniti: Srušit ću svoje žitnice i sagradit ću veće, i ondje ću sabrati svu ljetinu i dobra svoja. 19I kazat ću duši svojoj: Dušo, imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se! 20Ali Bog mu reče. Luđače! ovu će noć tražiti dušu tvoju, od tebe, a što si pripravio, čije će biti? 21Tako se događa onomu, koji sebi teče blago, a nije bogat u Boga. 22Zatim reče svojim učenicima: Zato vam kažem: Ne brinite se tjeskobno za život svoj, šta ćete jesti, ni za tijelo, u što ćete se obući. 23Život je vrijedniji od jela, i tijelo od odijela. 24Pogledajte gavrane, kako ne siju niti žanju, kako nemaju podruma ni žitnice, i Bog ih hrani. Koliko ste vi vrijedniji od ptica. 25A tko od vas brinući se može produljiti život svoj i za jedan samo lakat? 26Ako dakle ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za budućnost? 27Pogledajte ljiljane, kako rastu, ne trude se niti predu; a ja vam kažem: Ni Salamon se u svoj slavi svojoj ne obuče kao jedan od njih. 28A kad travu, koja je danas na polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko više vas, malovjerni? 29I vi ne tražite, što ćete jesti i što ćete piti, i ne brinite se odviše. 30Jer sve to traže neznabošci ovoga svijeta, a Otac vaš zna, da vam ovo treba. 31. Nego tražite kraljevstvo njegovo, i ovo će vam se sve dodati. 32. Ne boj se, malo stado! jer je bila volja Oca vašega, da vam dade kraljevstvo. 33. Prodajte, što imate, i dajte milostinju. Načinite sebi kese, koje se ne će istrošiti, blago, kojega ne će nestati na nebesima, kuda se tat ne približuje, niti moljac kvari, 34jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše. 35Neka budu vaši bokovi opasani i svjetiljke zapaljene (u vašim rukama); 36i vi kao ljudi, koji čekaju gospodara svoga, kad će se vratiti sa svadbe, da mu odmah otvore, kad dođe i pokuca. 37Blago onim slugama, koje gospodar nađe budne, kad dođe; zaista vam kažem, da će se opasati i posadit će ih i pristupivši služit će im. 38I ako dođe o drugoj ili o trećoj straži, i nađe ih tako, blago slugama onima. 39A ovo znajte: Kad bi znao domaćin, u koju će uru doći tat, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće svoje. 40I vi budite spremni, jer u koji čas ne mislite, doći će Sin čovječji. 41I Petar mu reče: Gospodine, govoriš li nama ovu priču ili svima? 42Gospodin odgovori: Tko je dakle vjeran i razboriti upravitelj, koga postavi gospodar nad družinom svojom, da im na vrijeme daje hranu, koja im pripada. 43Blago onomu sluzi, koga došavši gospodar nađe, da tako radi. 44Zaista vam kažem, da će ga postaviti nad svim svojim imanjem. 45Ako li reče onaj sluga u srcu svome: Ne će doći još za dugo moj gospodar i stane tući sluge i sluškinje, i jesti i piti i opijati se, 46doći će gospodar onoga sluge, u dan, kad ga ne očekuje, i u čas, koji ne zna, i sasjeći će ga, i postupat će s njime kao s nevjernicima. 47A onaj sluga, koji je znao volju svoga gospodara i nije se pripravio niti učinio po volji njegovoj, bit će vrlo bijen. 48A koji nije znao, pa je učinio, što zaslužuje batine, bit će malo bijen. Komu je god mnogo dano, mnogo će se tražiti od njega i komu mnogo povjeriše, više će se iskati od njega. 49Dođoh da oganj bacim na zemlju, pa što hoću, nego da se zapali. 50A treba mi se krstiti krštenjem, i kolika mi je muka, dok se ne svrši. 51Mislite li, da sam došao da mir dam na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. 52Jer će odsada pet u jednoj kući biti razdijeljeni: tri na dva, i dva na tri. 53Ustat će otac na sina, i sin na oca, mati na kćer i kći na mater; svekrva na snahu svoju, i snaha na svekrvu svoju. 54A i mnoštvu je govorio: Kad vidite oblak gdje se diže od zapada, odmah kažete: Bit će kiša, i jest tako. 55I kad jug duva, kažete: Bit će vrućina. I jest tako. 56Licemjeri! Vi znadete prosuditi, kako izgleda nebo i zemlja, a kako to da ne znate ovo vrijeme prosuditi? 57A zašto i sami od sebe ne sudite, što je pravedno? 58A kad ideš sa svojim suparnikom k poru, na putu gledaj, da se s njim pomiriš, da te ne odvuče k sucu, a sudac da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. 59Kažem ti: Ne ćeš odanle izići, dok ne platiš i posljednje pare.

13

Poziv na pokoru. Priča o smokvi. Uzeta žena. Priča o gorušičnom zrnu i o kvascu. Tijesna vrata vode u život vječni. Odlučnost Gospodinova protiv Heroda. Tužaljka nad Jerusalemom.

1Dođoše neki u isto vrijeme i javiše mu za Galilejce, kojih krv pomiješa Pilat sa njihovim žrtvama. 2Tada im reče: Mislite li, da su ovi Galilejci bili veći grješnici od svih Galilejaca, jer tako postradaše. 3Ne, kažem vam, nego ako ne budete činili pokore, svi ćete tako propasti. 4Ili mislite li, da su onih osamnaest, na koje pade kula u Siloamu i ubi ih, bili veći krivci od svih ljudi, što stanuju u Jerusalemu? 5Ne, kažem vam, nego ako ne budete činili pokore, svi ćete tako propasti. 6Govorio je i ovu priču: Neki je čovjek imao smokvu zasađenu u svom vinogradu i dođe tražeći roda na njoj, i ne nađe. 7Tada reče vinogradaru: Evo, tri su godine, kako dolazim tražeći roda na ovoj smokvi i ne nalazim; posijeci je, zašto da neplodna i zaprema zemlju? 8A on mu odgovori: Gospodaru, ostavi je i za ovu godinu, dok okopam oko nje i obaspem gnojem, 9pa možda da urodi buduće godine; a ako li ne, posjeći ćeš je. 10Kad je učio u jednoj zbornici u subotu, 11gle, ondje je bila žena, koju je duh učinio bolesnom već osamnaest godina, i bila je zgrbita i nije se mogla nikako ispraviti. 12Kad je vidje Isus, dozva je k sebi i reče joj: Ženo, izliječila si se od svoje bolesti. 13I stavi na nju ruke, i odmah se ispravi i proslavi Boga. 14A predstojnik zbornice prozbori, ljuteći se, što Isus liječi u subotu i reče narodu: Šest je dana, u koje treba raditi, u te dakle dane dolazite te se liječite, a ne u dan subotnji. 15Gospodin mu odgovori: Licemjeri, ne odveže li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala i ne vodi ga, da ga napoji? 16A ovu kćer Abrahamovu, koju sveza sotona evo osamnaest godina., nije li trebalo odriješiti od ove veze u dan subotnji? 17I kad je on ovo govorio, stidjeli se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovao za sva njegova slavna djela. 18Govorio je dakle: Komu je slično kraljevstvo Božje i s čim ću ga isporediti? 19Ono je kao zrno gorušično, koje uzevši čovjek baci u svoj vrt, i uzraste i posta veliko drvo i ptice se nebeske ugnijezdile na njegovim granama. 20I opet reče: S kim ću isporediti kraljevstvo Božje? 21Ono je kao kvasac, koji uze žena i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu. 22I išao je po gradovima i selima učeći i putujući u Jerusalem. 23Kad ga netko upita: Gospodine, je li malo onih, koji se spasavaju. On im reče: 24Trudite se, da uđete na tijesna vrata5, jer vam kažem, da će mnogi tražiti da uđu i ne će moći. 25Kad ustane domaćin i zatvori vrata i stanete na polju stajati i kucati na vrata govoreći: Gospodine, Gospodine, otvori nam, on će vam na to odgovoriti: Ne znam vas, otkuda ste. 26Tada ćete stati govoriti: Mi smo jeli pred tobom i pili, i učio si po našim ulicama. 27I reći će, kažem vam: Ne znam vas, otkuda ste; odstupite od mene svi, koji činite nepravdu. 28Ondje će biti plač i škripanje zuba, kad vidite Abrahama i Izaka i Jakoba i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene napolje. 29I doći će od istoka, i zapada, i sjevera, i juga, i sjesti će za stol u kraljevstvu Božjem. 30I gle, posljednji bit će prvi, i prvi bit će posljednji. 31U taj dan pristupiše neki od farizeja govoreći mu: Iziđi i idi odavle, jer Herod hoće da te ubije. 32I reče im: Idite te kažite onoj lisici: Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan ću potpuno svršiti djelo svoje. 33Ali danas i sutra i prekosutra treba mi ići, jer ne ide, da pogine prorok izvan Jerusalema. 34. Jerusaleme, Jerusaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one, koji su k tebi poslani, koliko puta htjedoh da skupim djecu tvoju kao kvočka piliće svoje pod krila, i ti ne htjede. 35Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta! A ja vam kažem: Ne ćete me vidjeti, dok ne dođe čas, da rečete: Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!

14

Gospodin liječi čovjeka, koji je imao vodenu bolest. Poniznost i nesebičnost treba da resi učenike Isusove. Priča o soli.

1Kad Isus dođe u subotu u kuću nekoga poglavice farizejskoga, da jede hljeb, i oni stanu ga motriti. 2I gle, pred njim je bio neki čovjek, koji je imao vodenu bolest 3Tada prozbori Isus i reče književnicima i farizejima: Da li je slobodno u subotu liječiti ili ne? 4Oni su šutjeli. A on ga se dohvati, izliječi ga i otpusti. 5Zatim reče im: Koji od vas ne bi svojega sina ili vola, da mu padne u zdenac, odmah izvadio u dan subotnji? 6I ne mogoše mu na to odgovoriti. 7Pozvanima kaza priču, kad opazi, kako su izbirali začelja: 8Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među onima, koje je on pozvao, poštovaniji od tebe; 9i da ne bi došao onaj, koji je pozvao tebe i njega i rekao ti: Podaj mjesto ovomu! i tada bi sa stidom morao sjesti na posljednje mjesto. 10Nego kad te tko pozove, došavši sjedni na posljednje mjesto, da ti reče, kad dođe onaj, koji te je pozvao: Prijatelju pomakni se više! Tada će ti biti čast pred svima koji sjede s tobom za stolom. 11Jer svaki koji se podiže, ponizit će se, a koji se ponizuje, povisit će se. 12A i onomu, što ga je pozvao reče: Kad daješ objed ili večeru, ne zovi svojih prijatelja, ni svoje braće, ni svojih rođaka, ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti. 13Nego kad daješ gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome i slijepe. 14I blago tebi, što ti ne mogu vratiti, jer će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih. 15Kad to ču neki od onih, što su sjedili s njime za stolom, reče mu: Blago onome, koji bude jeo hljeb u kraljevstvu Božjem. 16A on mu reče: Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge. 17I kad bi čas večeri, posla slugu svoga kazati pozvanima: dođite, jer je već sve gotovo. 18I počeše se svi zajedno izgovarati. Prvi mu reče: Kupio sam zaselak, i valja mi ići da ga vidim; molim te, ispričaj me! 19I drugi reče: Kupio sam pet jarama volova i idem da ih ogledam; molim te ispričaj me! 20I drugi reče: Oženio sam se, i zato ne mogu doći. 21I vrativši se sluga javi ovo gospodaru svomu. Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svomu: Idi brzo na raskršća i ulice gradske i dovedi ovamo siromahe, i sakate, i slijepe, i hrome. 22I reče sluga: Gospodaru, učinjeno je, kako si zapovjedio, i još ima mjesta: 23I reče gospodar sluzi: Iziđi na putove i među ograde te primoraj, neka dođu, da mi se napuni kuća. 24A kažem vam da ni jedan od onih ljudi, koji su bili pozvani, ne će okusiti moje večere. 25Kad je išlo s njim mnoštvo naroda obazrevši se reče im: 26Ako tko dođe k meni, a ne mrzi na oca svoga i na mater i na ženu i na djecu i na braću i na sestre a i na sam život svoj, ne može biti moj učenik. 27I tko ne nosi križa svoga i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. 28Jer koji od vas, kad hoće da gradi kulu, ne sjedne najprije i ne proračuna troškove, ima li da dovrši, 29da mu se ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju, stali rugati 30govoreći: Ovaj čovjek poče graditi, i ne može dovršiti. 31Ili koji kralj, kad pođe, da se zarati s drugim kraljem, ne sjedne najprije i ne promisli, može li s deset tisuća ići u susret onomu, koji ide na njega s dvadeset tisuća? 32Ako li ne može, poslat će poslanike, dok je onaj još daleko i zamoliti će, da se pomire. 33Tako dakle svaki od vas, koji se ne odreče svega, što ima, ne može biti moj učenik. 34Dobra je sol. Ali ako sol obljutavi, čim će se osoliti? 35Niti je dobra za zemlju niti za gnoj, zato se baca napolje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!

15

Priča o izgubljenoj ovci i izgubljenom dramu. Priča o izgubljenom sinu.

1Kad se približili k njemu svi carinici i grješnici, da ga čuju, 2mrmljali su farizeji i književnici govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima. 3Tada im reče ovu priču: 4Koji čovjek od vas imajući što ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji te ide za izgubljenom, dok je nađe? 5I našavši digne je na ramena svoja, radujući se. 6I došavši kući sazove prijatelje i susjede govoreći im: Radujte se sa mnom, jer nađoh svoju ovcu izgubljenu. 7Kažem vam, da će tako biti veća radost na nebu za jednoga grješnika, koji čini pokoru, nego li za devedeset i devet pravednika, kojima ne treba pokore. 8Ili koja žena imajući deset drama, ako izgubi jedan dram, ne zapali svjetiljke, i ne pomete kuće i ne traži brižljivo, dok ne nadje? 9I našavši sazove prijateljice i susjede govoreći: Radujte se sa mnom jer nađoh izgubljeni dram. 10Tako, kažem vam, bit će radost pred anđelima Božjim za jednoga grješnika, koji čini pokoru. 11I nastavi: Neki je čovjek imao dva sina. 12I mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja, što pripada meni. I podijeli im imanje. 13I iza nekoliko dana pokupivši sve mlađi sin otide u daljnu zemlju, i ondje prosu imanje svoje živeći raspušteno. 14A kad on sve potroši, postade veliki glad u onoj zemlji, i on stade oskudijevati. 15I otide i pribi se kod jednoga građanina one zemlje. I on ga posla u svoja polja, da pase svinje. 16I želio je da napuni svoj trbuh mahunama, što su svinje jele, i nitko mu ih nije davao. 17A došavši k sebi reče: Koliko najamnika oca moga imaju hljeba i suviše, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću i poći ću k ocu svomu i reći ću mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. 19Više nisam vrijedan nazvati se sin tvoj, primi me kao jednoga od svojih najamnika. 20I ustavši otide k ocu svomu. Kad je on još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se i potrčavši pade mu oko vrata i poljubi ga. 21Tada mu sin reče: Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. Više nisam vrijedan da se zovem sin tvoj. 22A otac reče slugama svojim: Brzo iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge, 23i dovedite ugojeno tele te zakoljite, da jedemo i da se veselimo, 24jer ovaj sin moj bio je mrtav i oživio je, bio je izgubljen i našao se. I stadoše se veseliti. 25A sin je njegov stariji bio u polju. Kad dođe te se približi kući, ču glazbu i igru. 26I dozvavši jednoga od slugu zapita, šta je to? 27On mu reče: Tvoj je brat došao, i tvoj je otac zaklao ugojeno tele, što ga je opet našao zdrava. 28A on se rasrdi i nije htio da uđe. Tada iziđe njegov otac i stade ga moliti. 29Ali on odgovori svomu ocu: Gle, toliko te godina služim, i nikad nisam prestupio tvoje zapovijedi, pa mi nikad nisi dao ni jareta, da bih se razveselio sa svojim prijateljima, 30a kad je došao taj sin tvoj, koji je razasuo svoje imanje s bludnicama, zaklao si mu ugojeno tele. 31A on mu reče: Sine, ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. 32Ali se trebalo proveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i oživio je, bio je izgubljen i našao se.

16

Priča o nepravednom upravitelju. Gospodin ustaje protiv farizejske pravde. Priča o tvrdom bogatunu i siromahu Lazaru.

1I nastavi svojim učenicima: Bio je neki bogati čovjek, koji je imao upravitelja, i ovaj bi optužen kod njega, da prosipa dobra njegova. 2I dozvavši ga reče mu: Šta to čujem za tebe? daj račun, kako si upravljao, jer više ne možeš biti upravitelj. 3Tada upravitelj pomisli u sebi: Šta ću činiti, kad mi gospodar moj oduzme upravljanje? Kopati ne moju, prosjačiti se stidim. 4Znam, šta ću činiti, da bi me primili u svoje kuće, kad mi se oduzme upravljanje. 5Dozvavši redom sve dužnike svoga gospodara reče prvome: Koliko si dužan gospodaru momu? 6On reče: sto bata ulja. I reče mu: Uzmi svoju zadužnicu i sjedni brzo te napiši pedeset. 7Zatim reče drugomu: A ti, koliko si dužan? On reče: Sto korova pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i napiši osamdeset. 8I pohvali gospodar nepravednoga upravitelja, da je lukavo postupao; jer su sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetlosti u svom naraštaju. 9I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje ništetnim bogatstvom, da vas, kad umrijete, prime u vječne stanove. 10Tko je vjeran u najmanjoj stvari, i u velikoj je vjeran; a tko je nevjeran u najmanjoj stvari, i u velikoj je nevjeran. 11Ako dakle niste bili vjerni u ništetnom bogatstvu, istinito tko će vam povjeriti? 12I ako niste bili vjerni u tuđem, vaše tko će vam dati? 13Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara; jer ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. 14Sve ovo slušali su farizeji, koji su bili srebroljupci i rugali mu se. 15Tada im reče: Vi ste, koji se gradite pravedni pred ljudima, a Bog zna srca vaša, jer što je u ljudi visoko, mrzost je pred Bogom. 16Zakon su i proroci do Ivana, odsada se propovijeda kraljevstvo Božje, i svaki upotrebljava nasilje protiv njega. 17Ali lakše je da nebo i zemlja prođu, nego li da jedna točka od zakona propadne. 18Svaki koji otpusti svoju ženu i oženi se s drugom, čini preljubu, i koji se oženi s otpuštenom, čini preljubu. 19Čovjek je neki bio bogat«, i oblačio se u grimiz i u bez, i gostio se sjajno svaki dan 20A bio je jedan prosjak po imenu Lazar, koji je ležao pred njegovim vratima pun čirova, 21i želio da se nasiti mrvicama, koje su padale sa stola bogataša, ali i psi su dolazili i lizali čirove njegove. 22Umrije prosjak i odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Ali umrije i bogataš i zakopaše ga. 25I u paklu, kad je bio u mukama, podiže svoje oči i ugleda izdaleka Abrahama i Lazara u krilu njegovu. 24I povikavši reče: Oče Abrahame, smiluj se meni, i pošalji Lazara, neka umoči u vodu vrh od svoga prsta, da mi rashladi jezik, jer se silno mučim u ovom plamenu. 25Abraham mu odgovori: Sinko, sjeti se, da si ti primio dobra svoja u svom životu, a Lazar jednako zlo; sad se on tješi, a ti se silno mučiš. 26I povrh svega toga i velika je te vječna propast među nama i vama; da oni, koji bi htjeli odavle prijeći k vama, ne mogu, niti oni odanle k nama prelaziti. 27Tada reče: Molim te dakle oče, da ga pošalješ kući moga oca; 28jer imam petero braće, neka ih opomene, da ne bi i oni došli u ovo mjesto od muka. 29Reče mu Abraham: Imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. 30Ali on odgovori: Ne, oče Abrahame, nego, ako im tko od mrtvih dođe, činit će pokoru. 31Tada mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroka, da tko i od mrtvih ustane, ne će vjerovati.

17

Sablazan. Bratska opomena i oproštenje. Jakost vjere. Priča o gospodaru i sluzi. Deset gubavaca. Dolazak kraljevstva.

1I reče svojim učenicima: Nije moguće da ne dođu sablazni, ali teško onomu, kroz koga dolaze: 2Bolje bi mu bilo, da mu se mlinski kamen objesi za vrat i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih. 3Čuvajte se. Ako ti brat tvoj sagriješi, pokaraj ga, pa ako se pokaje, oprosti mu. 4I ako ti sedam puta na dan sagriješi i sedam se puta obrati k tebi i reče: Kajem se, oprosti mu! 5Kad rekoše apostoli Gospodinu: Umnoži nam vjeru! 6Gospodin reče: Kad biste imali vjere koliko zrno gorušično rekli biste smokvi sikomoru: Iskorijeni se i presadi se u more, i poslušat će vas. 7A koji od vas, kad ima slugu, koji ore ili pase stoku, kad se vrati iz polja, reče mu: Dođi odmah, sjedni za stol! 8Nego, ne kaže li mu: Pripravi, što ću večerati i opaši se te mi služi, dok jedem i pijem, pa onda ti jedi i pij. 9Da li će zahvaliti sluzi, kad učini, što mu je zapovjedio? 10Ne mislim. Tako i vi kad sve učinite, što vam je zapovjeđeno, recite: Sluge smo nekorisni; učinismo, što smo bili dužni učiniti. 11Kad je on putovao u Jerusalem, prolazio je posred Samarije i Galileje. 12I kad je ulazio u neko selo, srete ga deset gubavaca, koji stase izdaleka. 13I podigoše glas govoreći: Isuse, učitelju smiluj nam se! 14I vidjevši ih, reče: Idite, pokažite se svećenicima! I kad su pošli, očistiše se. 15A jedan od njih, vidjevši, da se izliječio, povrati se slaveći Boga iza glasa. 16I pade ničice pred njegove noge i zahvali mu; i to je bio Samaritanac. 17Tada Isus prozbori i reče; Ne očisti li se desetorica, a devetorica gdje su? 18Zar se ni jedan ne nađe, koji bi se vratio i dao slavu Bogu, nego ovaj tuđinac? 19I reče mu: Ustani, idi, tvoja ti je vjera pomogla. 20Kad ga upitaše farizeji: Kad će doći kraljevstvo Božje? odgovori im: Kraljevstvo Božje ne će doći, da se vidi. 21Niti će kazati: Evo ga ovdje, ili eno ondje, jer gle, kraljevstvo je Božje među vama. 22I reče svojim učenicima: Doći će dani, kad ćete zaželjeti, da vidite samo jedan dan Sina čovječjega, i ne ćete vidjeti. 23. I reći će vam: Evo ga, ondje, ili eno ondje! Ne izlazite i ne idite za njima! 24Jer kao što munja, kad sine s neba, rasvijetli sve, što je pod nebom, tako će biti Sin čovječji u svoj dan. 25Ali mu najprije treba mnogo pretrpjeti i odbačen biti od ovoga naraštaja. 26I kako je bilo u vrijeme Noino, tako će biti u dane Sina čovječjega. 27Jeli su i pili, ženili se i udavali do onoga dana, kad Noe uđe u kovčeg, i dođe potop i sve uništi. 28Tako kao što bi u dane Lotove: Jeli su i pili, kupovali i prodavali, sadili su i gradili. 29Ali u dan, kad iziđe Lot iz Sodome, daždio je oganj i sumpor s neba i sve uništi. 30Tako će biti u onaj dan, kad se objavi Sin čovječji. 31U onaj dan, koji bude na krovu, a pokućstvo je njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji bude na polju, neka se također natrag ne vraća. 32Sjetite se žene Lotove! 33Koji uznastoji da sačuva svoj život, izgubit će ga, a koji ga izgubi, sačuvat će ga. 34Kažem vam: One noći bit će dva na jednoj postelji; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti. 35Dvije će mlijeti zajedno, jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti; 36dva će biti na polju; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti. 37Tada ga zapitaše: Gdje, Gospodine? On im odgovori: Gdje je strvina, onamo će se i orlovi skupiti.

18

Priča o bezbožnom sucu. Priča o farizeju i cariniku. Isus blagoslivlja djecu. Bogati čovjek. Nagrada učenika Isusovih. Isus proriče po drugi put svoju muku. Slijepac u Jerikonu.

1Govorio im je i priču, kako se treba svagda moliti i nikad ne klonuti duhom: 2U jednom gradu bio je neki sudac, koji se nije bojao Boga i nije stidio ljudi. 3A u onom gradu bila je neka udovica, i dolazila je k njemu govoreći: Obrani me od moga suparnika, 4i ne htjede za dugo. A najposlije pomisli u sebi: Ako se i Boga ne bojim i ljudi ne stidim, 5ipak ću obraniti ovu udovicu, kad mi dosađuje, da napokon ne dođe i išćuška me. 6. Tada reče Gospodin: Čujte, što govori nepravedni sudac. 7A kamo li Bog ne će obraniti svojih izabranih, koji vapiju k njemu dan i noć, premda za njihovo dobro nešto kasni. 8Kažem vam, da će ih brzo obraniti. Ali Sin čovječji, kad dođe, zar će naći vjere na zemlji? 9Nekima, koji se uzdali u sebe, da su pravedni i koji su prezirali druge, kaza ovu priču: 10Dva čovjeka uđoše u hram da se mole, jedan farizej, a drugi carinik. 11Farizej stade i molio se u sebi ovako: Hvalim ti, Bože, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubočinci ili kao ovaj carinik. 12Postim dva puta u tjednu, dajem desetinu od svega, što imam. 13A carinik je stajao izdaleka i nije htio ni očiju podignuti prema nebu, nego je bio svoje grudi govoreći: Bože, milostiv budi meni grješniku. 14Kažem vam: Ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj: jer svaki koji se povisi, ponizit će se; a koji se ponizi, povisit će se. 15A donosili su k njemu i djecu, da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stanu im zabranjivati. 16A Isus dozvavši ih reče: Pustite djecu, neka dolaze k meni i ne branite im, jer je takovih kraljevstvo Božje. 17Zaista vam kažem: Koji ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne će ući u njega. 18I zapita ga neki poglavica: Učitelju dobri, što da učinim, da dobijem život vječni? 19Isus mu reče: Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga. 20Znaš zapovijedi: Ne učini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj svoga oca i mater! 21On reče: Sve sam to držao od svoje mladosti. 22Kad to ču Isus, reče mu: Još ti jedno manjka: Prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima, i imat ćeš blago na nebu, i dođi, pođi za mnom! 23Čuvši on ovo, ražalosti se, jer je bio vrlo bogat. 24Tada ga pogleda Isus i reče: Kako će teško imućni ući u kraljevstvo Božje. 25Lakše će deva proći kroz iglene uši, nego li bogataš ući u kraljevstvo Božje. 26Oni, koji su slušali, rekoše: Tko se dakle može spasiti? 27Odgovori im: Što je u ljudi nemoguće, moguće je u Boga. 28Tada reče Petar: Eto mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. 29On im odgovori: Zaista vam kažem: Nema nikoga, koji ostavi kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 30da ne bi primio mnogo više u ovo vrijeme, i na drugomu svijetu život vječni. 31Isus uze dvanaestoricu i reče im: Evo idemo u Jerusalem i sve će se izvršiti, što su proroci pisali za Sina čovječjega. 32Jer će ga predati neznabošcima, i narugat će mu se i ružit će ga i popljuvat će ga, 33govor bio im sakriven, i nisu razumjeli, što im je kazao: 35Kad se on približio k Jerikonu, neki je slijepac sjedio proseći kraj puta. 36A kad ču, gdje narod prolazi, pitao je, što je to. 37I javiše mu, da prolazi Isus Nazarećanin. 38I povika: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se. 39A oni, što su išli naprijed, karali ga, da šuti. A on stade još jače vikati: Sine Davidov, smiluj mi se. 40Isus stade i zapovjedi, da mu ga dovedu. I kad mu se približi, zapita ga: 41Šta hoćeš, da ti učinim? On reče: Gospodine, da progledam. 42A Isus mu reče: Progledaj! tvoja ti je vjera pomogla. 43I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav je narod, koji vidje, hvalio Boga.

19

Zakej. Priča o minama. Isus svečano ulazi u Jerusalem. Čišćenje hrama.

1Zatim uđe u Jerikon i prolažaše kroza nj. 2Ondje je bio čovjek po imenu Zakej, koji je bio predstojnik carinički i bio bogat. 3I on je tražio, da vidi Isusa, tko je, i nije mogao od naroda, jer je bio malena stasa. 4I potrčavši naprijed, pope se na smokvu, sikomor, da ga vidi, jer mu je onuda trebalo proći. 5I kad dođe Isus na ono mjesto, pogledavši gore, reče mu: Zakeju, siđi brzo, jer mi danas valja ostati u kući tvojoj. 6I siđe brzo, i primi ga radujući se. 7Kad svi to vidješe, mrmljali su govoreći: Svrati se kod grješnoga čovjeka. 8A Zakej stade i reče Gospodinu: Evo polovicu svoga imanja. Gospodine, dajem siromasima, i ako sam koga u čemu prevario, vračam četverostruko. 9Reče mu Isus: Danas dođe spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov; 10jer je Sin čovječji došao da potraži i spase, što je izgubljeno. 11A kad su oni to slušali, nastavi priču, jer je bio blizu Jerusalema, i jer su oni mislili, da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje. 12Reče dakle: Neki čovjek, ugledna roda, otide u đaljnu zemlju, da primi sebi kraljevstvo i da se vrati. 13Dozvavši deset svojih sluga, dade im deset mina i reče im: Trgujte, dok se vratim. 14A njegovi su građani mrzili na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: Ne ćemo, da on kraljuje nad nama. 15I kad se on povrati, posto primi kraljevstvo, zapovjedi; da dozovu one sluge, kojima dade novac, da vidi, koliko je koji prigospodario. 16Dođe prvi govoreći: Gospodaru, tvoja mina donese deset mina. 17I on mu odgovori: Dobro, dobri slugo, jer si u malom bio vjeran, imat ćeš oblast nad deset gradova. 18Tada dođe drugi govoreći: Gospodaru, tvoja mina donese pet mina. 19I ovomu reče: I ti budi nad pet gradova. 20Opet drugi dođe govoreći: Gospodaru, evo tvoja mina, koju sam čuvao u rubcu. 21Jer sam se bojao tebe, kad si oštar čovjek; uzimaš, što nisi ostavio, i žanješ, što nisi sijao. 22Reče mu: Iz tvojih ti usta sudim, zli slugo! Znao si, da sam ja oštar čovjek, uzimajući što nisam ostavio i žanjući što nisam sijao; 23pa zašto nisi dao moga novca u mjenjačnicu, da ga ja došavši primim s kamatama? 24Tada reče onima, što su ondje stajali: Uzmite od njega minu i podajte onomu, koji ima deset mina. 25I rekoše mu: Gospodaru! ima deset mina. 26Kažem vam, da će se svakomu, koji ima dati, a od onoga, koji nema, uzet će se od njega i ono, što ima. 27A one moje neprijatelje, koji ne htjedoše, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo, i ubijte ih preda mnom. 28I kazavši ovo, putovao je naprijed, uzlazeći u Jerusalem. 29I kad se približi Betfagi i Betaniji prema gori, koja se zove Maslinska, posla svoja dva učenika 30govoreći: Idite u selo, što je prema vama, i kad uđete u njega, naći ćete magare, privezano, na koje nitko od ljudi nije nikad sjeo, odvežite ga i dovedite. 31Iako vas tko upita: Zašto odvezujete? reći ćete mu ovako: Ono Gospodinu treba. 32Koji su bili poslani, otidoše i nađoše, kao što im reče. 33Kad su oni odvezali magare, rekoše im gospodari njegovi: Zašto odvezujete magare? 34Oni rekoše: Ono Gospodinu treba. 35I dovedoše ga k Isusus. I bacivši svoje haljine na magare, posadiše Isusa na njega. 36Kad je naprijed pošao prostirali su svoje haljine po putu. 37I kad se već približio, da siđe s gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika radujući se hvaliti Boga iza glasa za sva čudesa, što su vidjeli, 38govoreći: Blagoslovljen kralj, koji dolazi u ime Gospodnje; mir na neba i slava na visini. 39I neki mu farizeji iz naroda rekoše: Učitelju, zabrani svojim učenicima! 40A on im odgovori: Kažem vam, kad bi oni šutjeli, kamenje bi vikalo. 41I kad se približi, ugleda grad i zaplače nad njim 42govoreći: Kad bi i ti upoznao i barem u ovaj tvoj dan, što je za mir tvoj, ali je sad sakriveno od očiju tvojih! 43Jer će doći dani na tebe, i okružit će te neprijatelji tvoji opkopom, i opkolit će te i pritisnut će te odasvuda, 44i o zemlju lupit će tobom i djecom tvojom, koja su u tebi, jer nisi upoznao vremena pohođenja svoga. 45Potom uđe u hram, i stade izgoniti prodavače 46govoreći im: Pisano je: Kuća moja kuća je molitve, a vi načiniste od nje spilju razbojničku. 47I učio je svaki dan u hramu. A glavari su svećenički i književnici i pori narodni gledali da ga pogube. 48I nisu znali, što bi mu učinili, jer se sav narod slušajući ga, oduševljavao za njega.

20

Protivnici pitaju Gospodina, odakle mu vlast. Priča o zlim vinogradarima. Pitanje o porezu i uskrsnuću i sinu Davidovu. Čuvajte se farizeja!

1Kad je jednoga dana učio narod u hramu i propovijedao evanđelje, pristupe glavari svećenički i književnici sa starješinama 2i rekoše mu govoreći: Kaži nam, kakvom vlašću to činiš? ili tko ti je dao ovu vlast? 3Isus im odgovori: I ja ću vas upitati za jednu stvar, i odgovorite mi: 4Da li je krštenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi. 5A oni stanu među sobom umovati: Ako kažemo: S neba reći će: Zašto mu dakle ne vjerovaste. 6Ako li rečemo: Od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren, da je Ivan prorok. 7I odgovoriše, da ne znaju, odkuda je. 8A Isus im reče: Ni ja vama ne ću kazati, kakvom vlašću činim ovo. 9Zatim poče narodu govoriti ovu priču: Čovjek posadi vinograd i dade ga u zakup vinogradarima, pa otide u tuđinu na dugo vremena. 10I u vrijeme posla k vinogradarima slugu, da mu dadu od roda vinogradskoga. Ali ga vinogradari izbiše i otpustiše prazna. 11Tada opet posla drugoga slugu. A oni i toga izbiše i osramotivši ga, otpustiše prazna. 12Napokon posla trećega. Oni i toga izraniše i istjeraše. 13Tada reče gospodar vinograda: Šta ću učiniti? Poslat ću svoga ljubeznog sina, možda će ga se pobojati? 14Ali kad ga vidješe vinogradari, stanu se svjetovati između sebe govoreći: Ovo je baštinik, ubijmo ga, da bude baština naša. 15I baciše ga napolje iz vinograda i ubiše. Što će dakle učiniti njima gospodar vinograda? 16Doći će i pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima. A oni čuvši to, rekoše: Ne dao Bog! 17Ali on pogledavši na njih, reče: Što dakle znači ovo u Pismu: »Kamen, koji odbaciše graditelji, onaj posta ugaoni kamen«. 18Svaki, koji padne na taj kamen, razbit će se, a na koga on padne, satrt će ga. 19I gledaše književnici i glavari svećenički u onaj čas, da dignu ruke na njega, ali se pobojaše naroda, jer upoznaše, da je njima kazao ovu priču. 20Zato su pazili na njega i poslaše zasjedače, koji se pretvarali da su pravedni, ne bi li ga uhvatili u riječi, da ga predadu poglavarstvu i vlasti upravitelja. 21I upitaše ga: Učitelju znamo, da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš, tko je tko, nego zaista učiš putu Božjemu. 22Da li je nama dopušteno, dati caru porez, ili ne? 23A on vidjevši njihovu podmuklost reče im: Što me kušate? 24. Pokažite mi dinar? Čija je na njemu slika i natpis? Rekoše mu: Carev. 25I reče im: Podajte dakle caru što je carevo, i Bogu što je Božje. 26Jer ne mogoše riječi njegove pokuditi pred narodom, diviše se njegovu odgovoru i zašutiše. 27Tada pristupe neki od saduceja, koji kažu, da nema uskrsnuća i upitaše ga: 28Učitelju,Mojsije nam propisa; Ako komu umre brat, koji ima ženu, i taj bude bez djece, da je brat njegov uzme za ženu i podigne potomstvo svomu bratu. 29A bilo je sedmero braće. I prvi uze ženu, i umrije bez djece. 30I drugi je uze, i umrije bez djeteta. 31I treći je uze. A tako i svih sedam ne ostaviše djece i pomriješe. 32Poslije svih umrije i žena. 33Na uskrsnuće dakle čija će od njih biti žena? jer je sedmorici bila žena. 34Reče im Isus: Djeca ovoga svijeta žene se i udavaju. 35A oni, koji su postali dostojni onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se udavati, niti će se ženiti, 36jer više ne mogu umrijeti, jer su kao anđeli i sinovi su Božji, kad su sinovi uskrsnuća, 37A da će mrtvi uskrsnuti i Mojsije naznači kod grma, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim i Bogom Izakovim i Bogom Jakobovim. 38Ta Bog nije Bog mrtvih, nego živih. jer za njega svi žive. 39Tada prozboriše neki od književnika i rekoše: Učitelju, dobro si kazao. 40I već se nisu usudili, da ga išta zapitaju. 41Tada im reče: Kako govore, da je Krist sin Davidov? 42Dok sam David govori u knjizi psalama: »Reče Gospodin Gospodinu momu, sjedi meni s desne strane, 43dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim«. 44David dakle njega zove Gospodinom, pa kako mu je sin? 45Kad je sav narod slušao, reče svojim učenicima: 46Čuvajte se od književnika, koji vole da idu u sjajnim haljinama, i traže pozdrave na trgovima i prva mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama; 47koji jedu kuće udovičke i pretvaraju se kao da dugo mole. Oni će još većma biti osuđeni.

21

Siromašna udovica. Gospodin proriče razorenje Jerusalem«, svršetak svijeta i svoj dolazak. Bdijte!

1Pogledavši vidje bogate, gdje bacaju svoje darove u hramsku blagajnu 2A vidje i neku siromašnu udovicu, gdje baci onamo dvije pare. 3I reče: Zaista vam kažem; ova siromašna udovica baci više od svih. 4jer svi ovi baciše na dar Bogu od svoga suviška, a ova baci od svoje sirotinje, sve svoje imanje, što je imala. 5I kad su neki govorili za hram, da je ukrašen lijepim kamenjem i zakladama, reče3: 6Doći će dani, u koje od svega, što vidite, ne će ostati ni kamen na kamenu, koji se ne će razmetnuti. 7Tada ga zapitaše: Učitelju, kad će to biti, i kakav je znak, kad će se to dogoditi. 8On reče: Čuvajte se, da vas ne zavedu, jer će mnogi doći u moje ime govoreći: Ja sam, vrijeme se približi; ne idite dakle za njima. 9A kad čujete za ratove i bune, ne plašite se; jer ovo treba da se dogodi najprije, ali još nije odmah svršetak. IOTada im je govorio: Ustat će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 11I bit će veliki potresi, i po različitim mjestima bit će gladi i kuge i strašne pojava i veliki znaci s neba. 12Ali prije svega toga stavit će na vas svoje ruke i progonit će vas predavajući vas u zbornice i u tamnice i vodeći pred kraljeve i upravitelje zaradi imena mojega. 13To će vam se dogoditi, da zasja vaša nevinost. 14Odlučite dakle, da se prije brižno ne pripravljate, kako ćete se braniti. 15Jer ću vam ja dati dar govora i mudrost, kojoj se ne će moći oprijeti ni odoljeti svi protivnici vaši. 16Dapače predavat će vas roditelji i braća i rođaci i prijatelji, i ubit će neke od vas. 17I svi će zamrziti na vas radi mojega imena; 18ali ni vlas vaše glave ne će propasti. 19Strpljivošću spasit ćete duge svoje. 20A kad vidite da je vojska opkolila Jerusalem, znajte tada, da se približilo njegovo opustošenje. 21Tada, koji budu u Judeji, neka bježe u gore; i koji budu u gradu, neka izlaze; i koji budu napolju, neka ne ulaze u njega. 22Jer su ovi dani osvete, da se izvrši sve, što je napisano. 23Ali teško trudnima i dojiljama u one dane, jer će biti velika nevolja na zemlji i gnjev na ovom narodu. 24I past će od oštrice mača, i odvest će se u ropstvo po svim narodima; i Jerusalem će gaziti neznabošci, dok se ne ispune vremena neznabožaca. 25I bit će znaci na suncu i na mjesecu i na zvjezdama, i na zemlji tjeskoba među narodima poradi silovite buke morskih valova. 26I ljudi će izdisati od straha i čekanja, što će doći na ovu zemlju, jer će se sile nebeske pokrenuti. 27I tada će ugledati Sina čovječjega, gdje dolazi na oblaku sa velikom silom i slavom. 28A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje, jer se približuje otkup vaš. 29I kaza im priču: Gledajte smokvu i sva drveta. 30Kad već napupe, promatrajući znate, da je blizu ljeto. 31Tako i vi kad vidite, da se ovo zbiva, znajte, da je blizu kraljevstvo Božje. 32Zaista vam kažem, da ovaj naraštaj ne će proći, dok se sve ne zbude. 33Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje ne će proći. 34Ali se čuvajte, da vaša srca ne otupe od proždrljivosti i pijanstva i briga za ovaj život, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada; 35jer će doći kao zamka na sve, koji stanuju po svoj zemlji. 36Bdijte dakle, moleći se u svako doba, da budete dostojni uteći od svega onoga, što će se zbiti, i pokazati se pred Sinom čovječjim. 37I po danu je učio u hramu, a po noći je izlazio i noćio na gori, koja se zove Maslinska. 38I sav ie narod dolazio rano ujutro k njemu u hram, da ga sluša.

22

Izdaja Judina. Posljednja večera. Naređenje Presv. oltarskog sakramenta. Govor Gospodinov. Gethsemani. Gospodina uhvatiše. Zatajenje i pokajanje Petrovo. Isusa ruže. Isus pred velikim vijećem.

1Približio se blagdan beskvasnih hljebova, koji se zove pasha; 2i tražili su veliki svećenici i književnici, kako bi Isusa ubili, ali su se bojali naroda. 3A sotona ude u Judu, koji se zvao Iškariot, koji je bio jedan od broja dvanaestorice. 4I otišavši govori sa velikim svećenicima i sa nadstojnicima hrama, kako će im ga izdati. 5I obradovaše se i ugovoriše, da će mu dati novaca. 6I on se zavjeri. I tražio je zgodu, da im ga preda tajno od naroda. 7Dođe dan beskvasnih hljebova, u koji je trebalo klati vazmeno janje. 8I posla Petra i Ivana govoreći: Idite i pripravite nam vazmeno janje, da jedemo. 9Oni mu rekoše: Gdje hoćeš, da pripravimo? 10Reče im: Eto, kad uđete u grad, sresti će vas čovjek, koji nosi vodu u peharu i idite za njim u kuću, u koju on uđe, 11i kažite domaćinu: Učitelj ti kaže: gdje je blagovalište, gdje ću jesti pashu sa svojim učenicima? 12I on će vam pokazati veliku sobu sagovima prostrtu, i ondje pripravite. 13Oni otidoše i nađoše, kako im je rekao, i pripraviše vazmeno janje. 14I kad dođe čas, sjede za stol, i s njim dvanaest apostola. 15I reče im: Vrlo sam želio, da ovu pashu jedem s vama, prije nego ja muku podnesem; 16jer vam kažem, da je više ne ću jesti, dok se ne svrši u kraljevstvu Božjem. 17I uzevši kalež, dade hvalu i reče: Uzmite i razdijelite među sobom. 18jer vam kažem, da ne ću piti odsada od roda trsova, dok ne dođe kraljevstvo Božje. 19I uzevši kruh dade hvalu, prelomi i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje, koje se daje za vas; to činite na moju uspomenu. 20Tako i kalež po večeri govoreći: Ovaj kalež je Novi Zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva. 21Ali eto ruka moga izdajnika sa mnom je na stolu. 22Istina, Sin čovječji ide, kao što je određeno, ali teško onomu čovjeku, koji ga izda. 23I oni stadoše ispitivati među sobom, koji bi od njih bio, koji bi se usudio to učiniti. 24A nasta i prepiranje među njima, koji bi vrijedio kao najveći među njima. 25Zato im reče: Kraljevi neznabožački zasužnjuju ih i koji imaju vlast nad njima, nazivaju se dobrotvori. 26A vi nemojte tako: nego najveći među vama neka bude kao najmanji, i poglavar kao sluga. 27Jer tko je veći, koji sjedi za stolom, ili koji služi? Nije li onaj, koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao sluga. 28Vi ste, koji ustrajaste sa mnom u mojim kušnjama. 29I ja odredjujem vama kraljevstvo, kako je Otac moj meni odredio, 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojem, i da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Israelovih. 31Šimune, Šimune, evo sotona zatraži, da vas rešeta kao pšenicu; 32ali ja sam se molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi, i ti obrativši se utvrdi braću svoju. 33On mu reče: Gospodine, pripravan sam s tobom ići i u tamnicu i na smrt. 34Ali on reče: Kažem ti Petre, ne će zapjevati danas pijetao, dok se triput ne odrečeš, da me poznaješ. 35I reče im: Kad vas poslah bez kese, i bez torbe i bez obuće, da li vam je što uzmanjkalo? 36Oni odgovoriše: Ništa. Tada im reče: Ali sad koji ima kesu, neka je uzme, tako i torbu; a koji nema, neka proda svoju haljinu i kupi mač. 37Jer vam kažem: Još ovo treba da se na meni izvrši, što je pisano: »I ubrojiše ga među zločince«; i što se proteže na mene, ide k svršetku. 38. Oni mu rekoše: Gospodine, evo ovdje dva mača. A on im odgovori: Dosta je. 39I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku. Za njim otidoše i učenici njegovi. 40Kad dođe na mjesto, reče im: Molite se, da ne padnete u napast! 41I on se udalji od njih, kako se može kamenom dobaciti; i kleknuvši na koljena molio se, 42govoreči: Oče, ako hoćeš, odnesi ovaj kalež od mene, ali ne moja volja, nego tvoja neka bude. 43I javi mu se anđeo s neba, i hrabrio ga. I jer je bio u smrtnoj stisci, molio se usrdnije. 44I njegov je znoj bio kao kaplje krvi, što su tekle na zemlju. 45I ustavši od molitve, dođe k svojim učenicima, i nađe ih gdje spavaju od žalosti. 46I reče im: Što spavate? Ustanite, molite se, da ne padnete u napast. 47Dok je on još govorio, evo svjetine; i jedan od dvanaestorice, koji se zvao Juda, išao je pred njima, i pristupi k Isusu, da ga poljubi. 48A Isus mu reče: Juda, poljupcem izdaješ Sina čovječjega? 49Kad su vidjeli njegovi pratioci, šta će biti, rekoše mu: Gospodine, da udarimo mačem? 50I udari jedan od njih slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51Ali Isus odgovori: Prestanite. Nipošto dalje! I dotače se uha njegova i izliječi ga, 52Tada reče Isus velikim svećenicima, i nadstojnicima hramskim, i starješinama, koji su došli na njega: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i s batinama. 53Kad sam bio svaki dan s vama u hramu, ne pružiste ruke na mene, ali je ovo vaš čas i vlast tame. 54Kad ga uhvatiše, odvedoše ga u kuću velikoga svećenika, i Petar išao je za njim izdaleka. 55Kad naložiše vatru sred dvorišta, i zajedno sjedoše, sjedio je i Petar među njima. 56Vidjevši ga jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, uprije oči u njega i reče: I ovaj je bio s njime. 57A on ga zataji govoreći: Ženo, ne poznajem ga. 58I malo zatim vidje ga drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: Čovječe, nisam, 59I kad je prošla otprilike jedna ura, netko je drugi tvrdio odlučno: Zaista i ovaj je bio s njime, jer je i Galilejac. 60Reče Petar: čovječe, ne znam, što govoriš. I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao. 61Obazrevši se Gospodin pogleda na Petra. I Petar se sjeti riječi Gospodinove, kako mu reče: Prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti. 62I izišavši napolje, gorko je plakao. 63A ljudi, koji su držali Isusa zarobljena, oni mu se rugali i bili ga. 64I pokrivši ga koprenom tukli ga po obrazu, i pitali ga govoreći: Proreci, tko te udari? 65I mnoge su druge psovke govorili protiv njega. 66I kad dan osvanu, sabraše se starješine narodne i veliki svećenici i književnici, i odvedoše ga u svoju skupštinu govoreći: Ako si ti Krist kaži nam. 67On im reče: Ako vam kažem, ne ćete mi vjerovati, 68a ako vas zapitam ne ćete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti. 69Ali odsada će Sin čovječji sjediti s desne strane sile Božje. 70Tada svi rekoše: Ti si dakle Sin Božji? On im odgovori: Vi kažete, ja jesam. 71A oni rekoše: Što još trebamo svjedočanstvo? jer sami čusmo iz usta njegovih.

23

Isus pred Pilatom i Herodom. Baraba. Pilat osudio Isusa na smrt. Križni put. Isus razapet, umro i pokopan.

1Tada ustade sve njihovo mnoštvo i odvedoše ga k Pilatu. 2I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo, gdje buni narod naš i zabranjuje davati porez caru i govori, da je on Krist, kralj, 3Pilat ga upita govoreći: Zar si ti kralj židovski? on odgovori: Ti kažeš. 4Tada Pilat reče rima svećeničkim i svjetini: Nikakve krivice ne nalazim na ovom čovjeku. 5Ali oni su navaljivali govoreći: On buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje do ovdje. 6Pilat čuvši za Galileju zapita, da li je taj čovjek Galilejac. 7I doznavši, da je podanik Herodov, posla ga k Herodu, koji je također bio onih dana u Jerusalemu. 8A Herod vidjevši Isusa vrlo se obradova, jer ga je odavna želio vidjeti, što je mnogo čuo za njega i nadao se, da će vidjeti od njega kakvo čudo. 9I pitao ga je za mnoge stvari. Ali on mu ništa ne odgovori. 10ri su svećenički i književnici stajali i tužili ga postojano. 11Tada ga Herod prezre sa svojim vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. 12I u taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, jer su prije bili neprijatelji jedan drugome. 13Pilat dakle sazvavši glavare svećeničke, i vijećnike i narod, 14reče im: Dovedoste mi ovoga čovjeka, kao da buni narod, i ja sam ga eto pred vama ispitao i nisam našao u ovom čovjeku ni jedne krivice, zbog koje ga vi tužite. 15A ni Herod, jer ga je natrag poslao k nama, prema tomu nije ništa učinio, što bi zaslužilo smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti. 17A trebalo je, da im o blagdanu pusti jednoga. 18Ali sva svjetina povika zajedno: Uzmi ovoga, a pusti nam Barabu. 19Ovaj bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu, i za ubijstvo. 20Kad im Pilat opet prozbori, hoteći da pusti Isusa, 21odgovore oni vičući: Raspni ga, raspni ga! 22Ali on im treći put reče: Kakvo je dakle ovaj zlo učinio? Ja ništa ne nađoh na njemu, što bi zavrijedilo smrt; kaznit ću ga dakle i pustiti. 23Ali oni su jednako navaljivali s velikom vikom tražeći, da se on razapne, i sve je bila silnija njihova vika. 24I Pilat izreče osudu, da im bude, što traže. 25I pusti im onoga, koji bi bačen u tamnicu radi bune i ubijstva, jer su ga tražili, a Isusa predade njihovoj samovolji. 26I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Šimuna Cirenca, koji je dolazio iz polja, i metnuše na njega križ, da ga nosi za Isusom. 27A za njim je išlo veliko mnoštvo naroda i žena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus obazrevši se na njih, reče: Kćeri Jerusalemskel ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom; 29jer gle, idu dani, u koje će se reći: Blago nerotkinjama i utrobama, koje ne rodiše, i grudima, koje ne dojiše. 30Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nasi i brežuljcima: pokrijte nas! 31jer kad ovako rade od zelena drveta, što će biti od suha? 32Vodili su s njime i druga dva zločinca, da ih pogube. 33I kad dođoše na mjesto, koje se zove Lubanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane, a drugoga s lijeve. 34A Isus je molio: Oče, oprosti im, jer ne znadu, što čine. Zatim razdijeliše sebi haljine njegove bacajući kocke. 35I narod je stajao te gledao. I ri mu se rugali govoreći: Drugima je pomogao, neka pomogne sebi, ako je Krist, izabranik Božji. 36A i vojnici su ga grdili, i pristupali k njemu i davali mu ocat, 37govoreći: Ako si kralj židovski, pomozi sam sebi! 38Bio je nad njim i natpis, napisan slovima grčkim, latinskim i hebrejskim: Ovo je kralj židovski. 39I jedan ga je od obješenih razbojnika psovao govoreći: Zar nisi Krist? pomozi sebi i nama! 40A drugi ga je korio govoreći: Zar se niti ti ne bojiš Boga, kod i sam trpiš jednaku kaznu. 41I mi pravedno, jer primamo, što smo zaslužili po svojim djelima; ali ovaj nije nikakva zla učinio. 42I reče Isusu: Gospodine, sjeti se mene, kad dođeš u kraljevstvo svoje! 43I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. 44A bilo je oko šeste ure i tama je bila po svoj zemlji do devete ure. 45I pomrča sunce i zastor se hramski razdere na dvoje. 46I povikavši Isus iza glasa reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. 47Kad vidje satnik, što se dogodi, stane slaviti Boga govoreći: Zaista ovaj je čovjek bio pravednik. 48I sve mnoštvo, koje se skupilo, da gleda ovo, kad vidje, što se zbilo, vraćalo se, bijući se u grudi svoje. 49Svi su znanci njegovi stajali izdaleka i žene, koje su išle za njim iz Galileje gledajući ovo. 50I gle, čovjek po imenu Josip vijećnik, čovjek dobar i pravedan, 51koji nije odobrio odluke i djela njihova, iz Arimateje, grada Judejskoga, koji je i sam iščekivao kraljevstvo Božje; 52ovaj pristupi Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. 53I skide ga, i omota u platno i položi ga u grob isječen, u koji još nitko nije bio položen. 54I bio je dan priprave, i subota je svanjivala. 55Žene, koje bijahu s Isusom došle iz Galileje, pođoše i vidješe grob, i kako je položeno tijelo njegovo. 56Vrativši se pripraviše mirodije i pomasti, a u subotu počivaše po zapovijedi.

24

Uskrsnuće i uzašašće Isusovo.

1A u prvi dan sedmice, vrlo rano dođoše na grob i donesoše mirodije, što ih pripraviše. 2i nađoše kamen odvaljen od groba. 3I ušavši, ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 4I kad se one radi toga zbunile, gle, dva čovjeka stase kraj njih u sjajnim haljinama. 5Kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: Što tražite živoga među mrtvima? 6Nije ovdje, nego uskrsnu. Sjetite se, kako vam reče, dok je još bio u Galileji: 7Sin čovječji treba da se preda u ruke ljudi grješnika, i da se razapne, i treći dan da uskrsne. 8I sjetiše se riječi njegovih. 9I vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svim ostalim. 10A bila je Marija Magdalena, i Ivana, i Marija Jakobova. I ostale su, što su bile s njima, pripovijedale to apostolima. 11I njima se te riječi činile budalaste, i nisu im vjerovali. 12Ali Petar ustavši, otrča ka grobu, i sagnuvši se vidje samo platno, i ode čudeći se u sebi, što se dogodilo. 13I gle, dvojica su od njih pošli onaj isti dan u selo, koje je bilo daleko od Jerusalema šezdeset stadija, po imenu Emaus. 14I oni su razgovarali među sobom o svemu, što se dogodilo. 15I dok su oni razgovarali i raspravljali među sobom, i sam se Isus približi, i išao je s njima. 16Ali oči im se držale, da ga nisu upoznali. 17I reče im: Kakovi su to razgovori, što ih vodite medu sobom na putu? tada se žalosni zaustaviše. 18I jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, i ne znaš, što se u njemu dogodilo ovih dana? 19I reče im: Što? Rekoše mu: Za Isusa Nazarećanina, koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom 20i kako ga predaše ri svećenički i prvaci naši, da se osudi na smrt, i kako ga razapeše. 21A mi se nadasmo, da će on otkupiti Israela, ali sad je iza svega toga treći dan, kako se to dogodi. 22A i neke su nas žene od naših uplašile, koje su bile rano u jutro kod groba; 23i ne našavši tijela njegova, dođoše govoreći, da su im se ukazali i anđeli, koji kažu, da on živi. 24I odoše neki od naših ka grobu, i nađoše tako, kako žene rekoše, ali njega ne vidješe. 25Tada im on reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega, što su govorili proroci! 26Nije li trebalo da to Krist pretrpi i tako ude u slavu svoju? 27I počevši od Mojsija i svih proroka stane im tumačiti, što je za njega u svemu Pismu. 28I približi se k selu, u koje su išli, i on se činio da ide dalje. 29Ali su ga oni vruće molili, govoreći: Ostani s nama, jer je blizu večer, i dan je već na izmaku. 30I uđe da ostane s njima. I kad je sjedio s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi, i prelomi, i dade im. 31I otvoriše im se oči i upoznaše ga, a njega nestade ispred očiju njihovih. 32I rekoše jedan drugome: Nije li gorjelo srce naše u nama, kad nam je govorio putem i kad nam je tumačio Pisma? 33I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalem, i nađoše u skupu jedanaestoricu i one, koji su bili s njima. 34Ti su govorili: Doista uskrsnu Gospodin i ukaza, se Šimunu. 35I oni su pripovijedali, što se dogodilo na putu, i kako ga upoznaše u lomljenju kruha. 36Dok su oni tako razgovarali, stade Isus među njih i reče im: Mir vama. 37A oni su zastrašeni i poplašeni mislili, da vide duha. 38I reče im: Što se plašite, i zašto takve misli uzlaze u vaša srca? 39Pogledate ruke moje i noge! ja sam, ja glavom; opipajte me i uvjerite se, jer duh nema mesa ni kosti, kao što vidite, da ja imam. 40I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. 41Budući da oni još nisu vjerovali od radosti i čudili se, reče im: Imate li ovdje što za jelo? 42A oni mu dadoše komad pečene ribe i meda u satu. 43On uze i jede pred njima. 44I reče im: Ovo su riječi, koje vam rekoh, dok sam još bio s vama, da se ima sve ispuniti, što je za mene pisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. 45Tada im otvori razum, da razumiju Pisma. 46I reče im: Tako je pisano: Krist treba da trpi i uskrsne od mrtvih treći dan, 47i da se propovijeda u ime njegovo pokora za oproštenje grijeha po svim narodima počevši od Jerusalema. 48Vi ste svjedoci ovomu. 49I evo ja ću poslati na vas onoga, koga je Otac moj obećao, a vi sjedite u gradu, dok se ne obučete u silu s visine. 50I izvede ih prema Betaniji, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. 51I kad ih je blagoslivljao odijeli se od njih, i uznosio se na nebo. 52I oni padoše ničice pred njim, i vratiše se u Jerusalem s velikom radošću. 53I bili su neprestano u hramu, slaveći i blagoslivljajući Boga.