Evanđelje po Luki – Centar biblijskih istraživanja

Evanđelje po sv. Luki

Uvod. Naviješten je rođenja Ivanova. Naviještenje rođenja Isusova. Marija pohađa Elizabetu. »Veliča duša moja Gospodina«. Rođenje Ivanovo. »Blagoslovljen budi Gospodin Bog Israelov«.

¹Budući da su mnogi pokušali opisivati događaje, koji se ispunili među nama, ²kako nam predali, koji su od početka sami vidjeli i bili sluge riječi, ³naumih i ja, ispitavši sve točno od početka i po redu, napisati tebi, odlični Teofile, ⁴da potpuno upoznaš stalnost one nauke, koju si naučio. ⁵Bio je u vrijeme Heroda, kralja Judeje, neki svećenik po imenu Zakarija od razreda Abijina i žena njegova od kćeri Aronovih, i ime njezino Elizabeta. ⁶Bili su oboje pravedni pred Bogom, živeći u svemu po zapovijedima i uredbama Gospodnjim bez mane. ⁷I nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja i oboje su odmakli u godinama. ⁸A dogodi se, kad je on vršio svećeničku službu po redu svoga razreda pred Bogom, ⁹da ga po običaju svećeničkom ždrijebom zapade, da stavi kad ušavši u hram Gospodnji. ¹⁰I sve je mnoštvo naroda bilo napolju i molilo se u vrijeme kađenja. ¹¹A njemu se ukaže anđeo Gospodnji, stojeći s desne strane oltara kadionoga. ¹²I kad vidje Zakarija, uplaši se i strah ga spopade. ¹³Anđeo mu reče: Ne boj se, Zakarija, jer je uslišana molitva tvoja, i tvoja će ti žena Elizabeta rodit sina, i nadjeni mu ime Ivan. ¹⁴I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. ¹⁵Jer će biti velik pred Gospodinom i ne će piti vina ni opojna pića, i napunit će se Duha svetoga već u utrobi svoje majke. ¹⁶I mnoge će sinove Israelove obratiti ka Gospodinu Bogu njihovu. ¹⁷I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca k djeci i nevjernika k mišljenju pravednika, da pripravi Gospodinu puk spre man. ¹⁸I reče Zakarija anđelu: A počem ću ja to poznati? jer sam ja star i moja je žena odmakla u godinama. ¹⁹I odgovori mu anđeo: Ja sam Gabrijel, što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom, i da ti javim ovu radosnu vijest. ²⁰I evo zanijemit ćeš i ne ćeš moći govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme. ²¹I puk je čekao Zakariju i čudio se, što se zabavio u hramu. ²²A izišavši nije mogao da im govori i upoznaše, da je vidio prikazanje u hramu, i on im je namigivao, i ostade nijem. ²³I kad se navršiše dani njegove službe, otide kući svojoj. ²⁴A poslije ovih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena, i krila se pet mjeseci govoreći: ²⁵Tako mi učini Gospodin u dane, u koje pogleda na me, da skine s mene sramotu među ljudima. ²⁶A u šesti mjesec posla Bog anđela Gabrijela u grad Galilejski po imenu Nazaret, ²⁷k djevici zaručenoj za muža po imenu Josipa iz kuće Davidove, i djevici je bilo ime Marija. ²⁸I ušavši k njoj reče: Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama! ²⁹A ona uplaši se od ove riječi te je razmišljala, kakav bi to bio pozdrav. ³⁰I reče joj anđeo: Ne boj se, Marijo! jer si našla milost u Boga. ³¹Evo začet ćeš i rodit ćeš sina, i nadjeni mu ime Isus. ³²On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, i dat će mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će u domu Jakobovu uvijeke, ³³i kraljevstvu njegovom ne će biti kraja. ³⁴Reče Marija anđelu, kako će to biti, kad ja ne znam muža? ³⁵I odgovori joj anđeo: Duh će sveti doći na tebe, i sila će te Svevišnjega osjenit; zato će se i sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji. ³⁶I evo Elizabeta, tvoja rođakinja, i ona zatrudnje sina u svojoj starosti, i evo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom; 37. jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar. ³⁸A Marija reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bućo yo riječi tvojoj. I anđeo otide od nje. ³⁹A Marija ustavši onih dana, otide žurno u planine u grad Judin. ⁴⁰I uđe u kuću Zakarijinu i pozdravi Elizabetu. ⁴¹I kad Elizabeta ću pozdrav Marijin, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duha svetoga, ⁴²i povika iza glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³I otkuda meni ovo, da dođe k meni mati Gospodina moga? ⁴⁴. Jer gle, kad dođe glas pozdrava tvoga u moje uši; zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi. ⁴⁵I blago tebi, što si vjerovala, da će se izvršiti, što ti je kazao Gospodin. ⁴⁶I reče Marija: Veliča duša moja Gospodina, ⁴⁷I obradova se duh moj u Bogu, spasu mojemu. ⁴⁸Što pogleda na poniženje službenice svoje, jer gle odsad će me blaženom zvati svi naraštaji; ⁴⁹Jer mi učini velike stvari onaj, koji je silan i sveto je ime njegovo. ⁵⁰I milosrđe je njegovo od koljena do koljena onima, koji ga se boje. ⁵¹Učini silu rukom svojom, rasprši ohole u mislima srca njihova. ⁵²Zbaci vladare s prijestolja i podiže ponižene. ⁵³Gladne napuni dobara, i bogate otpusti prazne. ⁵⁴Zauze se za Israela slugu svoga, sjećajući se milosrđa svoga. ⁵⁵Kako to obeća očima našim, Abrahamu i potomstvu njegovu do vijeka. ⁵⁶Marija ostade s njome oko tri mjeseca i vrati se kući svojoj. ⁵⁷A Elizabeti navrši se vrijeme, da rodi, i rodi sina. ⁵⁸Kad čuše susjedi i njezini rođaci, da je Gospodin pokazao veliko milosrđe svoje na njoj, radovali se s njome. ⁵⁹I osmi dan dođoše, da obrežu dijete i htjedoše ga nazvati imenom oca njegova Zakarije. ⁶⁰I prozborivši njegova mati reče: Ne, nego Ivan će se zvati. ⁶¹I rekoše joj: Nikoga nema u tvojoj rodbini, koji bi se tako zvao. ⁶²I namigivali su njegovu ocu, kako bi on htio da ga nazovu. ⁶³I zaiskavši pločicu napisa govoreći: Ivan mu je ime i začudiše se svi. ⁶⁴I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govorio je hvaleći Boga. ⁶⁵I obuze strah sve susjede njihove, i po svim gorama judejskim razglase se svi događaji ovi. ⁶⁶I svi, koji čuše, staviše u svoje srce govoreći: Što će dakle biti ovo dijete, jer je ruka Gospodnja bila s njim. ⁶⁷I Zakarija, njegov otac, napuni se Duha svetoga i prorokova govoreći: ⁶⁸Blagoslovljen gospodin Bog Israelov, što pohodi i otkupi narod svoj! ⁶⁹I podiže nam rog spasenja u kući Davida, sluge svoga. ⁷⁰Kao što je obećao ustima svetih proroka svojih, koji su ođ davnine; ⁷¹Spasenje od naših neprijatelja i iz ruku svih, koji nas mrze. ⁷²Da učini milosrđe očima našim, i sjeti se svetoga Zavjeta svoga; ⁷³prisege, kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da će nam dati, ⁷⁴da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih, i da mu služimo bez straha; ⁷⁵u svetosti i pravdi pred njim; dok smo živi. ⁷⁶I ti dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega, jer ćeš ići pred licem Gospodnjim, da mu pripraviš put, ⁷⁷da poučiš narod njegov, da je spasenje njegovo u oprostenju grijeha; ⁷⁸po dubokom milosrđu Boga našega, po kojem nas pohodi sunce s visine; ⁷⁹da obasja one, koji sjede u tami, i u sjeni smrtnoj, da uputi noge naše na put mira. ⁸⁰A dijete je raslo i utvrđivalo se duhom i bilo je u pustinji dotle, dok se ne pokaza Israelu.

Rođenje Isusovo. Obrezan je i prikazanje u hromu. Dvanaestogodišnji Isus boravi u hramu.

¹U to vrijeme iziđe zapovijed od cara Augusta, da se popiše sav svijet. ²Ovaj je popis bio prvi, kad je Kvirinije upravljao Sirijom. ³I polazili su svi, da se popisu, svaki u svoj grad. ⁴Tada uziđe i Josip iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer bijaše Iz kuće i porodice Davidove, ⁵da se popiše s Marijom, zaručenom sebi ženom, koja je bila trudna. ⁶A kad su bili ondje, dođe vrijeme, da ona rodi. ⁷I rodi Sina svoga prvenca, i povi ga u pelenice, i metnu u jasle, jer nisu imali mjesta u gostionici, ⁸I bili su pastiri u onom kraju, koji su bdjeli i čuvali noćnu stražu kod svoga stada. ⁹I anđeo Gospodnji stade kraj njih, i slava ih Gospodnja obasja, i vrlo se prepadoše. ¹⁰I reče im anđeo: Ne bojte se! jer gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu; ¹¹jer vam se danas rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin, u gradu Davidovu. ¹²I eto vam znaka: Naći ćete djetešce povito gdje leži u jaslama. ¹³I najedanput postade s anđelom mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći: ¹⁴Slava3 Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje. ¹⁵I kad anđeli otidoše od njih na nebo, rekoše pastiri jedan drugomu: Hajdemo do Betlehema, da vidimo to, što se dogodilo, što nam je obznanio Gospodin. ¹⁶I dođoše žurno, i nađoše Mariju i Josipa i djetešce, gdje leži u jaslama. ¹⁷A kad vidješe, javiše, što im je rečeno za ovo dijete. ¹⁸I svi, koji čuše, diviše se tome, što im kazaše pastiri. ¹⁹A Marija je čuvala sve ove događaje i razmišljala o njima u svom srcu. ²⁰I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve, štu čuše i vidješe, kao što im je kazano. ²¹. I kad se navrši osam dana, da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga nazva anđeo, prije nego li se u utrobi zače. ²²I pošto se izvršiše dani čišćenja njezina po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalem, da ga prikažu Gospodinu, ²³kako je napisano u zakonu Gospodnjem: »Svaki muški prvorođenac neka se posveti Gospodinu«; ²⁴i da prinesu žrtvu, kako je propisano u zakonu Gospodnjem, dvije grlice ili dva golubića. ²⁵I gle, bio je u Jerusalemu čovjek po imenu Šimun, i taj je čovjek bio pravedan i bogobojazan, koji je čekao utjehu Israelovu, i Duh je sveti bio u njemu. ²⁶I objavio mu je Duh sveti, da ne će vidjeti smrti, dok ne vidi Krista Gospodnjega. ²⁷I dođe po Duhu u hram. I kad donesoše roditelji dijete Isusa, da učine za njega po običaju zakona, ²⁸i on ga uze na svoje ruke i hvali Boga i reče: ²⁹Sad otpuštaš s mirom slugu svoga. Gospodine, po riječi svojoj; ³⁰jer vidješe oči moje spasenje tvoje, ³¹koje si pripravio pred licem svih naroda; ³²svijetlo da rasvijetli neznabošce, i slavu naroda tvoga Israelskoga. ³³Kad se otac njegov i mati tomu divili, što se govorilo za njega, ³⁴blagoslovi ih Šimun i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj je postavljen na propast i na uskrsnuće mnogima u Israelu, i za znak, kome će se protiviti; ³⁵i tebi će samoj mač probosti dušu, da se otkriju misli mnogih srdaca. 36. I bila je proročica Ana, kći Fanuelova, od plemena Aserova; ona je veoma odmakla u godinama, a sedam je godina živjela sa svojim mužem od svoga djevojaštva. ³⁷I ona je bila udovica oko osamdeset i četiri godine, te nije odlazila od hrama služeći Bogu postom i molitvama i noć i dan. ³⁸I ona doznavši u taj čas slavila je Gospodina i govorila za njega svima, koji su čekali otkup Israelov. ³⁹I kad sve svršiše po zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u grad svoj Nazaret. ⁴⁰A dijete je raslo i bilo je duhom jako, jer je bilo puno mudrosti i milost je Božja bila na njemu. ⁴¹I njegovi su roditelji išli svake godine u Jerusalem o blagdanu pashe. ⁴²I kad mu je bilo dvanaest godina, uzišli su u Jerusalem po običaju na blagdan. ⁴³I kad dane provedoše, i oni se vratiše, osta dječak Isus u Jerusalemu, i ne znadoše njegovi roditelji. ⁴⁴A misleći, da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti među rođacima i znancima. ⁴⁵I ne našavši ga vratiše se u Jerusalem, da ga traže. ⁴⁶I poslije tri dana nađoše ga u hramu, gdje sjedi među učiteljima, i gdje ih sluša i gdje ih pita. ⁴⁷A svi, koji su ga slušali, divili se njegovu razumu i odgovorima. ⁴⁸I vidjevši ga začudiše se. I mati njegova reče mu: Sine, šta učini nama tako? Evo, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. ⁴⁹I reče im: Zašto ste me tražili? Niste li znali, da meni treba biti u onome, što je Oca moga? ⁵⁰I oni ne razumješe riječi, koju im reče. ⁵¹I siđe s njima i dođe u Nazaret. I bio im je poslušan. I mati je njegova čuvala sve događaje ove u srcu svome. ⁵²A Isus je napredovao u mudrosti i u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Propovijedanje Ivana Krstitelja. Krštenje Isusovo. Rodoslovlje Isusovo.

¹U petnaestoj godini vladanja cara Tiberija, kad je bio Poncije Pilat upravitelj u Judeji, i Herod četverovlasnik u Galileji, a Filip njegov brat, četverovlasnik u Itureji i u Trahonitidi, i Lisanija četverovlasnik u Abileni, ²Za svećeničkih pora Ane i Kaife, dođe riječ Gospodnja Ivanu, sinu Zakarijinu u pustinji. ³I dođe u svu okolinu Jordansku propovijedajući krštenje pokore za oproštenje grijeha, ⁴kako je napisano u knjizi govora Isaije proroka: »Glas onoga, što viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove! ⁵Sve doline neka se ispune i svaka gora i brežuljak neka se slegne; i što je krivo neka bude ravno, i hrapavi putovi neka budu glatki. 6. I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje«. ⁷A govorio je ljudima, koji su izlazili, da ih krsti: Legla zmijska! Tko vas je poučio, da bježite od buduće srdžbe? ⁸Rodite dakle rodove dostojne pokore! I ne mislite u sebi: Imamo oca Abrahama, jer vam kažem, da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Abrahamovu; ⁹Jer je već sjekira položena na korijen drveću. Svako dakle drvo, koje ne rodi dobra roda, posjeći će se i u oganj će se baciti. ¹⁰I pitalo ga je mnoštvo svijeta govoreći: Što ćemo dakle činiti? ¹¹On im odgovori: Tko ima dvije haljine, neka da onomu, koji nema; i tko ima hrane, neka čini tako! ¹²Dođoše i carinici, da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti? ¹³On im reče: Ništa ne tražite više, nego što vam je određeno. ¹⁴A pitali ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikomu ne činite nasilja, niti koga varajte, i budite zadovoljni svojom plaćom. ¹⁵A kad je narod iščekivao i svi razmišljali u srcima svojim za Ivana; nije li on Krist, ¹⁶odgovori Ivan svima: Ja vas krstim vodom, ali će doći jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj; on će vas krstiti Duhom svetim i ognjem. ¹⁷On ima vi jaču u svojoj ruci, pa će očistiti gumno svoje i skupit će pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem vječnim. ¹⁸I još drugo mnogo učio je propovijedajući o spasenju naroda. ¹⁹A Herod četverovlasnik, jer ga je korio za Herodijadu, ženu njegova brata, i za sva zla, koja Herod učini, ²⁰doda ostalim nedjelima i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. ²¹A kad se krsti sav narod i pošto se i Isus krsti i moljaše se, otvori se nebo, ²²i siđe na njega Duh sveti kao golub u tjelesnom obliku i dođe glas neba: Ti si Sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji! ²³I sam Isus imao je, kad započe, oko trideset godina, i bio je, za koga su mislili, da je sin Josipov, sin Helijev, sina Matatova, ²⁴sina Levijeva, sina Melkijeva, sina Janajeva, sina Josipova, ²⁵sina Matatijina, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijeva, sina Nagajeva, ²⁶sina Maatova, sina Matatijina, sina Semejeva, sina Josipova, sina Judina, ²⁷sina Joanana, sina Resina, sina Zorobabelova, sina Salatijelova, sina Nerijeva, ²⁸sina Melkijeva, sina Adijeva, sina Kosamova, sina Elmadamova, sina Erova. ²⁹sina Isusova, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijeva, ³⁰sina Šimunova, sina Judina, sina Josipova, sina Jonamova, sina Eliakimova, ³¹sina Malejina, sina Menina, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, ³²sina Jesejeva, sina Obedova, sina Bozova, sina Salmonova, sina Nasonova, ³³sina Aminadabova, sina Adminova, sina Aramova, sina Esroma, sina Faresova, sina Judina, ³⁴sina Jakobova, sina Izakova, sina Abrahamova, sina Tarina, sina Nahorova, ³⁵sina Sarugova, sina Ragaujeva, sina Falegova, sina Eberova, sina Salina, ³⁶sina Kainanova, sina Arfaksađova, sina Semova, sina Noina, sina Lamehova, ³⁷sina Matusalina, sina Henohova, sina Jaredova, sina Malaleelova, sina Kainanova, ³⁸sina Henosova, sina Setova, sina Adamova, sina Božjega.

Kušanje Isusovo. Isus propovijeda u Nazaretu. Gospodin u Kafarnaumu. Liječi bjesomučnoga, punicu Petrovu i razne bolesnike. Propovijeda po Galileji.

¹Kad se Isus pun Duha svetoga vrati od Jordana, odvede ga Duh u pustinju ²za četrdeset dana, i kušao ga je đavao. I onih dana ništa ne jede, i kad se oni navršiše, ogladnje. ³Tada mu reče đavao: Ako si Sin Božji, reci ovomu kamenu, da postane kruh! ⁴I odgovori mu Isus: Pisano je: Ne živi čovjek o samome kruhu. ⁵I odvede ga đavao na goru visoku i pokaza mu za trenutak oka kraljevstva svijeta. ⁶I reče mu đavao: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i dajem je, komu hoću. ⁷Ako se ti dakle pokloniš preda mnom, bit će sve tvoje. ⁸I odgovori mu Isus: Pisano je: Gospodinu Bogu svomu se klanjaj i njemu jedinome služi. ⁹I odvede ga u Jerusalem, i postavi ga na vrh hrama i reče mu: Ako si Sin Božji, baci se odavle dolje, ¹⁰jer je pisano: Anđelima će svojim zapovjedit za tebe, da te čuvaju, ¹¹i na rukama će te nositi, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. ¹²I odgovori mu Isus: Kazano je: Ne kušaj gospodina Boga svoga. ¹³I kad đavao svrši sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. ¹⁴I vrati se Isus u sili Duha u Galileju, i otide glas o njemu po svoj okolini. ¹⁵I učio je on po njihovim zbornicama, i svi su ga slavili. ¹⁶I dođe u Nazaret, gdje je odrastao i uđe po svom običaju u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita. ¹⁷I pružiše mu knjigu proroka Isaije i kad otvori knjigu, nađe mjesto, gdje je napisano: ¹⁸»Duh je Gospodnji na meni, zato me pomaza, da navješćujem evanđelje siromasima, posla me da propovijedam zarobljenima otkup i slijepima vid, da oslobodim potlačene. ¹⁹da propovijedam milosnu godinu Gospodnju«. ²⁰I zatvorivši knjigu, dade je natrag sluzi pa sjede. I svi u zbornici upriješe oči u njega. ²¹I poče im govoriti: Danas se ispuni ovo Pismo, što ste ga upravo čuli. ²²I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima, koje su izlazile iz njegovih ustiju i govorili su: Nije li ovo sin Josipov? ²³Tada im reče: Vi ćete meni sigurno reći ovu poslovicu: Liječnice, izliječi sam sebe! Što smo čuli, da si činio u Kafarnaumu, učini i ovdje u svom zavičaju. ²⁴Nadalje reče: Zaista vam kažem: Nijedan prorok nije mio u svojem zavičaju. ²⁵Zaista vam kažem: Mnoge bijahu udovice u Israelu za vrijeme Ilijino, kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci, kad bi veliki glad po svoj zemlji. ²⁶I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do k ženi udovici u Sareptu Sidonsku. ²⁷I mnogo bijaše gubavih u Israelu za proroka Elizeja, i ni jedan se od njih ne očisti do Namana Sirca. ²⁸I svi se u zbornici napuniše gnjega, kad čuše ovo. ²⁹I ustadoše, i istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore, gdje je bio njihov grad sazidan, da ga bace strmoglavce. ³⁰Ali on prođe između njih i otide. ³¹Zatim dođe u Kafarnaum, grad Galilejski, i ondje ih je učio po subotama. ³²I divili se njegovoj nauci; jer mu je besjeda bila silna. ³³Tada je bio u zbornici čovjek, koga je opsio zli nečisti duh, i povika iza glasa: ³⁴Jao, što mi imamo s tobom, Isuse Nezarećanine? Došao si, da nas pogubiš? Znam te, tko si, Svetac Božji. ³⁵I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! I oborivši ga nečisti duh na sredinu, iziđe iz njega, i ništa mu ne naudi. ³⁶I obuze sve strah, i govorili su jedan drugomu: Što je to, da s vlašću i silom zapovijeda nečistim dusima, pa izlaze. ³⁷I otide glas o njemu po svim okolnim mjestima. ³⁸Ustavši Isus iz zbornice, ude u kuću šimunovu. A punicu je Šimunovu uhvatila velika groznica, i stanu ga moliti za nju. ³⁹I stavši više nje zapovjedi groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. ⁴⁰A kad sunce zađe, svi, koji su imali bolesnike od različitih bolesti, dovedoše ih k njemu. A on stavljajući ruke na svakoga od njih, stane ih iscjelivati. ⁴¹I đavli su izlazili iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Sin Božji. Ali on im je branio, i ne dade im govoriti, jer su znali, da je on Krist. ⁴²Kad nastade dan, iziđe i otide u pusto mjesto, i narod ga je tražio, i dođoše k njemu, te su ga sustavi jal i, da ne ide od njih. ⁴³A on im reče: I drugim gradovima treba mi navijestiti kraljevstvo Božje; jer sam za to poslan. ⁴⁴I propovijedao je po zbornicama Galilejskim.

Obilati ribolov. Liječi gubava i uzeto. Poziv Levijev. Pitanje o postu.

¹A kad narod navali k njemu, da sluša riječ Božju, stajaše on kraj jezera Genesaretskoga. ²I vidje dvije lađice, gdje stoje na obali jezera, a ribari su izišli iz njih te ispirali mreže. ³Uziđe u jednu lađicu, koja je bila Šimunova i zamoli ga, da malo otisne od kopna. I sjede pa je učio narod iz lađe. ⁴A kad presta govoriti, reče Šimunu: Hajde na dubinu, te bacite svoje mreže na lov! ⁵I Šimun odgovori: Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu. ⁶I učinivši to uhvatiše veliku množinu riba, da im se mreža razdirala. ⁷I namignuše na drugove, koji su bili na drugoj lađi, da dođu, i da im pomognu. I dođoše i napuniše obje lađice tako, te se skoro potopile. ⁸Kad to vidje Šimun Petar, pripade ka koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospodine, jer sam čovjek grješnik, ⁹jer udivljenje obuze njega i sve, koji su bili s njim od lova riba, koji uloviše; ¹⁰a tako i Jakoba i Ivana, sinove Zebedejeve, koji su bili drugovi Šimunovi. I reče Isus Šimunu: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude. ¹¹I izvukavši lađice na kopno, ostaviše sve i otidoše za njim. ¹²I kad je bio u jednom gradu, gle, čovjek sasvim gubav, vidjevši Isusa, pade ničice i zamoli ga: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti. ¹³I pruživši ruku, dotaknu ga se govoreći: Hoću, očisti se! I odmah guba spade s njega. ¹⁴I on mu zapovjedi: Nikome ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je zapovjedio Mojsije, za svjedočanstvo njima. ¹⁵Ali se glas o njemu još većma razglašivao i mnoštvo se naroda sakupljalo, da ga slušaju i da se izliječe od svojih bolesti. ¹⁶A on se povukao u pustinju i molio se. ¹⁷Kad je on jedan dan učio, sjedili su farizeji i književnici, koji su došli iz svih sela Galilejskih i Judejskih i iz Jerusalema, i sila Gospodnja bila je u njemu, da liječi. ¹⁸gle, ljudi donesoše na postelji čovjeka, koji je bio uzet i tražili su, da ga unesu i postave pred njega. ¹⁹I ne našavši, kuda će ga unijeti od naroda, popeše se na krov i kroz otvor od ploča spustiše ga s posteljom na sredinu pred Isusa. ²⁰I vidjevši njihovu vjeru reče: Čovječe, oprošteni su ti grijesi tvoji. ²¹Tada počeše pomišljati književnici i farizeji govoreći: Tko je ovaj, što psuje? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga? ²²A kad Isus razabra njihove misli, prozbori i reče im: Što razmišljate u svojim srcima? ²³Što je lakše reći: Oprošteni su ti grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? ²⁴Nego da znate, da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe, reče uzetomu: Tebi govorim, ustani uzmi svoju postelju, i idi kući svojoj! ²⁵I odmah ustavši pred njima uze postelju, na kojoj je ležao, i otide svojoj kući slaveći Boga. ²⁶I sve obuze udivljenje i stanu slaviti Boga i napunivši se straha stanu govoriti: Danas se nagledasmo čuda! ²⁷Kad zatim iziđe, vidje carinika po imenu Levija, gdje sjedi na carini i reče mu: Ajde za mnom. ²⁸I ostavi sve, ustade i pođe za njim. ²⁹I priredi mu Levije u svojoj kući veliku gozbu, i bila je velika množina carinika i drugih, koji su sjedili s njima za stolom. ³⁰I mrmljali su farizeji i književnici njihovi govoreći učenicima njegovim: Zašto jedete i pijete s carinicima i grješnicima? ³¹I odgovori im Isus: Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. ³²Nisam došao da zovem pravednike nego grješnike na pokoru. ³³A oni mu rekoše: Zašto Ivanovi učenici često poste i mole se, tako i farizejski, a tvoji jedu i piju? ³⁴On im odgovori: Možete li dopustiti, da svatovi poste, dok je s njima zaručnik? ³⁵Doći će dani, kad će se uzeti od njih zaručnik, onda će postiti u one dane. ³⁶A govorio im je i priču: Nitko ne reže krpe od nove haljine i ne meće je na staru haljinu, inače i novu razdere, a staroj ne dolikuje krpa od nove. ³⁷I nitko ne lijeva novoga vina u stare mješine, inače će novo vino probiti mješine, i ono će se razliti i mješine će propasti; ³⁸nego novo vino treba lijevati u nove mješine, i oboje će se sačuvati, ³⁹I nitko, koji je pio stara, ne će odmah novoga; jer tvrdi: Staro je bolje.

Trganje klasja. Čovjek sa osušenom rukom. Izbor apostola. Govor na gori.

¹Kad je u drugu subotu išao kroz usjeve, njegovi su učenici trgali klasje, trli ga rukama i jeli. ²A neki od farizeja rekoše im: Zašto činite, što ne valja činiti u subotu? ³I odgovori im Isus: Zar niste ni to čitali, što učini David, kad ogladnje on i oni; što su bili s njime? ⁴Kako uđe u kuću Božju i uze postavljene hljebove i jede i dade svojim pratiocima, a kojih nije slobodno nikomu jesti, osim jedinih svećenika? ⁵I reče im: Sin je čovječji gospodar i od subote. ⁶U drugu subotu uđe on u zbornicu te je učio. I bio je ondje čovjek, kome je bila osušena desna ruka. ⁷A književnici i farizeji gledali su na njega, ne će li ga u subotu izliječiti, da nađu, za što da ga optuže. ⁸Ali on je znao njihove misli i reče čovjeku, koji je imao osušenu ruku: Ustani i stani na sredinu. Ustavši on stade. ⁹Tada im Isus reče: Pitam vas, da li je dopušteno u subotu učiniti dobro ili zlo, život spasti ili pogubiti? ¹⁰I pogledavši naokolo na sve reče mu: Pruži ruku svoju! I pruži, i ozdravi ruka njegova. ¹¹A oni se napuniše bezumlja, i staše se dogovarati medu sobom, što bi učinili Isusu. ¹²A onih dana iziđe na goru, da se pomoli, i provede svu noć u molitvi Božjoj. ¹³I kad bi dan, dozva svoje učenike i izaura od njih dvanaestoricu; njih nazva i apostolima: ¹⁴Šimuna, koga nazva i Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakoba i Ivana, Filipa i Bartolomeja, ¹⁵Mateja i Tomu, Jakoba Alfejeva i Šimuna prozvanoga Revnitelja, ¹⁶i Judu Jakobova i Judu Iškariotskoga, koji ga je izdao. ¹⁷I sišavši s njima, stade na mjestu ravnu on i velika četa njegovih učenika i silna množina naroda iz sve Judeje i iz Jerusalema i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, ¹⁸koji dođoše, da ga slušaju i da se izliječe od svojih bolesti. I izliječiše se, koje su mučili nečisti dusi. ¹⁹I sav je narod tražio da ga se dotakne, jer je iz njega izlazila sila i sve je iscjeljivao. ²⁰I on podignuvši oči svoje na učenike svoje govorio je: Blago vama siromasima, jer je vaše kraljevstvo Božje. ²¹Blago vama, koji ste sad gladni, jer ćete se nasititi. Blago vama, koji sad plačete, jer ćete se smijati. ²²Blago vama, kad zamrze ljudi na vas, i kad vas izopće i pogrde i zabace ime vaše kao zlo zaradi sina čovječjega! ²³Veselite se u onaj dan i klikujte, jer gle, velika je vaša plaća na nebu, jer su tako činili prorocima oci njihovi. ²⁴Ali teško vama bogatima, jer ste primili svoju utjehu. ²⁵Teško vama, koji ste siti, jer ćete gladovati. Teško vama, koji se sad smijete, jer ćete tugovati i plakati. ²⁶Teško vama, kad vam stanu svi ljudi laskati! jer su tako činili njihovi oci lažnim prorocima. ²⁷Ali kažem vam, koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite onima, koji na vas mrze! ²⁸Blagoslivljajte one, koji vas kunu, i molite se za one, koji vas kleveću, ²⁹I koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi, i koji ti otme kabanicu, ne uskrati mu ni košulju. ³⁰A svakomu, koji ište u tebe, podaj; i koji otme tvoje, ne traži natrag, ³¹I kako hoćete, da čine ljudi vama, onako činite i vi njima. ³²I ako ljubite one, koji vas ljube, kakovu vi zaslužujete milost? jer i grješnici ljube one, koji njih ljube. ³³I ako činite dobro onima, koji vama dobro čine, kakovu vi zaslužujete milost; jer to čine i grješnici. ³⁴I ako uzaimate onima od kojih se nadate, da ćete dobiti, kakovu vi zaslužujete milost; jer i grješnici uza imaju grješnicima, da i oni jednako natrag dobiju. ³⁵Nego ljubite neprijatelje svoje, dobro činite i uzaimajte ne nadajući se odatle ničemu, i bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je on blag nezahvalnima i zlima. ³⁶Budite dakle milosrdni, kao što je i Otac vaš milosrdan. ³⁷Ne sudite, i ne će vam se suditi; ne osuđujte i ne ćete biti osuđeni; opraštajte, i bit će vam oprošteno. ³⁸Dajte i dat će vam se, mjeru dobru, nabijenu, stresenu, preobilatu, dat će u naručje vaše; jer kakvom mjerom mjerite, onakvom će se vama odmjeriti. ³⁹A kaza im i priču; Može li slijepac voditi slijepca? Ne će li obadva pasti u jamu? ⁴⁰Nije učenik nad učiteljem, a svaki će biti savršen, kao što je učitelj njegov. ⁴¹A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a grede u oku svome ne opažaš? ⁴²Ili kako možeš reći bratu svomu: Brate, daj da izvadim trun iz oka tvoga, kad sam ne vidiš grede u oku svomu? Licemjere, izvadi najprije gredu iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti, da izvadiš trun iz oka brata svoga. ⁴³Nema drveta dobra da rodi zao rod, ni drveta zla, da rodi dobar rod; ⁴⁴jer se svako drvo po svom rodu poznaje, jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine. ⁴⁵Dobar čovjek iz dobra blaga srca svoga iznosi dobro, a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo; jer iz punine srca usta govore: ⁴⁶A što me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite, što govorim? ⁴⁷Svaki, koji dolazi k meni i sluša moje riječi i izvršuje ih, kazat ću vam, kakav je. ⁴⁸On je kao čovjek, koji gradi kuću, pa kopa u dubinu i udari temelj na stijeni. A kad dođe poplava, navali bujica na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na stijeni. ⁴⁹A koji sluša i ne izvršuje, on je kao čovjek, koji sazida svoju kuću na zemlji bez temelja, i navali na nju bujica i odmah pade i velika bi ruševina kuće one.

Satnik u Kafurnaumu. Mladić u Nainu. Poslanstvo Ivana Krstitelja. Isus u kući farizeja Šimuna. Grješnica u gradu.

¹Kod svrši sav svoj govor pred narodom, dođe u Kafarnaum. ²A u jednoga je satnika bio sluga bolestan na umoru, koji mu je bio vrlo drag. ³Kad ču za Isusa, posla k njemu starješine židovske, moleći ga, da bi došao i izliječio njegova slugu. ⁴Kad oni dođoše k Isusu, stanu ga usrdno moliti govoreći mu: Vrijedan je, da mu to učiniš; ⁵jer ljubi narod naš i sagradio nam je zbornicu. ⁶Isus pođe s njima. I kad je već bio blizu kuće, posla satnik k njemu prijatelje govoreći: Gospodine, ne trudi se; jer ja nisam vrijedan, da uniđeš pod krov moj. ⁷Zato i ne držah sebe za vrijedna, da dođem k tebi; nego reci riječ, i ozdravit će sluga moj. ⁸Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem ovome: Idi; i ide, i drugome: Dođi! i dođe; i sluzi svome: Učini to! i učini. ⁹A Isus čuvši to začudi se, i okrenuvši se k narodu; koji je išao za njim, reče: Zaista vam kažem: Ni u Israelu ne nađoh tolike vjere. ¹⁰I vrativši se kući oni, koji bijahu poslani, nađoše slugu, koji je bio bolestan, zdrava. ¹¹Zatim pođe u grad, koji se zove Nain, i s njim su išli mnogi učenici njegovi i silan svijet. ¹²A kad se približavao k vratima gradskim, gle, iznosili su mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona je bila udovica i mnogo naroda iz grada išlo je s njom. ¹³I kad je vidje Gospodin, sažali je i reče joj: Ne plači. ¹⁴I pristupi i dotaknu se mrtvačkog lijesa, a nosioci stadoše. I reče: Mladiću, tebi govorim: ustani. ¹⁵I sjede onaj, koji je bio mrtav, i stade govoriti i dade ga materi njegovoj. ¹⁶A strah obuze sve i slavili su Boga govoreći: Veliki prorok ustade među nama i Bog pohodi narod svoj. ¹⁷I razglasi se glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. ¹⁸I javiše Ivanu njegovi učenici za sve ovo. ¹⁹I dozva Ivan dvojicu učenika svojih i posla ih k Isusu, da ga pitaju: Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo? ²⁰Kad dođoše ljudi k njemu rekoše: Ivan Krstitelj posla nas k tebi, da te pitamo: Jeli li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo. ²¹U onaj čas izliječi mnoge od bolesti i muka i zlih duhova i mnogim slijepima darova vid. ²²I odgovori im: Idite i javite Ivanu što vid jeste i čuste: Slijepi progledaju, hromi hode, guba vi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se evanđelje, ²³i blago onomu, koji se ne sablazni o mene. ²⁴A kad otidoše poslanici Ivanovi, poče mnoštvu naroda govoriti za Ivana: Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku, koju vjetar ljulja? ²⁵Nego što ste izišli da vidite? Čovjeka obučena u meke haljine? Eto, koji nose dragocjene haljine i žive u slastima, po kraljevskim su dvorovima. ²⁶Nego šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. ²⁷Ovo je onaj, za koga je pisano: »Eto, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom«. ²⁸Jer vam kažem: Nitko između rođenih od žena nije veći od Ivana Krstitelja, no najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega. ²⁹I sav narod, koji je slušao i carinici priznaše pravdu Božju, krstivši se krštenjem Ivanovim. ³⁰Ali farizeji i književnici odbaciše namjeru Božju za sebe i ne htjedoše, da ih on krsti. ³¹S kime ću dakle isporediti ljude ovog naraštaja? i na koga su nalik? ³²Oni su kao djeca, koja sjede na trgu i dozivaju jedni druge i govore: Mi smo vam svirali, i niste igrali; mi smo naricali i niste plakali. ³³Dođe Ivan Krstitelj, koji niti jede kruha, niti pije vina, a vi kažete: Ðavao je u njemu! ³⁴Dođe Sin čovječji, koji jede i pije, a vi kažete: Evo čovjeka izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grješnicima. ³⁵I opravdaše mudrost sva djeca njezina. ³⁶Molio ga jedan od farizeja, da bi jeo s njim. I ušavši u kuću farizejsku, sjede za stol. ³⁷I gle, žena, koja je bila grješnica u gradu, doznavši, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastra s pomasti, ³⁸I stavši straga kod nogu njegovih, plačući stade suzama prati noge njegove i kosom s glave svoje otare ih te je cjelivala noge njegove i pomasti mazala. ³⁹Kad to vidje farizej, koji ga je pozvao, pomisli u sebi: Da je ovo prorok, znao bi dakako, tko i kakva je žena, koja ga se dotiče, da je grješnica. ⁴⁰Tada prozbori Isus i reče mu: Šimune, imam ti nešto kazati. On reče: Učitelju, kaži! ⁴¹Dvojica su bili dužni jednome vjerovniku; jedan je bio dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. ⁴²A kad oni ne imadoše, odakle da vrate, pokloni obojici. Koji će pa dokle od njih više ljubiti? ⁴³Odgovori Šimun: Mislim, da onaj, komu je više poklonio. On mu reče: Pravo si sudio. ⁴⁴I okrenuvši se k ženi, reče Šimunu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh u kuću tvoju, vode mi na noge nisi dao, a ova suzama obli moje noge i svojom kosom otare. ⁴⁵Cjelova mi nisi dao; a ova, otkako uđe, ne presta cjelivati nogu mojih. ⁴⁶Uljem nisi pomazao glave moje, a ona pomašću pomaza noge moje. ⁴⁷Zato ti kažem: Oprošteni su joj mnogi grijesi; jer je mnogo ljubila; a kome se manje prašta, manje ljubi. ⁴⁸A njoj reče: Oprošteni su ti grijesi. ⁴⁹I stadoše misliti u sebi oni, što su sjedili s njime za stolom: Tko je ovaj, da i grijehe oprašta? ⁵⁰A ženi reče: Vjera ti je tvoja pomogla, idi u miru!

Žene u službi evanđelja. Priča o sijaču. Braća Isusova. Oluja na jezeru. Bjesomučni u Gerasi. Žena, koja je bolovala od tečenja krvi. Kći Jairova.

¹Poslije toga išao je on po gradovima i po selima propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem, a s njim dvanaestorica ²i neke žene, koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija, koja zove Magdalena, iz koje iziđe sedam đavla, ³i Ivana žena Huse, upravitelja Herodova i Suzana i mnoge druge, koje su mu služile svojim imanjem. ⁴A kad se sabiralo veoma mnogo naroda i dolazili k njemu iz pojedinih gradova, kaza u priči: ⁵Iziđe sijač, da sije sjeme svoje. I kad je sijao, jedno pade kraj puta, i pogazi se i ptice ga nebeske pozobaše. ⁶A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nije imalo vlage. ⁷I drugo pade u trnje, i trnje, što zajedno uzraste, udavi ga. ⁸A drugo pade na dobru zemlju, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Tko ima uši, da čuje, neka čuje! ⁹Tada su ga pitali njegovi učenici, što znači ta priča. ¹⁰On im reče: Vama je dano da znate tajne kraljevstva Božje, a ostalima u pričama, da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju. ¹¹Ova priča znači: Sjeme je riječ Božja. ¹²Koji su kraj puta, to su oni koji slušaju, onda dolazi đavao, i uzima riječ iz njihova srca, da ne vjeruju i da se ne spasu. ¹³Koji su na kamenu, to su oni, koji slušaju i s radošću primaju riječ, ali ovi nemaju korijena, nego za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme napasti otpadnu. ¹⁴Koje pade u trnje, to su oni, koji slušaju, ali otišavši zaguše se od briga i bogatstva i naslada ovoga života i ne donose roda. ¹⁵A koje pade na dobru zemlju, to su oni, koji riječ slušaju i u dobrom i najboljem srcu drže i ustrajno rod donose. ¹⁶Nitko ne pokriva svijeće posudom, kad je zapalio, niti meće pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak, da vide svjetlost, koji ulaze. ¹⁷Jer ništa nije tajno, što ne će biti javno, ni sakriveno, što se ne će doznati, i na svijetlo izići. ¹⁸Gledajte dakle, kako slušate! jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, uzet će se od njega ono, što misli da ima. ¹⁹Dođoše k njemu mati i braća njegova, i nisu mogli do njega od naroda. ²⁰Kad mu javiše: Mati tvoja i braća tvoja stoje na polju i hoće da te vide, ²¹odgovori im: Oni, koji riječ Božju slušaju i izvršuju, mati moja i braća su moja. ²²U jedan dan uziđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: Otplovimo na drugu obalu jezera. ²³I otploviše na pučinu morsku. Dok su plovili, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru i ladica se pokri valovima i bili su u pogibli. ²⁴Zato pristupivši, probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! A on ustavši, zaprijeti vjetru i valovima morskim, i smiriše se i posta tišina. ²⁵A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni uplašivši se, stanu se čuditi govoreći jedan drugomu: Tko misliš, da je ovaj, da i vjetrovima i moru zapovijeda i slušaju ga! ²⁶I ploviše ka kraju Gerasenskom, koji je prema Galileji, ²⁷Kad on iziđe na zemlju, srete ga iz grada neki čovjek, u kom su bili đavli, i nije se odavna oblačio u haljine, i nije živio u kući nego u grobovima. ²⁸Kad vidje Isusa, pripade k njemu i povikavši iza glasa reče: Sto ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? molim te, ne muči me! ²⁹jer zapovjedi nečistomu duhu, da iziđe iz čovjeka; jer ga je odavna mučio, te su ga metali u verige i u klade i čuvali ga, ali on izlomi okove, a đavao tjerao ga je po pustim mjestima. ³⁰A Isus ga zapita: Kako ti je ime? On reče: Legija, jer su mnogi đavli ušli u njega. ³¹I molili su ga, da im ne zapovjedi, da idu u ponor. ³²A ondje je bio veliki čopor svinja, koji je našao po gori i zamoliše ga, da im dopusti, da u njih uđu. I dopusti im. ³³Tada iziđoše đavli iz čovjeka i uđoše u svinje i navali čopor strmoglavce u jezero i utopi se. ³⁴Kad vidješe pastiri, što se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. ³⁵Iziđoše da vide, što se dogodilo, i dođoše k Isusu i nađoše čovjeka, iz kopa iziđoše đavli, gdje sjedi obučen i zdrave pameti kod nogu Isusovih, i uplašiše se. ³⁰Očevici pripovijedaše im, kako se opsjednuti iscijeli. ³⁷I zamoli ga sav narod iz okoline Gerasenske, da otide od njih, jer su se vrlo uplašili. A on ušavši u lađicu vrati se natrag. ³⁸Čovjek, iz koga iziđoše đavli, molio ga, da bude s njime. Ali ga Isus otpusti, govoreći: ³⁹Vrati se kući svojoj i pripovijedaj, što ti Bog učini. I otide propovijedajući po svem gradu, što mu Isus učini. ⁴⁰Kad se Isus vratio, primi ga narod, jer su ga svi očekivali. ⁴¹I gle, dođe čovjek po imenu Jair, koji je bio predstojnik zbornički, i pripade k nogama Isusovim moleći era, da uđe u kuću njegovu; ⁴²jer je u njega bila kći jedinica, od kojih dvanaest godina, i ona je bila na umoru. I kad je on išao, gurao ga je silan svijet. ⁴³I neka žena, koja je bila bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, te koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, i nijedan je nije mogao izliječiti, ⁴⁴pristupi straga i dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine. ⁴⁵Tada Isus reče: Tko je to, što me se dotače? A kad su svi to poricali, reče Petar i njegovi drugovi: Učitelju, narod te je opkolio i pura te, a ti pitaš, tko me se dotače. 46A Isus reče: Netko me se dotače, jer ja znam, da je sila izišla iz mene. ⁴⁷Kad vidje žena, da se nije sakrila, pristupi drhčući i pripade k njegovim nogama i kaza pred svim narodom, zašto ga se dotače, i kako odmah ozdravi. ⁴⁸A on joj reče: Kćeri: vjera tvoja ti je pomogla, idi s mirom! ⁴⁹Dok je on još govorio, dođe netko k predstojniku zborničkom govoreći mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi više Učitelja! ⁵⁰A Isus čuvši to, prozbori mu: Ne boj se, samo vjeruj, spasit će se. ⁵¹A kad dođe u kuću, ne dade ni jednomu da s njim uđe osim Petra i Ivana i Jakoba i djevojčina oca i matere. ⁵²A svi su plakali i jaukali za njom. A on reče: Ne plačite! djevojka nije umrla, nego spava. ⁵³I stanu mu se smijati znajući, da je umrla. ⁵⁴A on držeći je za ruku, povika govoreći: Djevojko, ustani! ⁵⁵I povrati se duh njezin i odmah ustade; i zapovjedi, da joj dadu jesti. ⁵⁶i diviše se njezini roditelji. A on im zapovjedi, da nikome ne kazuju, što se zbilo.

Gospodin šalje apostole, da propovijedaju kraljevstvo Božje. Herodova grižnja savjesti zbog ubijstva Ivana Krstitelja. Isus hrani pet tisuća ljudi. Priznanje Petrovo. Gospodin proriče svoju muku. Samozataja je potrebita. Preobraženje Isusovo. Bjesomučni dječak. Gospodin po drugi put navješta svoju muku. Najveći u kraljevstvu nebeskom. Putovanje prema Jerusalemu. Nepromišljena revnost sinova Zebedejevih. Što Isus traži od svojih pristaša.

¹Sazvavši dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svim đavlima i da liječe bolesti. ²I posla ih da propovijedaju kraljevstvo Božje i da iscjeljuiu bolesnike. ³I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe, ni kruha, ni novaca, niti imajte po dvije haljine. ⁴I u koju god kuću uđete, ondje ostanite, i odanle ne izlazite. ⁵I gdje vas ne prime, izlazeći iz onoga grada, otresite i prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih. ⁶Izišli su i prolazili po selima propovijedajući evanđelje i svuda liječeći. ⁷Kad je čuo Herod četverovlasnik za sva njegova djela, zbunio se, jer su neki govorili, da je Ivan uskrsnuo od mrtvih, ⁸a drugi da se pojavio Ilija, a drugi, da je ustao koji od starih proroka. ⁹I reče Herod: Ivanu ja odsjekoh glavu, a tko je to; o kom ja to slušam. I želio ga vidjeti. ¹⁰I vrativši se apostoli, izvijestiše ga o svemu, što su učinili. I uzevši ih, otide nasamo prema gradu, koji se zove Betsaida. ¹¹A doznavši mnoštvo naroda pode za njim. I primivši ih, govorio im je o kraljevstvu Božjemu i iscjelivao je one, koji su trebali iscjelivanja. ¹²A dan se počeo mračiti. I pristupivši dvanaestorica rekoše mu: Otpusti narod, neka idu u okolna sela i zaselke da nađu konaka i hrane, jer smo ovdje u pustinji. ¹³On im reče: Podajte im vi jesti. Oni odgovoriše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe, nego možda da idemo mi i kupimo jela za sav ovaj narod. ¹⁴A bilo je ljudi oko pet tisuća. On reče svojim učenicima: Posadite ih u rupe po pedeset. ¹⁵I tako učiniše i sve ih posadiše. ¹⁶Tada uze pet hljebova i dvije ribe, pogledn na nebo, blagoslovi ih i prelomi i dade svojim učenicima, da stave pred narod. ¹⁷I jedoše svi i nasitiše se. I skupiše dvanaest košara komada, što im preteče. ¹⁸Kad je bio sam da se moli, bili su s njime i učenici. I zapita ih govoreći: Za koga me drže ljudi? ¹⁹Oni odgovoriše: Za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, drugi, da je ustao koji od starih proroka. ²⁰Tada ih upita: A za koga me vi držite? Odgovori Šimun Petar: za Krista Božjega. ²¹A on im zabrani i zapovjedi, da nikome toga ne kazuju, ²²govoreći, da Sinu čovječjemu treba mnogo pretrpjeti, i da treba da ga starješine i glavari svećenički i književnici odbace i ubiju, i treći dan da uskrsne. ²³A svima je govorio: Tko hoće da ide za mnom. neka se odreče sebe i uzme križ svoj svaki dan i ide za mnom. ²⁴Jer tko hoće život svoj da spase, izugubit će ga, a tko izgubi život svoj zaradi mene, spasit će ga. ²⁵Jer što koristi čovjeku, ako sav svijet dobije, a sebe izgubi i sebi naudi? ²⁶Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti, kad dođe u slavi svojoj i Očevoj, i svetih anđela. ²⁷Zaista vam kažem: Ima nekih među ovima, što ovdje stoje, koji ne će okusiti smrti, dok ne vide kraljevstva Božjega. ²⁸Oko osam dana poslije ove propovijedi uze Petra i Jakoba i Ivana i uziđe na goru, da se pomoli. ²⁹I dok se molio, postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. ³⁰I gle, dva su čovjeka s njime razgovarala. A to su bili Mojsije i Ilija. ³¹Pokazaše se u slavi i govorahu o smrti njegovoj, koju mu je trebalo podnijeti u Jerusalemu. ³²A Petar su i njegovi drugovi tvrdo zaspali. Kad se probudiše, vidješe slavu njegovu i dva čovjeka, koji su s njime stajali. ³³I kad se ovi s njime rastajahu, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je biti ovdje, načinit ćemo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji, ne znajući što govori. ³⁴Dok je on to govorio, dođe oblak i zakloni ih; i oni se uplašiše, kad zađoše u oblak. ³⁵I čuo se glas iz oblaka govoreći: Ova je Sin moj ljubezni, njega slušajte. ³⁶I čim zaori glas nađe se Isus sam. I oni ušutješe, i u one dane ne kazaše nikomu ništa od onoga, šta vidješe. ³⁷A drugi dan, kad su oni silazili s gore, srete ih mnoštvo naroda. ³⁸I gle, čovjek iz naroda povika: Učitelju, molim te, pogledaj na moga sina, jer mi je jedinac. ³⁹I gle, hvata ga duh i najedanput viče i lomi ga, da se pjeni, i jedva odstupi, kad ga izlomi. ⁴⁰I zamolih tvoje učenike, da ga istjeraju, ali ne mogoše. ⁴¹Isus odgovori: O nevjerni i pokvareni rode, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi amo sina svoga! ⁴²I kad se približio, obori ga đavao i izlomi. A Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka i dade ga ocu njegovu. ⁴³I svi se divili veličanstvu Božjem. Dok se svi čudili svemu, što je on činio, reče svojim učenicima: ⁴⁴Stavite vi u svoje uši riječi ove. Jer Sin čovječji treba da se preda u ruke čovječje. ⁴⁵A oni nisu razumjeli ove riječi i bila je od njih sakrivena tako, te je nisu shvatili; i bojali se da ga zapitaju, što znači ova riječ. ⁴⁶A uđe u njih misao, tko bi bio najveći među njima. ⁴⁷Isus znajući pomisli srdaca njihovih, uze dijete, i postavi ga uza se, i reče im: 48. Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima, i koji mene prima, prima onoga, koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama svima, on je velik. ⁴⁹Tada prozbori Ivan i reče: Učitelju, vidjesmo jednoga, gdje u ime tvoje izgoni đavle i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. ⁵⁰I reče mu Isus: Ne branite! jer tko nije protiv vas, s vama je. ⁵¹Kad se navršiše dani, da on uziđe na nebo, on čvrsto namjeri, da ide u Jerusalem. ⁵²I posla glasnike pred sobom, i oni otišavši uđoše u selo Samaritansko, da mu priprave. ⁵³I ne primiše ga, jer je namjerio, da ide u Jerusalem. ⁵⁴Kad vidješe učenici njegovi Jakob i Ivan, rekoše: Gospodine! hoćeš li da kažemo, da oganj siđe s neba, i da ih uništi? ⁵⁵A on okrenuvši se zaprijeti im govoreći: ⁵⁶Ne znate, čijega ste duha. Sin čovječji nije došao da pogubi duše nego da ih spase. I otidoše u drugo selo. ⁵⁷Kad su išli putem, reče mu netko: Gospodine, idem za tobom, kud god pođeš. ⁵⁸Reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje da zakloni glave. ⁵⁹Drugomu reče: Ajde za mnom. On reče: Gospodine, dopusti mi, da idem najprije da ukopam svoga oca. ⁶⁰Isus mu reče: Pusti neka mrtvi ukopaju mrtve svoje, a ti pođi te navješćuj kraljevstvo Božje. ⁶¹A drugi reče: Ja idem za tobom, Gospodine, ali dopusti mi najprije da se oprostim sa domaćima svojim. ⁶²Isus mu odgovori: Nitko koji stavi svoju ruku na plug pa se obzire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.

Gospodin izabira sedamdeset i dva učenika. Slavi Boga Oca. Priča o milosrdnome Samaritancu. Marta i Marija.

¹Potom izabra Gospodin i drugih sedamdeset i dva, i posla ih po dva i dva pred sobom u svaki grad i mjesto, kuda je htio sam doći. ²I govorio im je: Žetva je velika, ali poslenike je malo. Molite se dakle gospodaru žetve, da pošalje poslenike u žetvu svoju. ³Idite, eto, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. ⁴Ne nosite kese, ni torbe, ni obuće, i nikoga ne pozdravljajte na putu. ⁵U koju god kuću uđete, najprije kažite: Mir ovoj kući! ⁶I ako bude ondje tko dostojan mira, ostat će na njemu mir vaš, ako li ne bude, vratit će se k vama. ⁷U onoj kući ostanite, pa jedite i pijte, što u njih ima, jer je poslenik dostojan plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću! ⁸I u koji god grad dođete i prime vas, jedite, što se donese pred vas. ⁹I liječite bolesnike, koji su u njemu, i kažite im: Približi se k vama kraljevstvo Božje. ¹⁰A u koji grad dođete, i ne prime vas, recite, izišavši na ulice njegove: ¹¹I prah, koji se nas uhvatio od vašega grada, otresamo na vas; ali ovo znajte, da se približi kraljevstvo Božje. ¹²Kažem vam, da će Sodomi biti lakše u onaj dan, nego li gradu onomu. ¹³Jao tebi, Korozaine! Jao tebi Betsaido, jer da se u Tiru i Sidonu dogodila čudesa, što se dogodila u vama, davno bi u vreći i pepelu sjedeći činili pokoru. ¹⁴Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na sudu nego vama. ¹⁵I ti, Kafarnaume, koji se dižeš do nebesa, do pakla će te oboriti. ¹⁶Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire Onoga, koji je mene poslao. ¹⁷Vratiše se sedamdeset i dvojica s radošću govoreći: Gospodine, i đavli nam se pokoravaju u ime tvoje. ¹⁸I reče im: Promatrao sam sotonu, gdje spade s neba kao munja. ¹⁹Eto vam dadoh vlast, da gazite zmije i štipavce i svaku neprijateljsku silu, i ništa vam ne će nauditi. ²⁰Ali se ne radujte tomu, što vam se dusi pokoravaju, nego se radujte, što su imena vaša zabilježena na nebesima. ²¹U taj čas obradova se u Duhu svetomu i reče: Hvalim ti, Oče, Gospodine neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. ²²Sve je meni predao Otac moj: I nitko ne zna, tko je Sin do Oca, ni tko je Otac do Sina, i komu Sin hoće da objavi. ²³I okrenuvši se učenicima reče im napose: Blago očima, koje vide, što vi vidite! ²⁴jer mu kažem, da mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti, što vi vidite, i ne vidješe, i čuti, što vi čujete, i ne čuše. ²⁵I gle, neki književnik ustade, da ga kuša te reče: Učitelju, što ću činiti, da dobijem život vječni. ²⁶On mu reče: Sto je pisano u zakonu? Kako čitaš? ²⁷On odgovori: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bližnjega svoga kao samoga sebe«. ²⁸I reče mu: Pravo si odgovorio, to čini pa ćeš živjeti. ²⁹A on hoteći da se opravda, reče Isusu: A tko je moj bližnji? ³⁰Isus prozbori i reče: Neki je čovjek silazio iz Jerusalema u Jerikon i dođe među razbojnike, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše ostavivši pa pola mrtva. ³¹Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, i vidjevši ga prođe mimo. ³²Tako i Levit, kad dođe na mjesto te ga pogleda, prođe mimo. ³³A neki Samaritanac putujući dođe do njega i vidjevši ga, sažali mu se. ³⁴I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom i posadivši ga na svoju magaricu, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega. ³⁵I sutradan izvadi dva dinara, dade krčmaru i reče: Pobrini se za njega, i ako što više potrošiš, ja ću ti platiti, kad se vratim. ³⁶Što misliš, koji je od ove trojice bio bližnji onomu, koji pade među razbojnike? ³⁷A on reče: Koji mu učini milosrđe. Kaže mu Isus: Idi, i ti čini tako! ³⁸Kad su oni putovali, i on uđe u jedno selo, neka žena po imenu Marta, primi ga u svoju kuću. ³⁹I u nje je bila sestra po imenu Marija, koja je i sjedeći kod nogu Gospodnjih slušala njegov govor. ⁴⁰A Marta je nastojala, kako će ga lijepo podvoriti, i pristupivši reče: Gospodine, zar ti ne mariš, što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle, da mi pomogne. ⁴¹I odgovori joj Gospodin: Marta, Marta, brines se i uznemiruješ za mnogo. A samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji se ne će oduzeti od nje.

»Oče naš«. Priča o dosadnom prijatelju. Farizeji optužuju Isusa, da je u vezi s Belzebulom. Obrana Gospodinova. Žena iz naroda slavi Bogorodicu. Gospodin kori nevjerovanje naroda. Gospodin kori farizeje i književnike.

¹A kad se on molio na nekom mjestu, čim presta, reče mu jedan od njegovih učenika: Gospodine, uči nas moliti, kao što i Ivan nauči učenike svoje. ²I reče im: Kad se molite, govorite: Oče, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! ³Kruh naš svagdanji daj nam danas! ⁴I otpusti nam duge naše, jer i mi otpuštamo svakomu dužniku svomu. I ne uvedi nas u napast! ⁵I reče im: Koji od vas da ima prijatelja, i otide mu u ponoći i reče mu: Prijatelju, uzajmi mi tri hljeba, ⁶jer mi dođe prijatelj moj s puta, i nemam mu što postaviti. ⁷A on iznutra da odgovori: Ne uznemiruj me! već su vrata zatvorena, djeca moja i ja počivamo, ne mogu ustati i dati ti. ⁸Kažem vam, ako i ne ustane, da mu dade zato, što mu je prijatelj, ali poradi navaljivanja njegova ustat će i dat će mu, kolikogod treba. ⁹I ja vam kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. ¹⁰Jer svaki, koji moli, prima; i koji traži nalazi; i koji kuca otvara mu se. ¹¹Koji sin od vas da u oca zamoli kruha, zar će mu dati kamen? ili ribu, zar će mu mjesto ribe dati zmiju? ¹²Ili ako zamoli jaje, zar će mu dati štipavca? ¹³Kad dakle vi, koji ste zli, znate dobre dare darovati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha svetoga onima ,koji mole u njega. ¹⁴I izgonio je đavla, koji je bio nijem. I kad izagna đavola, nijemi progovori i diviše se ljudi. ¹⁵Ali neki od njih rekoše: Po Beelzebulu, poglavici đavolskom izgoni đavle. ¹⁶Drugi su kušajući tražili od njega znak s neba. ¹⁷A on znajući njihove misli, reče im: Svako će kraljevstvo, koje se razdijeli, samo po sebi opustjeti, i kuća će na kuću pasti. ¹⁸Ako je dakle i sotona razdijeljen sam po sebi, kako će stajati kraljevstvo njegovo, kad kažete, da ja po Beelzebulu izgonim đavle. ¹⁹Ako li ja po Beelzebulu izgonim đavle, sinovi vaši po kome ih izgone? Zato će vam oni biti suci. ²⁰Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zacijelo je došlo k vama kraljevstvo božje. ²¹Kad jaki naoružan čuva svoj dvor, u miru je sve, što ima. ²²A kad dođe jači od njega, te ga nadvlada, uzme sve oružje njegovo, u koje se uzdao, i razdijeli njegov plijen. ²³Koji nije sa mnom, protiv mene je, i koji sa mnom ne sabira, prosipa. ²⁴Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne našavši reče: Vratit ću se u kuću svoju, otkuda sam izišao. ²⁵I došavši nađe je pometenu i ukrašenu. ²⁶Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe i ušavši stanuju ondje, i konačno stanje onog čovjeka postade gore od prvašnjega. ²⁷Kad je on to govorio, podiže glas neka žena iz naroda i reče mu: Blago utrobi, koja te je nosila i grudima, koje si sisao. ²⁸A on reče: Pače blago onima, koji slušaju riječ Božju i drže je. ²⁹Kad se mnoštvo naroda okupilo, stade govoriti: Ovaj naraštaj je zao naraštaj, traži znak, i ne će mu se dati, osim znaka Jone. ³⁰Jer kao što Jona bi znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovomu naraštaju. ³¹Kraljica juga ustat će na sudu s ljudima ovog naraštaja i osudit će ih, jer dođe s kraja zemlje, da sluša mudrost Salamonovu, a gle, ovdje je više od Salamona. ³²Ljudi Ninivljani ustati će na sudu s ovim naraštajem i osuditi će ga, jer pokoru činiše na propovijedanje Jonino, a gle, ovdje je više od Jone! ³³Nitko ne meće upaljene svjetiljke na sakriveno mjesto niti pod vagan, nego na svijećnjak, da vide svjetlost, koji ulaze. ³⁴Svjetiljka je tijelu tvome oko tvoje. Ako oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo, ako ti bude bolesno, i tijelo će tvoje biti tamno. ³⁵Gledaj dakle, da svjetlost, koja je u tebi, ne bude tama. ³⁶Ako je dakle sve tijelo tvoje rasvijetljeno, te nema ništa tamno, sve će biti svjetlo, kao što kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem. ³⁷Dok je govorio, zamoli ga neki farizej, da objeduje u njega. On ušavši sjede za stol. ³⁸Kad se farizej začudi, opazivši, da se Isus nije oprao prije objeda, ³⁹reče mu Gospodin: Sad vi farizeji spolja čistite čašu i zdjelu, a što vam je iznutra, puno je grabeža i zlobe. ⁴⁰Bezumni, nije li onaj, koji je načinio ono, što je spolja, načinio i ono, što je iznutra. ⁴¹Ali od onoga, što je unutra, dajte milostinju, i gle, sve vam je čisto. ⁴²Ali jao vama farizejima, što dajete desetinu od metvice i od rute i od svakoga povrća, a zanemarujete pravdu i ljubav Božju; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati. ⁴³Jao vama farizejima, što volite začelja po zbornicima i da vas pozdravljaju na trgovima. ⁴⁴Jao vama, što ste kao grobovi, koji se ne vide, i po kojima ljudi idu, a da ne znadu. ⁴⁵A neki književnik prozbori i reče mu: Učitelju, takim govorom i nas vrijeđaš. ⁴⁶On reče: Teško i vama književnicima, što tovarite na ljude bremena, kojih ne mogu nositi, a vi sami ni jednim prstom svojim ne ćete da ta bremena prihvatite. ⁴⁷Jao vama, što gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. ⁴⁸Vi dakle svjedočite i odobravate djela otaca svojih, jer ih oni ubiše, a vi im gradite (grobove). ⁴⁹Zato i reče mudrost Božja: Poslat ću vam proroke i apostole, i od njih će jedne ubiti i prognati, ⁵⁰da se potraži od ovog naraštaja krv svih proroka, koja je prolivena od postanka svijeta, ⁵¹od krvi Abelove do krvi Zakarijine, koji pogibe među oltarom i hramom. Da, kažem vam, tražit će se od ovog naraštaja. ⁵²Jao vama književnicima, što uzeste ključ od znanja; sami. ne uđoste, a onima, koji su ulazili, zapriječitste. ⁵³I kad je on odanle odlazio, stadoše književnici i farizeji oštro mu prijetiti, i stavljati mu mnoga lukava pitanja, ⁵⁴vrebajući na njega i tražeći, ne bi li što ulovili iz usta njegovih, da ga optuže.

Zadaća, zaštita i nagrada učenika Isusovih. Odnos prema zemaljskome blagu. Učenici treba da su uvijek budni i primit će nagradu. Borba i razdor u svijetu radi imena Isusova. Znaci nebeski i zemaljski.

¹Kad se skupiše tisuće naroda tako te stadoše gaziti jedan drugoga, poče govoriti najprije svojim učenicima: Čuvajte se kvasca farizejskoga, a to je licemjerje. ²Ništa nije sakriveno, što se ne će otkriti, ni tajno, što se ne će doznati, ³Jer što u tmini rekoste, čut će se na svjetlosti, i što na uho šaptaste u sobama, propovijedat će se na krovovima. ⁴Ali kažem vama, prijateljima svojim: Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, i potom ne mogu ništa više učiniti. ⁵Nego ja ću vas poučiti, koga da se bojite: Bojte se onoga, koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao. Da, kažem vam: ovoga se bojte. ⁶Ne prodaje li se pet vrabaca za dva asa? I ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. ⁷A i vlasi na glavi vašoj svi su izbrojeni. Ne bojte se; vi ste vrijedniji od mnogo vrabaca. ⁸Kažem vam: koji god prizna mene pred ljudima, priznat će i Sin čovječji njega pred anđelima Božjim. ⁹Ali koji se odreče mene pred ljudima, njega će se odreći pred anđelima Božjim. ¹⁰I koji god reče riječ na Sina čovječjega, oprostit će mu se, a koji pogrdi Duha svetoga, ne će mu se oprostiti. ¹¹Kad vas dovedu u zbornice i pred poglavarstva i vlasti, ne brinite se, kako ćete se braniti ili što ćete reći, ¹²jer će vas Duh sveti naučiti u onaj čas, što treba da kažete. ¹³Kad mu reče neki iz naroda: Učitelju, reci bratu momu, da podijeli sa mnom baštinu, ¹⁴on mu reče: čovječe, tko je mene postavio sucem ili dijeliteljem nad vama? ¹⁵I reče im: Gledajte i čuvajte se od svake lakomosti, jer ničiji život ne stoji u izobilju imanja njegova. ¹⁶Tada im kaza priču: U nekoga bogatoga čovjeka urodi njiva veoma. ¹⁷I razmišljao je u sebi: Sto da učinim, kad nemam, u što da saberem svoje ljetine? ¹⁸I reče: Ovo ću učiniti: Srušit ću svoje žitnice i sagradit ću veće, i ondje ću sabrati svu ljetinu i dobra svoja. ¹⁹I kazat ću duši svojoj: Dušo, imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se! ²⁰Ali Bog mu reče. Luđače! ovu će noć tražiti dušu tvoju, od tebe, a što si pripravio, čije će biti? ²¹Tako se događa onomu, koji sebi teče blago, a nije bogat u Boga. ²²Zatim reče svojim učenicima: Zato vam kažem: Ne brinite se tjeskobno za život svoj, šta ćete jesti, ni za tijelo, u što ćete se obući. ²³Život je vrijedniji od jela, i tijelo od odijela. ²⁴Pogledajte gavrane, kako ne siju niti žanju, kako nemaju podruma ni žitnice, i Bog ih hrani. Koliko ste vi vrijedniji od ptica. ²⁵A tko od vas brinući se može produljiti život svoj i za jedan samo lakat? ²⁶Ako dakle ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za budućnost? ²⁷Pogledajte ljiljane, kako rastu, ne trude se niti predu; a ja vam kažem: Ni Salamon se u svoj slavi svojoj ne obuče kao jedan od njih. ²⁸A kad travu, koja je danas na polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko više vas, malovjerni? ²⁹I vi ne tražite, što ćete jesti i što ćete piti, i ne brinite se odviše. ³⁰Jer sve to traže neznabošci ovoga svijeta, a Otac vaš zna, da vam ovo treba. 31. Nego tražite kraljevstvo njegovo, i ovo će vam se sve dodati. 32. Ne boj se, malo stado! jer je bila volja Oca vašega, da vam dade kraljevstvo. 33. Prodajte, što imate, i dajte milostinju. Načinite sebi kese, koje se ne će istrošiti, blago, kojega ne će nestati na nebesima, kuda se tat ne približuje, niti moljac kvari, ³⁴jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše. ³⁵Neka budu vaši bokovi opasani i svjetiljke zapaljene (u vašim rukama); ³⁶i vi kao ljudi, koji čekaju gospodara svoga, kad će se vratiti sa svadbe, da mu odmah otvore, kad dođe i pokuca. ³⁷Blago onim slugama, koje gospodar nađe budne, kad dođe; zaista vam kažem, da će se opasati i posadit će ih i pristupivši služit će im. ³⁸I ako dođe o drugoj ili o trećoj straži, i nađe ih tako, blago slugama onima. ³⁹A ovo znajte: Kad bi znao domaćin, u koju će uru doći tat, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće svoje. ⁴⁰I vi budite spremni, jer u koji čas ne mislite, doći će Sin čovječji. ⁴¹I Petar mu reče: Gospodine, govoriš li nama ovu priču ili svima? ⁴²Gospodin odgovori: Tko je dakle vjeran i razboriti upravitelj, koga postavi gospodar nad družinom svojom, da im na vrijeme daje hranu, koja im pripada. ⁴³Blago onomu sluzi, koga došavši gospodar nađe, da tako radi. ⁴⁴Zaista vam kažem, da će ga postaviti nad svim svojim imanjem. ⁴⁵Ako li reče onaj sluga u srcu svome: Ne će doći još za dugo moj gospodar i stane tući sluge i sluškinje, i jesti i piti i opijati se, ⁴⁶doći će gospodar onoga sluge, u dan, kad ga ne očekuje, i u čas, koji ne zna, i sasjeći će ga, i postupat će s njime kao s nevjernicima. ⁴⁷A onaj sluga, koji je znao volju svoga gospodara i nije se pripravio niti učinio po volji njegovoj, bit će vrlo bijen. ⁴⁸A koji nije znao, pa je učinio, što zaslužuje batine, bit će malo bijen. Komu je god mnogo dano, mnogo će se tražiti od njega i komu mnogo povjeriše, više će se iskati od njega. ⁴⁹Dođoh da oganj bacim na zemlju, pa što hoću, nego da se zapali. ⁵⁰A treba mi se krstiti krštenjem, i kolika mi je muka, dok se ne svrši. ⁵¹Mislite li, da sam došao da mir dam na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. ⁵²Jer će odsada pet u jednoj kući biti razdijeljeni: tri na dva, i dva na tri. ⁵³Ustat će otac na sina, i sin na oca, mati na kćer i kći na mater; svekrva na snahu svoju, i snaha na svekrvu svoju. ⁵⁴A i mnoštvu je govorio: Kad vidite oblak gdje se diže od zapada, odmah kažete: Bit će kiša, i jest tako. ⁵⁵I kad jug duva, kažete: Bit će vrućina. I jest tako. ⁵⁶Licemjeri! Vi znadete prosuditi, kako izgleda nebo i zemlja, a kako to da ne znate ovo vrijeme prosuditi? ⁵⁷A zašto i sami od sebe ne sudite, što je pravedno? ⁵⁸A kad ideš sa svojim suparnikom k poru, na putu gledaj, da se s njim pomiriš, da te ne odvuče k sucu, a sudac da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. ⁵⁹Kažem ti: Ne ćeš odanle izići, dok ne platiš i posljednje pare.

Poziv na pokoru. Priča o smokvi. Uzeta žena. Priča o gorušičnom zrnu i o kvascu. Tijesna vrata vode u život vječni. Odlučnost Gospodinova protiv Heroda. Tužaljka nad Jerusalemom.

¹Dođoše neki u isto vrijeme i javiše mu za Galilejce, kojih krv pomiješa Pilat sa njihovim žrtvama. ²Tada im reče: Mislite li, da su ovi Galilejci bili veći grješnici od svih Galilejaca, jer tako postradaše. ³Ne, kažem vam, nego ako ne budete činili pokore, svi ćete tako propasti. ⁴Ili mislite li, da su onih osamnaest, na koje pade kula u Siloamu i ubi ih, bili veći krivci od svih ljudi, što stanuju u Jerusalemu? ⁵Ne, kažem vam, nego ako ne budete činili pokore, svi ćete tako propasti. ⁶Govorio je i ovu priču: Neki je čovjek imao smokvu zasađenu u svom vinogradu i dođe tražeći roda na njoj, i ne nađe. ⁷Tada reče vinogradaru: Evo, tri su godine, kako dolazim tražeći roda na ovoj smokvi i ne nalazim; posijeci je, zašto da neplodna i zaprema zemlju? ⁸A on mu odgovori: Gospodaru, ostavi je i za ovu godinu, dok okopam oko nje i obaspem gnojem, ⁹pa možda da urodi buduće godine; a ako li ne, posjeći ćeš je. ¹⁰Kad je učio u jednoj zbornici u subotu, ¹¹gle, ondje je bila žena, koju je duh učinio bolesnom već osamnaest godina, i bila je zgrbita i nije se mogla nikako ispraviti. ¹²Kad je vidje Isus, dozva je k sebi i reče joj: Ženo, izliječila si se od svoje bolesti. ¹³I stavi na nju ruke, i odmah se ispravi i proslavi Boga. ¹⁴A predstojnik zbornice prozbori, ljuteći se, što Isus liječi u subotu i reče narodu: Šest je dana, u koje treba raditi, u te dakle dane dolazite te se liječite, a ne u dan subotnji. ¹⁵Gospodin mu odgovori: Licemjeri, ne odveže li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala i ne vodi ga, da ga napoji? ¹⁶A ovu kćer Abrahamovu, koju sveza sotona evo osamnaest godina., nije li trebalo odriješiti od ove veze u dan subotnji? ¹⁷I kad je on ovo govorio, stidjeli se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovao za sva njegova slavna djela. ¹⁸Govorio je dakle: Komu je slično kraljevstvo Božje i s čim ću ga isporediti? ¹⁹Ono je kao zrno gorušično, koje uzevši čovjek baci u svoj vrt, i uzraste i posta veliko drvo i ptice se nebeske ugnijezdile na njegovim granama. ²⁰I opet reče: S kim ću isporediti kraljevstvo Božje? ²¹Ono je kao kvasac, koji uze žena i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu. ²²I išao je po gradovima i selima učeći i putujući u Jerusalem. ²³Kad ga netko upita: Gospodine, je li malo onih, koji se spasavaju. On im reče: ²⁴Trudite se, da uđete na tijesna vrata5, jer vam kažem, da će mnogi tražiti da uđu i ne će moći. ²⁵Kad ustane domaćin i zatvori vrata i stanete na polju stajati i kucati na vrata govoreći: Gospodine, Gospodine, otvori nam, on će vam na to odgovoriti: Ne znam vas, otkuda ste. ²⁶Tada ćete stati govoriti: Mi smo jeli pred tobom i pili, i učio si po našim ulicama. ²⁷I reći će, kažem vam: Ne znam vas, otkuda ste; odstupite od mene svi, koji činite nepravdu. ²⁸Ondje će biti plač i škripanje zuba, kad vidite Abrahama i Izaka i Jakoba i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene napolje. ²⁹I doći će od istoka, i zapada, i sjevera, i juga, i sjesti će za stol u kraljevstvu Božjem. ³⁰I gle, posljednji bit će prvi, i prvi bit će posljednji. ³¹U taj dan pristupiše neki od farizeja govoreći mu: Iziđi i idi odavle, jer Herod hoće da te ubije. ³²I reče im: Idite te kažite onoj lisici: Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan ću potpuno svršiti djelo svoje. ³³Ali danas i sutra i prekosutra treba mi ići, jer ne ide, da pogine prorok izvan Jerusalema. ³⁴. Jerusaleme, Jerusaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one, koji su k tebi poslani, koliko puta htjedoh da skupim djecu tvoju kao kvočka piliće svoje pod krila, i ti ne htjede. ³⁵Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta! A ja vam kažem: Ne ćete me vidjeti, dok ne dođe čas, da rečete: Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!

Gospodin liječi čovjeka, koji je imao vodenu bolest. Poniznost i nesebičnost treba da resi učenike Isusove. Priča o soli.

¹Kad Isus dođe u subotu u kuću nekoga poglavice farizejskoga, da jede hljeb, i oni stanu ga motriti. ²I gle, pred njim je bio neki čovjek, koji je imao vodenu bolest ³Tada prozbori Isus i reče književnicima i farizejima: Da li je slobodno u subotu liječiti ili ne? ⁴Oni su šutjeli. A on ga se dohvati, izliječi ga i otpusti. ⁵Zatim reče im: Koji od vas ne bi svojega sina ili vola, da mu padne u zdenac, odmah izvadio u dan subotnji? ⁶I ne mogoše mu na to odgovoriti. ⁷Pozvanima kaza priču, kad opazi, kako su izbirali začelja: ⁸Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među onima, koje je on pozvao, poštovaniji od tebe; ⁹i da ne bi došao onaj, koji je pozvao tebe i njega i rekao ti: Podaj mjesto ovomu! i tada bi sa stidom morao sjesti na posljednje mjesto. ¹⁰Nego kad te tko pozove, došavši sjedni na posljednje mjesto, da ti reče, kad dođe onaj, koji te je pozvao: Prijatelju pomakni se više! Tada će ti biti čast pred svima koji sjede s tobom za stolom. ¹¹Jer svaki koji se podiže, ponizit će se, a koji se ponizuje, povisit će se. ¹²A i onomu, što ga je pozvao reče: Kad daješ objed ili večeru, ne zovi svojih prijatelja, ni svoje braće, ni svojih rođaka, ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti. ¹³Nego kad daješ gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome i slijepe. ¹⁴I blago tebi, što ti ne mogu vratiti, jer će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih. ¹⁵Kad to ču neki od onih, što su sjedili s njime za stolom, reče mu: Blago onome, koji bude jeo hljeb u kraljevstvu Božjem. ¹⁶A on mu reče: Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge. ¹⁷I kad bi čas večeri, posla slugu svoga kazati pozvanima: dođite, jer je već sve gotovo. ¹⁸I počeše se svi zajedno izgovarati. Prvi mu reče: Kupio sam zaselak, i valja mi ići da ga vidim; molim te, ispričaj me! ¹⁹I drugi reče: Kupio sam pet jarama volova i idem da ih ogledam; molim te ispričaj me! ²⁰I drugi reče: Oženio sam se, i zato ne mogu doći. ²¹I vrativši se sluga javi ovo gospodaru svomu. Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svomu: Idi brzo na raskršća i ulice gradske i dovedi ovamo siromahe, i sakate, i slijepe, i hrome. ²²I reče sluga: Gospodaru, učinjeno je, kako si zapovjedio, i još ima mjesta: ²³I reče gospodar sluzi: Iziđi na putove i među ograde te primoraj, neka dođu, da mi se napuni kuća. ²⁴A kažem vam da ni jedan od onih ljudi, koji su bili pozvani, ne će okusiti moje večere. ²⁵Kad je išlo s njim mnoštvo naroda obazrevši se reče im: ²⁶Ako tko dođe k meni, a ne mrzi na oca svoga i na mater i na ženu i na djecu i na braću i na sestre a i na sam život svoj, ne može biti moj učenik. ²⁷I tko ne nosi križa svoga i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. ²⁸Jer koji od vas, kad hoće da gradi kulu, ne sjedne najprije i ne proračuna troškove, ima li da dovrši, ²⁹da mu se ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju, stali rugati ³⁰govoreći: Ovaj čovjek poče graditi, i ne može dovršiti. ³¹Ili koji kralj, kad pođe, da se zarati s drugim kraljem, ne sjedne najprije i ne promisli, može li s deset tisuća ići u susret onomu, koji ide na njega s dvadeset tisuća? ³²Ako li ne može, poslat će poslanike, dok je onaj još daleko i zamoliti će, da se pomire. ³³Tako dakle svaki od vas, koji se ne odreče svega, što ima, ne može biti moj učenik. ³⁴Dobra je sol. Ali ako sol obljutavi, čim će se osoliti? ³⁵Niti je dobra za zemlju niti za gnoj, zato se baca napolje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!

Priča o izgubljenoj ovci i izgubljenom dramu. Priča o izgubljenom sinu.

¹Kad se približili k njemu svi carinici i grješnici, da ga čuju, ²mrmljali su farizeji i književnici govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima. ³Tada im reče ovu priču: ⁴Koji čovjek od vas imajući što ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji te ide za izgubljenom, dok je nađe? ⁵I našavši digne je na ramena svoja, radujući se. ⁶I došavši kući sazove prijatelje i susjede govoreći im: Radujte se sa mnom, jer nađoh svoju ovcu izgubljenu. ⁷Kažem vam, da će tako biti veća radost na nebu za jednoga grješnika, koji čini pokoru, nego li za devedeset i devet pravednika, kojima ne treba pokore. ⁸Ili koja žena imajući deset drama, ako izgubi jedan dram, ne zapali svjetiljke, i ne pomete kuće i ne traži brižljivo, dok ne nadje? ⁹I našavši sazove prijateljice i susjede govoreći: Radujte se sa mnom jer nađoh izgubljeni dram. ¹⁰Tako, kažem vam, bit će radost pred anđelima Božjim za jednoga grješnika, koji čini pokoru. ¹¹I nastavi: Neki je čovjek imao dva sina. ¹²I mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja, što pripada meni. I podijeli im imanje. ¹³I iza nekoliko dana pokupivši sve mlađi sin otide u daljnu zemlju, i ondje prosu imanje svoje živeći raspušteno. ¹⁴A kad on sve potroši, postade veliki glad u onoj zemlji, i on stade oskudijevati. ¹⁵I otide i pribi se kod jednoga građanina one zemlje. I on ga posla u svoja polja, da pase svinje. ¹⁶I želio je da napuni svoj trbuh mahunama, što su svinje jele, i nitko mu ih nije davao. ¹⁷A došavši k sebi reče: Koliko najamnika oca moga imaju hljeba i suviše, a ja ovdje umirem od gladi! ¹⁸Ustat ću i poći ću k ocu svomu i reći ću mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. ¹⁹Više nisam vrijedan nazvati se sin tvoj, primi me kao jednoga od svojih najamnika. ²⁰I ustavši otide k ocu svomu. Kad je on još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se i potrčavši pade mu oko vrata i poljubi ga. ²¹Tada mu sin reče: Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. Više nisam vrijedan da se zovem sin tvoj. ²²A otac reče slugama svojim: Brzo iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge, ²³i dovedite ugojeno tele te zakoljite, da jedemo i da se veselimo, ²⁴jer ovaj sin moj bio je mrtav i oživio je, bio je izgubljen i našao se. I stadoše se veseliti. ²⁵A sin je njegov stariji bio u polju. Kad dođe te se približi kući, ču glazbu i igru. ²⁶I dozvavši jednoga od slugu zapita, šta je to? ²⁷On mu reče: Tvoj je brat došao, i tvoj je otac zaklao ugojeno tele, što ga je opet našao zdrava. ²⁸A on se rasrdi i nije htio da uđe. Tada iziđe njegov otac i stade ga moliti. ²⁹Ali on odgovori svomu ocu: Gle, toliko te godina služim, i nikad nisam prestupio tvoje zapovijedi, pa mi nikad nisi dao ni jareta, da bih se razveselio sa svojim prijateljima, ³⁰a kad je došao taj sin tvoj, koji je razasuo svoje imanje s bludnicama, zaklao si mu ugojeno tele. ³¹A on mu reče: Sine, ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. ³²Ali se trebalo proveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i oživio je, bio je izgubljen i našao se.

Priča o nepravednom upravitelju. Gospodin ustaje protiv farizejske pravde. Priča o tvrdom bogatunu i siromahu Lazaru.

¹I nastavi svojim učenicima: Bio je neki bogati čovjek, koji je imao upravitelja, i ovaj bi optužen kod njega, da prosipa dobra njegova. ²I dozvavši ga reče mu: Šta to čujem za tebe? daj račun, kako si upravljao, jer više ne možeš biti upravitelj. ³Tada upravitelj pomisli u sebi: Šta ću činiti, kad mi gospodar moj oduzme upravljanje? Kopati ne moju, prosjačiti se stidim. ⁴Znam, šta ću činiti, da bi me primili u svoje kuće, kad mi se oduzme upravljanje. ⁵Dozvavši redom sve dužnike svoga gospodara reče prvome: Koliko si dužan gospodaru momu? ⁶On reče: sto bata ulja. I reče mu: Uzmi svoju zadužnicu i sjedni brzo te napiši pedeset. ⁷Zatim reče drugomu: A ti, koliko si dužan? On reče: Sto korova pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i napiši osamdeset. ⁸I pohvali gospodar nepravednoga upravitelja, da je lukavo postupao; jer su sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetlosti u svom naraštaju. ⁹I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje ništetnim bogatstvom, da vas, kad umrijete, prime u vječne stanove. ¹⁰Tko je vjeran u najmanjoj stvari, i u velikoj je vjeran; a tko je nevjeran u najmanjoj stvari, i u velikoj je nevjeran. ¹¹Ako dakle niste bili vjerni u ništetnom bogatstvu, istinito tko će vam povjeriti? ¹²I ako niste bili vjerni u tuđem, vaše tko će vam dati? ¹³Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara; jer ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. ¹⁴Sve ovo slušali su farizeji, koji su bili srebroljupci i rugali mu se. ¹⁵Tada im reče: Vi ste, koji se gradite pravedni pred ljudima, a Bog zna srca vaša, jer što je u ljudi visoko, mrzost je pred Bogom. ¹⁶Zakon su i proroci do Ivana, odsada se propovijeda kraljevstvo Božje, i svaki upotrebljava nasilje protiv njega. ¹⁷Ali lakše je da nebo i zemlja prođu, nego li da jedna točka od zakona propadne. ¹⁸Svaki koji otpusti svoju ženu i oženi se s drugom, čini preljubu, i koji se oženi s otpuštenom, čini preljubu. ¹⁹Čovjek je neki bio bogat«, i oblačio se u grimiz i u bez, i gostio se sjajno svaki dan ²⁰A bio je jedan prosjak po imenu Lazar, koji je ležao pred njegovim vratima pun čirova, ²¹i želio da se nasiti mrvicama, koje su padale sa stola bogataša, ali i psi su dolazili i lizali čirove njegove. ²²Umrije prosjak i odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Ali umrije i bogataš i zakopaše ga. ²⁵I u paklu, kad je bio u mukama, podiže svoje oči i ugleda izdaleka Abrahama i Lazara u krilu njegovu. ²⁴I povikavši reče: Oče Abrahame, smiluj se meni, i pošalji Lazara, neka umoči u vodu vrh od svoga prsta, da mi rashladi jezik, jer se silno mučim u ovom plamenu. ²⁵Abraham mu odgovori: Sinko, sjeti se, da si ti primio dobra svoja u svom životu, a Lazar jednako zlo; sad se on tješi, a ti se silno mučiš. ²⁶I povrh svega toga i velika je te vječna propast među nama i vama; da oni, koji bi htjeli odavle prijeći k vama, ne mogu, niti oni odanle k nama prelaziti. ²⁷Tada reče: Molim te dakle oče, da ga pošalješ kući moga oca; ²⁸jer imam petero braće, neka ih opomene, da ne bi i oni došli u ovo mjesto od muka. ²⁹Reče mu Abraham: Imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. ³⁰Ali on odgovori: Ne, oče Abrahame, nego, ako im tko od mrtvih dođe, činit će pokoru. ³¹Tada mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroka, da tko i od mrtvih ustane, ne će vjerovati.

Sablazan. Bratska opomena i oproštenje. Jakost vjere. Priča o gospodaru i sluzi. Deset gubavaca. Dolazak kraljevstva.

¹I reče svojim učenicima: Nije moguće da ne dođu sablazni, ali teško onomu, kroz koga dolaze: ²Bolje bi mu bilo, da mu se mlinski kamen objesi za vrat i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih. ³Čuvajte se. Ako ti brat tvoj sagriješi, pokaraj ga, pa ako se pokaje, oprosti mu. ⁴I ako ti sedam puta na dan sagriješi i sedam se puta obrati k tebi i reče: Kajem se, oprosti mu! ⁵Kad rekoše apostoli Gospodinu: Umnoži nam vjeru! ⁶Gospodin reče: Kad biste imali vjere koliko zrno gorušično rekli biste smokvi sikomoru: Iskorijeni se i presadi se u more, i poslušat će vas. ⁷A koji od vas, kad ima slugu, koji ore ili pase stoku, kad se vrati iz polja, reče mu: Dođi odmah, sjedni za stol! ⁸Nego, ne kaže li mu: Pripravi, što ću večerati i opaši se te mi služi, dok jedem i pijem, pa onda ti jedi i pij. ⁹Da li će zahvaliti sluzi, kad učini, što mu je zapovjedio? ¹⁰Ne mislim. Tako i vi kad sve učinite, što vam je zapovjeđeno, recite: Sluge smo nekorisni; učinismo, što smo bili dužni učiniti. ¹¹Kad je on putovao u Jerusalem, prolazio je posred Samarije i Galileje. ¹²I kad je ulazio u neko selo, srete ga deset gubavaca, koji stase izdaleka. ¹³I podigoše glas govoreći: Isuse, učitelju smiluj nam se! ¹⁴I vidjevši ih, reče: Idite, pokažite se svećenicima! I kad su pošli, očistiše se. ¹⁵A jedan od njih, vidjevši, da se izliječio, povrati se slaveći Boga iza glasa. ¹⁶I pade ničice pred njegove noge i zahvali mu; i to je bio Samaritanac. ¹⁷Tada Isus prozbori i reče; Ne očisti li se desetorica, a devetorica gdje su? ¹⁸Zar se ni jedan ne nađe, koji bi se vratio i dao slavu Bogu, nego ovaj tuđinac? ¹⁹I reče mu: Ustani, idi, tvoja ti je vjera pomogla. ²⁰Kad ga upitaše farizeji: Kad će doći kraljevstvo Božje? odgovori im: Kraljevstvo Božje ne će doći, da se vidi. ²¹Niti će kazati: Evo ga ovdje, ili eno ondje, jer gle, kraljevstvo je Božje među vama. ²²I reče svojim učenicima: Doći će dani, kad ćete zaželjeti, da vidite samo jedan dan Sina čovječjega, i ne ćete vidjeti. ²³. I reći će vam: Evo ga, ondje, ili eno ondje! Ne izlazite i ne idite za njima! ²⁴Jer kao što munja, kad sine s neba, rasvijetli sve, što je pod nebom, tako će biti Sin čovječji u svoj dan. ²⁵Ali mu najprije treba mnogo pretrpjeti i odbačen biti od ovoga naraštaja. ²⁶I kako je bilo u vrijeme Noino, tako će biti u dane Sina čovječjega. ²⁷Jeli su i pili, ženili se i udavali do onoga dana, kad Noe uđe u kovčeg, i dođe potop i sve uništi. ²⁸Tako kao što bi u dane Lotove: Jeli su i pili, kupovali i prodavali, sadili su i gradili. ²⁹Ali u dan, kad iziđe Lot iz Sodome, daždio je oganj i sumpor s neba i sve uništi. ³⁰Tako će biti u onaj dan, kad se objavi Sin čovječji. ³¹U onaj dan, koji bude na krovu, a pokućstvo je njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji bude na polju, neka se također natrag ne vraća. ³²Sjetite se žene Lotove! ³³Koji uznastoji da sačuva svoj život, izgubit će ga, a koji ga izgubi, sačuvat će ga. ³⁴Kažem vam: One noći bit će dva na jednoj postelji; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti. ³⁵Dvije će mlijeti zajedno, jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti; ³⁶dva će biti na polju; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti. ³⁷Tada ga zapitaše: Gdje, Gospodine? On im odgovori: Gdje je strvina, onamo će se i orlovi skupiti.

Priča o bezbožnom sucu. Priča o farizeju i cariniku. Isus blagoslivlja djecu. Bogati čovjek. Nagrada učenika Isusovih. Isus proriče po drugi put svoju muku. Slijepac u Jerikonu.

¹Govorio im je i priču, kako se treba svagda moliti i nikad ne klonuti duhom: ²U jednom gradu bio je neki sudac, koji se nije bojao Boga i nije stidio ljudi. ³A u onom gradu bila je neka udovica, i dolazila je k njemu govoreći: Obrani me od moga suparnika, ⁴i ne htjede za dugo. A najposlije pomisli u sebi: Ako se i Boga ne bojim i ljudi ne stidim, ⁵ipak ću obraniti ovu udovicu, kad mi dosađuje, da napokon ne dođe i išćuška me. 6. Tada reče Gospodin: Čujte, što govori nepravedni sudac. ⁷A kamo li Bog ne će obraniti svojih izabranih, koji vapiju k njemu dan i noć, premda za njihovo dobro nešto kasni. ⁸Kažem vam, da će ih brzo obraniti. Ali Sin čovječji, kad dođe, zar će naći vjere na zemlji? ⁹Nekima, koji se uzdali u sebe, da su pravedni i koji su prezirali druge, kaza ovu priču: ¹⁰Dva čovjeka uđoše u hram da se mole, jedan farizej, a drugi carinik. ¹¹Farizej stade i molio se u sebi ovako: Hvalim ti, Bože, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubočinci ili kao ovaj carinik. ¹²Postim dva puta u tjednu, dajem desetinu od svega, što imam. ¹³A carinik je stajao izdaleka i nije htio ni očiju podignuti prema nebu, nego je bio svoje grudi govoreći: Bože, milostiv budi meni grješniku. ¹⁴Kažem vam: Ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj: jer svaki koji se povisi, ponizit će se; a koji se ponizi, povisit će se. ¹⁵A donosili su k njemu i djecu, da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stanu im zabranjivati. ¹⁶A Isus dozvavši ih reče: Pustite djecu, neka dolaze k meni i ne branite im, jer je takovih kraljevstvo Božje. ¹⁷Zaista vam kažem: Koji ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne će ući u njega. ¹⁸I zapita ga neki poglavica: Učitelju dobri, što da učinim, da dobijem život vječni? ¹⁹Isus mu reče: Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga. ²⁰Znaš zapovijedi: Ne učini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj svoga oca i mater! ²¹On reče: Sve sam to držao od svoje mladosti. ²²Kad to ču Isus, reče mu: Još ti jedno manjka: Prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima, i imat ćeš blago na nebu, i dođi, pođi za mnom! ²³Čuvši on ovo, ražalosti se, jer je bio vrlo bogat. ²⁴Tada ga pogleda Isus i reče: Kako će teško imućni ući u kraljevstvo Božje. ²⁵Lakše će deva proći kroz iglene uši, nego li bogataš ući u kraljevstvo Božje. ²⁶Oni, koji su slušali, rekoše: Tko se dakle može spasiti? ²⁷Odgovori im: Što je u ljudi nemoguće, moguće je u Boga. ²⁸Tada reče Petar: Eto mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. ²⁹On im odgovori: Zaista vam kažem: Nema nikoga, koji ostavi kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, ³⁰da ne bi primio mnogo više u ovo vrijeme, i na drugomu svijetu život vječni. ³¹Isus uze dvanaestoricu i reče im: Evo idemo u Jerusalem i sve će se izvršiti, što su proroci pisali za Sina čovječjega. ³²Jer će ga predati neznabošcima, i narugat će mu se i ružit će ga i popljuvat će ga, ³³govor bio im sakriven, i nisu razumjeli, što im je kazao: ³⁵Kad se on približio k Jerikonu, neki je slijepac sjedio proseći kraj puta. ³⁶A kad ču, gdje narod prolazi, pitao je, što je to. ³⁷I javiše mu, da prolazi Isus Nazarećanin. ³⁸I povika: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se. ³⁹A oni, što su išli naprijed, karali ga, da šuti. A on stade još jače vikati: Sine Davidov, smiluj mi se. ⁴⁰Isus stade i zapovjedi, da mu ga dovedu. I kad mu se približi, zapita ga: ⁴¹Šta hoćeš, da ti učinim? On reče: Gospodine, da progledam. ⁴²A Isus mu reče: Progledaj! tvoja ti je vjera pomogla. ⁴³I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav je narod, koji vidje, hvalio Boga.

Zakej. Priča o minama. Isus svečano ulazi u Jerusalem. Čišćenje hrama.

¹Zatim uđe u Jerikon i prolažaše kroza nj. ²Ondje je bio čovjek po imenu Zakej, koji je bio predstojnik carinički i bio bogat. ³I on je tražio, da vidi Isusa, tko je, i nije mogao od naroda, jer je bio malena stasa. ⁴I potrčavši naprijed, pope se na smokvu, sikomor, da ga vidi, jer mu je onuda trebalo proći. ⁵I kad dođe Isus na ono mjesto, pogledavši gore, reče mu: Zakeju, siđi brzo, jer mi danas valja ostati u kući tvojoj. ⁶I siđe brzo, i primi ga radujući se. ⁷Kad svi to vidješe, mrmljali su govoreći: Svrati se kod grješnoga čovjeka. ⁸A Zakej stade i reče Gospodinu: Evo polovicu svoga imanja. Gospodine, dajem siromasima, i ako sam koga u čemu prevario, vračam četverostruko. ⁹Reče mu Isus: Danas dođe spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov; ¹⁰jer je Sin čovječji došao da potraži i spase, što je izgubljeno. ¹¹A kad su oni to slušali, nastavi priču, jer je bio blizu Jerusalema, i jer su oni mislili, da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje. ¹²Reče dakle: Neki čovjek, ugledna roda, otide u đaljnu zemlju, da primi sebi kraljevstvo i da se vrati. ¹³Dozvavši deset svojih sluga, dade im deset mina i reče im: Trgujte, dok se vratim. ¹⁴A njegovi su građani mrzili na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: Ne ćemo, da on kraljuje nad nama. ¹⁵I kad se on povrati, posto primi kraljevstvo, zapovjedi; da dozovu one sluge, kojima dade novac, da vidi, koliko je koji prigospodario. ¹⁶Dođe prvi govoreći: Gospodaru, tvoja mina donese deset mina. ¹⁷I on mu odgovori: Dobro, dobri slugo, jer si u malom bio vjeran, imat ćeš oblast nad deset gradova. ¹⁸Tada dođe drugi govoreći: Gospodaru, tvoja mina donese pet mina. ¹⁹I ovomu reče: I ti budi nad pet gradova. ²⁰Opet drugi dođe govoreći: Gospodaru, evo tvoja mina, koju sam čuvao u rubcu. ²¹Jer sam se bojao tebe, kad si oštar čovjek; uzimaš, što nisi ostavio, i žanješ, što nisi sijao. ²²Reče mu: Iz tvojih ti usta sudim, zli slugo! Znao si, da sam ja oštar čovjek, uzimajući što nisam ostavio i žanjući što nisam sijao; ²³pa zašto nisi dao moga novca u mjenjačnicu, da ga ja došavši primim s kamatama? ²⁴Tada reče onima, što su ondje stajali: Uzmite od njega minu i podajte onomu, koji ima deset mina. ²⁵I rekoše mu: Gospodaru! ima deset mina. ²⁶Kažem vam, da će se svakomu, koji ima dati, a od onoga, koji nema, uzet će se od njega i ono, što ima. ²⁷A one moje neprijatelje, koji ne htjedoše, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo, i ubijte ih preda mnom. ²⁸I kazavši ovo, putovao je naprijed, uzlazeći u Jerusalem. ²⁹I kad se približi Betfagi i Betaniji prema gori, koja se zove Maslinska, posla svoja dva učenika ³⁰govoreći: Idite u selo, što je prema vama, i kad uđete u njega, naći ćete magare, privezano, na koje nitko od ljudi nije nikad sjeo, odvežite ga i dovedite. ³¹Iako vas tko upita: Zašto odvezujete? reći ćete mu ovako: Ono Gospodinu treba. ³²Koji su bili poslani, otidoše i nađoše, kao što im reče. ³³Kad su oni odvezali magare, rekoše im gospodari njegovi: Zašto odvezujete magare? ³⁴Oni rekoše: Ono Gospodinu treba. ³⁵I dovedoše ga k Isusus. I bacivši svoje haljine na magare, posadiše Isusa na njega. ³⁶Kad je naprijed pošao prostirali su svoje haljine po putu. ³⁷I kad se već približio, da siđe s gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika radujući se hvaliti Boga iza glasa za sva čudesa, što su vidjeli, ³⁸govoreći: Blagoslovljen kralj, koji dolazi u ime Gospodnje; mir na neba i slava na visini. ³⁹I neki mu farizeji iz naroda rekoše: Učitelju, zabrani svojim učenicima! ⁴⁰A on im odgovori: Kažem vam, kad bi oni šutjeli, kamenje bi vikalo. ⁴¹I kad se približi, ugleda grad i zaplače nad njim ⁴²govoreći: Kad bi i ti upoznao i barem u ovaj tvoj dan, što je za mir tvoj, ali je sad sakriveno od očiju tvojih! ⁴³Jer će doći dani na tebe, i okružit će te neprijatelji tvoji opkopom, i opkolit će te i pritisnut će te odasvuda, ⁴⁴i o zemlju lupit će tobom i djecom tvojom, koja su u tebi, jer nisi upoznao vremena pohođenja svoga. ⁴⁵Potom uđe u hram, i stade izgoniti prodavače ⁴⁶govoreći im: Pisano je: Kuća moja kuća je molitve, a vi načiniste od nje spilju razbojničku. ⁴⁷I učio je svaki dan u hramu. A glavari su svećenički i književnici i pori narodni gledali da ga pogube. ⁴⁸I nisu znali, što bi mu učinili, jer se sav narod slušajući ga, oduševljavao za njega.

Protivnici pitaju Gospodina, odakle mu vlast. Priča o zlim vinogradarima. Pitanje o porezu i uskrsnuću i sinu Davidovu. Čuvajte se farizeja!

¹Kad je jednoga dana učio narod u hramu i propovijedao evanđelje, pristupe glavari svećenički i književnici sa starješinama ²i rekoše mu govoreći: Kaži nam, kakvom vlašću to činiš? ili tko ti je dao ovu vlast? ³Isus im odgovori: I ja ću vas upitati za jednu stvar, i odgovorite mi: ⁴Da li je krštenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi. ⁵A oni stanu među sobom umovati: Ako kažemo: S neba reći će: Zašto mu dakle ne vjerovaste. ⁶Ako li rečemo: Od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren, da je Ivan prorok. ⁷I odgovoriše, da ne znaju, odkuda je. ⁸A Isus im reče: Ni ja vama ne ću kazati, kakvom vlašću činim ovo. ⁹Zatim poče narodu govoriti ovu priču: Čovjek posadi vinograd i dade ga u zakup vinogradarima, pa otide u tuđinu na dugo vremena. ¹⁰I u vrijeme posla k vinogradarima slugu, da mu dadu od roda vinogradskoga. Ali ga vinogradari izbiše i otpustiše prazna. ¹¹Tada opet posla drugoga slugu. A oni i toga izbiše i osramotivši ga, otpustiše prazna. ¹²Napokon posla trećega. Oni i toga izraniše i istjeraše. ¹³Tada reče gospodar vinograda: Šta ću učiniti? Poslat ću svoga ljubeznog sina, možda će ga se pobojati? ¹⁴Ali kad ga vidješe vinogradari, stanu se svjetovati između sebe govoreći: Ovo je baštinik, ubijmo ga, da bude baština naša. ¹⁵I baciše ga napolje iz vinograda i ubiše. Što će dakle učiniti njima gospodar vinograda? ¹⁶Doći će i pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima. A oni čuvši to, rekoše: Ne dao Bog! ¹⁷Ali on pogledavši na njih, reče: Što dakle znači ovo u Pismu: »Kamen, koji odbaciše graditelji, onaj posta ugaoni kamen«. ¹⁸Svaki, koji padne na taj kamen, razbit će se, a na koga on padne, satrt će ga. ¹⁹I gledaše književnici i glavari svećenički u onaj čas, da dignu ruke na njega, ali se pobojaše naroda, jer upoznaše, da je njima kazao ovu priču. ²⁰Zato su pazili na njega i poslaše zasjedače, koji se pretvarali da su pravedni, ne bi li ga uhvatili u riječi, da ga predadu poglavarstvu i vlasti upravitelja. ²¹I upitaše ga: Učitelju znamo, da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš, tko je tko, nego zaista učiš putu Božjemu. ²²Da li je nama dopušteno, dati caru porez, ili ne? ²³A on vidjevši njihovu podmuklost reče im: Što me kušate? ²⁴. Pokažite mi dinar? Čija je na njemu slika i natpis? Rekoše mu: Carev. ²⁵I reče im: Podajte dakle caru što je carevo, i Bogu što je Božje. ²⁶Jer ne mogoše riječi njegove pokuditi pred narodom, diviše se njegovu odgovoru i zašutiše. ²⁷Tada pristupe neki od saduceja, koji kažu, da nema uskrsnuća i upitaše ga: ²⁸Učitelju,Mojsije nam propisa; Ako komu umre brat, koji ima ženu, i taj bude bez djece, da je brat njegov uzme za ženu i podigne potomstvo svomu bratu. ²⁹A bilo je sedmero braće. I prvi uze ženu, i umrije bez djece. ³⁰I drugi je uze, i umrije bez djeteta. ³¹I treći je uze. A tako i svih sedam ne ostaviše djece i pomriješe. ³²Poslije svih umrije i žena. ³³Na uskrsnuće dakle čija će od njih biti žena? jer je sedmorici bila žena. ³⁴Reče im Isus: Djeca ovoga svijeta žene se i udavaju. ³⁵A oni, koji su postali dostojni onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se udavati, niti će se ženiti, ³⁶jer više ne mogu umrijeti, jer su kao anđeli i sinovi su Božji, kad su sinovi uskrsnuća, ³⁷A da će mrtvi uskrsnuti i Mojsije naznači kod grma, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim i Bogom Izakovim i Bogom Jakobovim. ³⁸Ta Bog nije Bog mrtvih, nego živih. jer za njega svi žive. ³⁹Tada prozboriše neki od književnika i rekoše: Učitelju, dobro si kazao. ⁴⁰I već se nisu usudili, da ga išta zapitaju. ⁴¹Tada im reče: Kako govore, da je Krist sin Davidov? ⁴²Dok sam David govori u knjizi psalama: »Reče Gospodin Gospodinu momu, sjedi meni s desne strane, ⁴³dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim«. ⁴⁴David dakle njega zove Gospodinom, pa kako mu je sin? ⁴⁵Kad je sav narod slušao, reče svojim učenicima: ⁴⁶Čuvajte se od književnika, koji vole da idu u sjajnim haljinama, i traže pozdrave na trgovima i prva mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama; ⁴⁷koji jedu kuće udovičke i pretvaraju se kao da dugo mole. Oni će još većma biti osuđeni.

Siromašna udovica. Gospodin proriče razorenje Jerusalem«, svršetak svijeta i svoj dolazak. Bdijte!

¹Pogledavši vidje bogate, gdje bacaju svoje darove u hramsku blagajnu ²A vidje i neku siromašnu udovicu, gdje baci onamo dvije pare. ³I reče: Zaista vam kažem; ova siromašna udovica baci više od svih. ⁴jer svi ovi baciše na dar Bogu od svoga suviška, a ova baci od svoje sirotinje, sve svoje imanje, što je imala. ⁵I kad su neki govorili za hram, da je ukrašen lijepim kamenjem i zakladama, reče3: ⁶Doći će dani, u koje od svega, što vidite, ne će ostati ni kamen na kamenu, koji se ne će razmetnuti. ⁷Tada ga zapitaše: Učitelju, kad će to biti, i kakav je znak, kad će se to dogoditi. ⁸On reče: Čuvajte se, da vas ne zavedu, jer će mnogi doći u moje ime govoreći: Ja sam, vrijeme se približi; ne idite dakle za njima. ⁹A kad čujete za ratove i bune, ne plašite se; jer ovo treba da se dogodi najprije, ali još nije odmah svršetak. ^IOTada im je govorio: Ustat će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. ¹¹I bit će veliki potresi, i po različitim mjestima bit će gladi i kuge i strašne pojava i veliki znaci s neba. ¹²Ali prije svega toga stavit će na vas svoje ruke i progonit će vas predavajući vas u zbornice i u tamnice i vodeći pred kraljeve i upravitelje zaradi imena mojega. ¹³To će vam se dogoditi, da zasja vaša nevinost. ¹⁴Odlučite dakle, da se prije brižno ne pripravljate, kako ćete se braniti. ¹⁵Jer ću vam ja dati dar govora i mudrost, kojoj se ne će moći oprijeti ni odoljeti svi protivnici vaši. ¹⁶Dapače predavat će vas roditelji i braća i rođaci i prijatelji, i ubit će neke od vas. ¹⁷I svi će zamrziti na vas radi mojega imena; ¹⁸ali ni vlas vaše glave ne će propasti. ¹⁹Strpljivošću spasit ćete duge svoje. ²⁰A kad vidite da je vojska opkolila Jerusalem, znajte tada, da se približilo njegovo opustošenje. ²¹Tada, koji budu u Judeji, neka bježe u gore; i koji budu u gradu, neka izlaze; i koji budu napolju, neka ne ulaze u njega. ²²Jer su ovi dani osvete, da se izvrši sve, što je napisano. ²³Ali teško trudnima i dojiljama u one dane, jer će biti velika nevolja na zemlji i gnjev na ovom narodu. ²⁴I past će od oštrice mača, i odvest će se u ropstvo po svim narodima; i Jerusalem će gaziti neznabošci, dok se ne ispune vremena neznabožaca. ²⁵I bit će znaci na suncu i na mjesecu i na zvjezdama, i na zemlji tjeskoba među narodima poradi silovite buke morskih valova. ²⁶I ljudi će izdisati od straha i čekanja, što će doći na ovu zemlju, jer će se sile nebeske pokrenuti. ²⁷I tada će ugledati Sina čovječjega, gdje dolazi na oblaku sa velikom silom i slavom. ²⁸A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje, jer se približuje otkup vaš. ²⁹I kaza im priču: Gledajte smokvu i sva drveta. ³⁰Kad već napupe, promatrajući znate, da je blizu ljeto. ³¹Tako i vi kad vidite, da se ovo zbiva, znajte, da je blizu kraljevstvo Božje. ³²Zaista vam kažem, da ovaj naraštaj ne će proći, dok se sve ne zbude. ³³Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje ne će proći. ³⁴Ali se čuvajte, da vaša srca ne otupe od proždrljivosti i pijanstva i briga za ovaj život, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada; ³⁵jer će doći kao zamka na sve, koji stanuju po svoj zemlji. ³⁶Bdijte dakle, moleći se u svako doba, da budete dostojni uteći od svega onoga, što će se zbiti, i pokazati se pred Sinom čovječjim. ³⁷I po danu je učio u hramu, a po noći je izlazio i noćio na gori, koja se zove Maslinska. ³⁸I sav ie narod dolazio rano ujutro k njemu u hram, da ga sluša.

Izdaja Judina. Posljednja večera. Naređenje Presv. oltarskog sakramenta. Govor Gospodinov. Gethsemani. Gospodina uhvatiše. Zatajenje i pokajanje Petrovo. Isusa ruže. Isus pred velikim vijećem.

¹Približio se blagdan beskvasnih hljebova, koji se zove pasha; ²i tražili su veliki svećenici i književnici, kako bi Isusa ubili, ali su se bojali naroda. ³A sotona ude u Judu, koji se zvao Iškariot, koji je bio jedan od broja dvanaestorice. ⁴I otišavši govori sa velikim svećenicima i sa nadstojnicima hrama, kako će im ga izdati. ⁵I obradovaše se i ugovoriše, da će mu dati novaca. ⁶I on se zavjeri. I tražio je zgodu, da im ga preda tajno od naroda. ⁷Dođe dan beskvasnih hljebova, u koji je trebalo klati vazmeno janje. ⁸I posla Petra i Ivana govoreći: Idite i pripravite nam vazmeno janje, da jedemo. ⁹Oni mu rekoše: Gdje hoćeš, da pripravimo? ¹⁰Reče im: Eto, kad uđete u grad, sresti će vas čovjek, koji nosi vodu u peharu i idite za njim u kuću, u koju on uđe, ¹¹i kažite domaćinu: Učitelj ti kaže: gdje je blagovalište, gdje ću jesti pashu sa svojim učenicima? ¹²I on će vam pokazati veliku sobu sagovima prostrtu, i ondje pripravite. ¹³Oni otidoše i nađoše, kako im je rekao, i pripraviše vazmeno janje. ¹⁴I kad dođe čas, sjede za stol, i s njim dvanaest apostola. ¹⁵I reče im: Vrlo sam želio, da ovu pashu jedem s vama, prije nego ja muku podnesem; ¹⁶jer vam kažem, da je više ne ću jesti, dok se ne svrši u kraljevstvu Božjem. ¹⁷I uzevši kalež, dade hvalu i reče: Uzmite i razdijelite među sobom. ¹⁸jer vam kažem, da ne ću piti odsada od roda trsova, dok ne dođe kraljevstvo Božje. ¹⁹I uzevši kruh dade hvalu, prelomi i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje, koje se daje za vas; to činite na moju uspomenu. ²⁰Tako i kalež po večeri govoreći: Ovaj kalež je Novi Zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva. ²¹Ali eto ruka moga izdajnika sa mnom je na stolu. ²²Istina, Sin čovječji ide, kao što je određeno, ali teško onomu čovjeku, koji ga izda. ²³I oni stadoše ispitivati među sobom, koji bi od njih bio, koji bi se usudio to učiniti. ²⁴A nasta i prepiranje među njima, koji bi vrijedio kao najveći među njima. ²⁵Zato im reče: Kraljevi neznabožački zasužnjuju ih i koji imaju vlast nad njima, nazivaju se dobrotvori. ²⁶A vi nemojte tako: nego najveći među vama neka bude kao najmanji, i poglavar kao sluga. ²⁷Jer tko je veći, koji sjedi za stolom, ili koji služi? Nije li onaj, koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao sluga. ²⁸Vi ste, koji ustrajaste sa mnom u mojim kušnjama. ²⁹I ja odredjujem vama kraljevstvo, kako je Otac moj meni odredio, ³⁰da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojem, i da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Israelovih. ³¹Šimune, Šimune, evo sotona zatraži, da vas rešeta kao pšenicu; ³²ali ja sam se molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi, i ti obrativši se utvrdi braću svoju. ³³On mu reče: Gospodine, pripravan sam s tobom ići i u tamnicu i na smrt. ³⁴Ali on reče: Kažem ti Petre, ne će zapjevati danas pijetao, dok se triput ne odrečeš, da me poznaješ. ³⁵I reče im: Kad vas poslah bez kese, i bez torbe i bez obuće, da li vam je što uzmanjkalo? ³⁶Oni odgovoriše: Ništa. Tada im reče: Ali sad koji ima kesu, neka je uzme, tako i torbu; a koji nema, neka proda svoju haljinu i kupi mač. ³⁷Jer vam kažem: Još ovo treba da se na meni izvrši, što je pisano: »I ubrojiše ga među zločince«; i što se proteže na mene, ide k svršetku. 38. Oni mu rekoše: Gospodine, evo ovdje dva mača. A on im odgovori: Dosta je. ³⁹I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku. Za njim otidoše i učenici njegovi. ⁴⁰Kad dođe na mjesto, reče im: Molite se, da ne padnete u napast! ⁴¹I on se udalji od njih, kako se može kamenom dobaciti; i kleknuvši na koljena molio se, ⁴²govoreči: Oče, ako hoćeš, odnesi ovaj kalež od mene, ali ne moja volja, nego tvoja neka bude. ⁴³I javi mu se anđeo s neba, i hrabrio ga. I jer je bio u smrtnoj stisci, molio se usrdnije. ⁴⁴I njegov je znoj bio kao kaplje krvi, što su tekle na zemlju. ⁴⁵I ustavši od molitve, dođe k svojim učenicima, i nađe ih gdje spavaju od žalosti. ⁴⁶I reče im: Što spavate? Ustanite, molite se, da ne padnete u napast. ⁴⁷Dok je on još govorio, evo svjetine; i jedan od dvanaestorice, koji se zvao Juda, išao je pred njima, i pristupi k Isusu, da ga poljubi. ⁴⁸A Isus mu reče: Juda, poljupcem izdaješ Sina čovječjega? ⁴⁹Kad su vidjeli njegovi pratioci, šta će biti, rekoše mu: Gospodine, da udarimo mačem? ⁵⁰I udari jedan od njih slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. ⁵¹Ali Isus odgovori: Prestanite. Nipošto dalje! I dotače se uha njegova i izliječi ga, ⁵²Tada reče Isus velikim svećenicima, i nadstojnicima hramskim, i starješinama, koji su došli na njega: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i s batinama. ⁵³Kad sam bio svaki dan s vama u hramu, ne pružiste ruke na mene, ali je ovo vaš čas i vlast tame. ⁵⁴Kad ga uhvatiše, odvedoše ga u kuću velikoga svećenika, i Petar išao je za njim izdaleka. ⁵⁵Kad naložiše vatru sred dvorišta, i zajedno sjedoše, sjedio je i Petar među njima. ⁵⁶Vidjevši ga jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, uprije oči u njega i reče: I ovaj je bio s njime. ⁵⁷A on ga zataji govoreći: Ženo, ne poznajem ga. ⁵⁸I malo zatim vidje ga drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: Čovječe, nisam, ⁵⁹I kad je prošla otprilike jedna ura, netko je drugi tvrdio odlučno: Zaista i ovaj je bio s njime, jer je i Galilejac. ⁶⁰Reče Petar: čovječe, ne znam, što govoriš. I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao. ⁶¹Obazrevši se Gospodin pogleda na Petra. I Petar se sjeti riječi Gospodinove, kako mu reče: Prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti. ⁶²I izišavši napolje, gorko je plakao. ⁶³A ljudi, koji su držali Isusa zarobljena, oni mu se rugali i bili ga. ⁶⁴I pokrivši ga koprenom tukli ga po obrazu, i pitali ga govoreći: Proreci, tko te udari? ⁶⁵I mnoge su druge psovke govorili protiv njega. ⁶⁶I kad dan osvanu, sabraše se starješine narodne i veliki svećenici i književnici, i odvedoše ga u svoju skupštinu govoreći: Ako si ti Krist kaži nam. ⁶⁷On im reče: Ako vam kažem, ne ćete mi vjerovati, ⁶⁸a ako vas zapitam ne ćete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti. ⁶⁹Ali odsada će Sin čovječji sjediti s desne strane sile Božje. ⁷⁰Tada svi rekoše: Ti si dakle Sin Božji? On im odgovori: Vi kažete, ja jesam. ⁷¹A oni rekoše: Što još trebamo svjedočanstvo? jer sami čusmo iz usta njegovih.

Isus pred Pilatom i Herodom. Baraba. Pilat osudio Isusa na smrt. Križni put. Isus razapet, umro i pokopan.

¹Tada ustade sve njihovo mnoštvo i odvedoše ga k Pilatu. ²I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo, gdje buni narod naš i zabranjuje davati porez caru i govori, da je on Krist, kralj, ³Pilat ga upita govoreći: Zar si ti kralj židovski? on odgovori: Ti kažeš. ⁴Tada Pilat reče rima svećeničkim i svjetini: Nikakve krivice ne nalazim na ovom čovjeku. ⁵Ali oni su navaljivali govoreći: On buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje do ovdje. ⁶Pilat čuvši za Galileju zapita, da li je taj čovjek Galilejac. ⁷I doznavši, da je podanik Herodov, posla ga k Herodu, koji je također bio onih dana u Jerusalemu. ⁸A Herod vidjevši Isusa vrlo se obradova, jer ga je odavna želio vidjeti, što je mnogo čuo za njega i nadao se, da će vidjeti od njega kakvo čudo. ⁹I pitao ga je za mnoge stvari. Ali on mu ništa ne odgovori. ¹⁰ri su svećenički i književnici stajali i tužili ga postojano. ¹¹Tada ga Herod prezre sa svojim vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. ¹²I u taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, jer su prije bili neprijatelji jedan drugome. ¹³Pilat dakle sazvavši glavare svećeničke, i vijećnike i narod, ¹⁴reče im: Dovedoste mi ovoga čovjeka, kao da buni narod, i ja sam ga eto pred vama ispitao i nisam našao u ovom čovjeku ni jedne krivice, zbog koje ga vi tužite. ¹⁵A ni Herod, jer ga je natrag poslao k nama, prema tomu nije ništa učinio, što bi zaslužilo smrt. ¹⁶Kaznit ću ga dakle i pustiti. ¹⁷A trebalo je, da im o blagdanu pusti jednoga. ¹⁸Ali sva svjetina povika zajedno: Uzmi ovoga, a pusti nam Barabu. ¹⁹Ovaj bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu, i za ubijstvo. ²⁰Kad im Pilat opet prozbori, hoteći da pusti Isusa, ²¹odgovore oni vičući: Raspni ga, raspni ga! ²²Ali on im treći put reče: Kakvo je dakle ovaj zlo učinio? Ja ništa ne nađoh na njemu, što bi zavrijedilo smrt; kaznit ću ga dakle i pustiti. ²³Ali oni su jednako navaljivali s velikom vikom tražeći, da se on razapne, i sve je bila silnija njihova vika. ²⁴I Pilat izreče osudu, da im bude, što traže. ²⁵I pusti im onoga, koji bi bačen u tamnicu radi bune i ubijstva, jer su ga tražili, a Isusa predade njihovoj samovolji. ²⁶I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Šimuna Cirenca, koji je dolazio iz polja, i metnuše na njega križ, da ga nosi za Isusom. ²⁷A za njim je išlo veliko mnoštvo naroda i žena, koje su plakale i naricale za njim. ²⁸Isus obazrevši se na njih, reče: Kćeri Jerusalemskel ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom; ²⁹jer gle, idu dani, u koje će se reći: Blago nerotkinjama i utrobama, koje ne rodiše, i grudima, koje ne dojiše. ³⁰Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nasi i brežuljcima: pokrijte nas! ³¹jer kad ovako rade od zelena drveta, što će biti od suha? ³²Vodili su s njime i druga dva zločinca, da ih pogube. ³³I kad dođoše na mjesto, koje se zove Lubanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane, a drugoga s lijeve. ³⁴A Isus je molio: Oče, oprosti im, jer ne znadu, što čine. Zatim razdijeliše sebi haljine njegove bacajući kocke. ³⁵I narod je stajao te gledao. I ri mu se rugali govoreći: Drugima je pomogao, neka pomogne sebi, ako je Krist, izabranik Božji. ³⁶A i vojnici su ga grdili, i pristupali k njemu i davali mu ocat, ³⁷govoreći: Ako si kralj židovski, pomozi sam sebi! ³⁸Bio je nad njim i natpis, napisan slovima grčkim, latinskim i hebrejskim: Ovo je kralj židovski. ³⁹I jedan ga je od obješenih razbojnika psovao govoreći: Zar nisi Krist? pomozi sebi i nama! ⁴⁰A drugi ga je korio govoreći: Zar se niti ti ne bojiš Boga, kod i sam trpiš jednaku kaznu. ⁴¹I mi pravedno, jer primamo, što smo zaslužili po svojim djelima; ali ovaj nije nikakva zla učinio. ⁴²I reče Isusu: Gospodine, sjeti se mene, kad dođeš u kraljevstvo svoje! ⁴³I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. ⁴⁴A bilo je oko šeste ure i tama je bila po svoj zemlji do devete ure. ⁴⁵I pomrča sunce i zastor se hramski razdere na dvoje. ⁴⁶I povikavši Isus iza glasa reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. ⁴⁷Kad vidje satnik, što se dogodi, stane slaviti Boga govoreći: Zaista ovaj je čovjek bio pravednik. ⁴⁸I sve mnoštvo, koje se skupilo, da gleda ovo, kad vidje, što se zbilo, vraćalo se, bijući se u grudi svoje. ⁴⁹Svi su znanci njegovi stajali izdaleka i žene, koje su išle za njim iz Galileje gledajući ovo. ⁵⁰I gle, čovjek po imenu Josip vijećnik, čovjek dobar i pravedan, ⁵¹koji nije odobrio odluke i djela njihova, iz Arimateje, grada Judejskoga, koji je i sam iščekivao kraljevstvo Božje; ⁵²ovaj pristupi Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. ⁵³I skide ga, i omota u platno i položi ga u grob isječen, u koji još nitko nije bio položen. ⁵⁴I bio je dan priprave, i subota je svanjivala. ⁵⁵Žene, koje bijahu s Isusom došle iz Galileje, pođoše i vidješe grob, i kako je položeno tijelo njegovo. ⁵⁶Vrativši se pripraviše mirodije i pomasti, a u subotu počivaše po zapovijedi.

Uskrsnuće i uzašašće Isusovo.

¹A u prvi dan sedmice, vrlo rano dođoše na grob i donesoše mirodije, što ih pripraviše. ²i nađoše kamen odvaljen od groba. ³I ušavši, ne nađoše tijela Gospodina Isusa. ⁴I kad se one radi toga zbunile, gle, dva čovjeka stase kraj njih u sjajnim haljinama. ⁵Kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: Što tražite živoga među mrtvima? ⁶Nije ovdje, nego uskrsnu. Sjetite se, kako vam reče, dok je još bio u Galileji: ⁷Sin čovječji treba da se preda u ruke ljudi grješnika, i da se razapne, i treći dan da uskrsne. ⁸I sjetiše se riječi njegovih. ⁹I vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svim ostalim. ¹⁰A bila je Marija Magdalena, i Ivana, i Marija Jakobova. I ostale su, što su bile s njima, pripovijedale to apostolima. ¹¹I njima se te riječi činile budalaste, i nisu im vjerovali. ¹²Ali Petar ustavši, otrča ka grobu, i sagnuvši se vidje samo platno, i ode čudeći se u sebi, što se dogodilo. ¹³I gle, dvojica su od njih pošli onaj isti dan u selo, koje je bilo daleko od Jerusalema šezdeset stadija, po imenu Emaus. ¹⁴I oni su razgovarali među sobom o svemu, što se dogodilo. ¹⁵I dok su oni razgovarali i raspravljali među sobom, i sam se Isus približi, i išao je s njima. ¹⁶Ali oči im se držale, da ga nisu upoznali. ¹⁷I reče im: Kakovi su to razgovori, što ih vodite medu sobom na putu? tada se žalosni zaustaviše. ¹⁸I jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, i ne znaš, što se u njemu dogodilo ovih dana? ¹⁹I reče im: Što? Rekoše mu: Za Isusa Nazarećanina, koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom ²⁰i kako ga predaše ri svećenički i prvaci naši, da se osudi na smrt, i kako ga razapeše. ²¹A mi se nadasmo, da će on otkupiti Israela, ali sad je iza svega toga treći dan, kako se to dogodi. ²²A i neke su nas žene od naših uplašile, koje su bile rano u jutro kod groba; ²³i ne našavši tijela njegova, dođoše govoreći, da su im se ukazali i anđeli, koji kažu, da on živi. ²⁴I odoše neki od naših ka grobu, i nađoše tako, kako žene rekoše, ali njega ne vidješe. ²⁵Tada im on reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega, što su govorili proroci! ²⁶Nije li trebalo da to Krist pretrpi i tako ude u slavu svoju? ²⁷I počevši od Mojsija i svih proroka stane im tumačiti, što je za njega u svemu Pismu. ²⁸I približi se k selu, u koje su išli, i on se činio da ide dalje. ²⁹Ali su ga oni vruće molili, govoreći: Ostani s nama, jer je blizu večer, i dan je već na izmaku. ³⁰I uđe da ostane s njima. I kad je sjedio s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi, i prelomi, i dade im. ³¹I otvoriše im se oči i upoznaše ga, a njega nestade ispred očiju njihovih. ³²I rekoše jedan drugome: Nije li gorjelo srce naše u nama, kad nam je govorio putem i kad nam je tumačio Pisma? ³³I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalem, i nađoše u skupu jedanaestoricu i one, koji su bili s njima. ³⁴Ti su govorili: Doista uskrsnu Gospodin i ukaza, se Šimunu. ³⁵I oni su pripovijedali, što se dogodilo na putu, i kako ga upoznaše u lomljenju kruha. ³⁶Dok su oni tako razgovarali, stade Isus među njih i reče im: Mir vama. ³⁷A oni su zastrašeni i poplašeni mislili, da vide duha. ³⁸I reče im: Što se plašite, i zašto takve misli uzlaze u vaša srca? ³⁹Pogledate ruke moje i noge! ja sam, ja glavom; opipajte me i uvjerite se, jer duh nema mesa ni kosti, kao što vidite, da ja imam. ⁴⁰I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. ⁴¹Budući da oni još nisu vjerovali od radosti i čudili se, reče im: Imate li ovdje što za jelo? ⁴²A oni mu dadoše komad pečene ribe i meda u satu. ⁴³On uze i jede pred njima. ⁴⁴I reče im: Ovo su riječi, koje vam rekoh, dok sam još bio s vama, da se ima sve ispuniti, što je za mene pisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. ⁴⁵Tada im otvori razum, da razumiju Pisma. ⁴⁶I reče im: Tako je pisano: Krist treba da trpi i uskrsne od mrtvih treći dan, ⁴⁷i da se propovijeda u ime njegovo pokora za oproštenje grijeha po svim narodima počevši od Jerusalema. ⁴⁸Vi ste svjedoci ovomu. ⁴⁹I evo ja ću poslati na vas onoga, koga je Otac moj obećao, a vi sjedite u gradu, dok se ne obučete u silu s visine. ⁵⁰I izvede ih prema Betaniji, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. ⁵¹I kad ih je blagoslivljao odijeli se od njih, i uznosio se na nebo. ⁵²I oni padoše ničice pred njim, i vratiše se u Jerusalem s velikom radošću. ⁵³I bili su neprestano u hramu, slaveći i blagoslivljajući Boga.

Kolačić	Trajanje	Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional	11 months	The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy	11 months	The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.