Evanđelje po Ivanu – Centar biblijskih istraživanja

Evanđelje po sv. Ivanu

Prolog. Ivan Krstitelj. Prvi učenici.

¹U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ. ²Ova bijaše u početku kod Boga. ³Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo, što je postalo. ⁴U njoj bijaše život, i život bijaše svijetlo ljudima. ⁵I svijetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. ⁶Poslan bi čovjek od Boga, komu bijaše ime Ivan. ⁷Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svijetlo, da svi vjeruju po njemu. ⁸On ne bijaše svijetlo, nego da svjedoči za svijetlo. ⁹Svijetlo istinito, koje obasjava svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. ¹⁰Na svijetu bijaše i svijet je po njem postao, i svijet ga ne upozna. ¹¹K svojima dođe i svoji ga ne primiše. ¹²A koji ga primiše, dade im vlast, da budu djeca Božja, onima koji vjeruju u ime njegovo, ¹³koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. ¹⁴I Riječ je tijelom postala, i prebivala među nama, i vidjesmo slavu njegovu kao jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine. ¹⁵Ivan svjedoči za njega i viče: Ovaj bijaše, za koga rekoh: Koji dolazi za mnom, mene je pretekao, jer bijaše prije mene. ¹⁶I od punoće njegove svi mi primismo, milost za milost. ¹⁷Jer je zakon dan po Mojsiji, milost i istina postade po Isusu Kristu. ¹⁸Boga nikada nitko nije vidio; jedinorođeni Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio. ¹⁹I ovo je svjedočanstvo Ivanom, kad poslaše k njemu Židovi iz Jerusalema svećenike i levite, da ga zapitaju: Tko si ti? ²⁰I on prizna, i ne zataji, i prizna: Ja nisam Krist. ²¹I zapitaše ga: Što dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Nisam. ²²Rekoše mu dakle: Tko si ti? da odgovorimo onima, koji nas poslaše, što kažeš za sebe? ²³Reče: Ja sam glas onoga, što viče u pustinji: »Poravnite put Gospodnji«, kao što kaza prorok Isaija. ²⁴I poslanici bijahu od farizeja. ²⁵I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto dakle krstiš, kad ti nisi Krist ni Ilija ni prorok? ²⁶Odgovori im Ivan: Ja krstim vodom, a među vama stoji, koga vi ne znate. ²⁷On je onaj, što će doći za mnom, kome ja nisam dostojan odvezati remen na obući. ²⁸Ovo je bilo u Betaniji preko Jordana, gdje je Ivan krstio. ²⁹Sutradan vidi Ivan Isusa, gdje dolazi k njemu i reče: Evo, Janje Božje, što oduzima grijeh svijeta. ³⁰Ovo je onaj, za koga sam rekao: Za mnom dolazi čovjek, koji me je pretekao, jer bijaše prije mene. ³¹I ja ga nisam poznavao, nego da se objavi Israelu, zato sam ja došao, da krstim vodom. ³²I Ivan je svjedočio govoreći: Promatrao sam Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu. ³³I ja ga nisam poznavao, nego onaj, koji me je poslao, da krstim vodom, on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu, to je onaj, koji krsti Duhom svetim. ³⁴I ja sam vidio i svjedočio, da je ovaj Sin Božji. ³⁵Sutradan je opet stajao Ivan i dvojica od učenika njegovih, ³⁶I vidjevši Isusa, gdje prolazi, reče: Evo, Janje Božje! ³⁷I čuše ga oba učenika, kad je govorio, i pođoše za Isusom. ³⁸A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reče im: Što želite? Oni mu rekoše: Rabi, što znači: Učitelju, gdje stanuješ? ³⁹Reče im: Dođite i vidite! Otidoše i vidješe gdje stanuje i ostaše u njega onaj dan, a bijaše oko desete ure. ⁴⁰Jedan od dvojice, koji čuše od Ivana i pođoše za njim, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹On nađe najprije svoga brata Šimuna i reče mu: Nađosmo Mesiju, što znači Krist. ⁴²I dovede ga k Isusu. Isus pogledavši na njega reče; Ti si Šimun, sin Ivanov, ti ćeš se zvati Kefa, što znači: Petar. ⁴³Sutradan namisli izići u Galileju i nade Filipa. I reče mu Isus: Ajde za mnom. ⁴⁴A Filip bijaše iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. ⁴⁵Filip nade Natanaela i reče mu: Za koga pisa Mojsije u zakonu i proroci, našli smo ga: Isusa, sina Josipova iz Nazareta. ⁴⁶I reče mu Natanael: Iz Nazareta da može šta dobro doći? Reče mu Filip: Dođi i vidi. ⁴⁷Isus vidje Natanaela gdje ide k njemu i reče za njega: Evo, zaista je Israelac, u kom nema lukavštine. ⁴⁸Reče mu Natonael: Odakle me poznaješ? Odgovori mu Isus: Prije nego li te pozva Filip, vidjeh te, kad si bio pod smokvom. ⁴⁹Odgovori mu Natanael: Rabi, ti si Sin Božji, ti si kralj Israelski. ⁵⁰Odgovori mu Isus: Jer sam ti rekao: Vidjeh te pod smokvom, vjeruješ, vidjet ćeš više od toga. ⁵¹I kaže mu: Zaista, zaista vam kažem: Odsad ćete vidjeti neko otvoreno i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.

Svadba u Kani. Čišćenje hrama. Znak smrti i uskrsnuća.

¹I treći je dan bila svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bijaše mati Isusova. ²A pozvan bi i Isus i učenici njegovi na svadbu. ³I kad je nestalo vina, kaže majka Isusova njemu: nemaju vina. ⁴I reče joj Isus: Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas. ⁵Kaže mati njegova slugama: Štogod vam reče, učinite! ⁶A ondje bijaše šest kamenitih vrčeva za čišćenje običajno Židovima, koji su obuhvatali po dvije ili tri mjere. ⁷Kaže im Isus: Napunite vrčeve vodom! I napuniše ih do vrha. ⁸Kaže im Isus: Zagrabite sad i nosite nadziratelju stola. I odnesu. ⁹A kad je nadziratelj stola okusio od vode, koja je postala vino, a nije znao otkuda je, a sluge su znale, koje su zagrabile vodu, dozove nadziratelj stola mladoženju, ¹⁰i reče mu: Svaki čovjek iznosi najprije dobro vino, a kad se ponapiju, onda slabije, a ti si čuvao dobro vino dosada. ¹¹Ovo učini Isus početak čudesima u Kani Galilejskoj i objavi slavu svoju, i vjerovaše u njega njegovi učenici. ¹²Potom siđe u Kafarnaum on i mati njegova i braća njegova i njegovi učenici, i ondje ostaše nekoliko dana. ¹³A blizu bijaše židovski vazam, i uzide Isus u Jerusalem. ¹⁴I nađe u hramu one, što su prodavali volove i ovce i golubove i mjenjače gdje sjede. ¹⁵I načinivši bič od užeta izagna sve iz hrama, i ovce i volove i mjenjačima prosu novce i prevrne stolove; ¹⁶i onima, što su predavali golubove reče: Nosite to odavle i ne činite od kuće Oca moga kuće trgovačke! ¹⁷Tada se sjetiše njegovi učenici, da je pisano: Revnost za dom tvoj izjeda me«. ¹⁸A Židovi prozboriše i rekoše mu: Kakav nam znak pokazuješ, da to smiješ činiti? ¹⁹Isus im odgovori: Razorite ovaj hram, i ja ću ga podignuti za tri dana. ²⁰Onda rekoše Židovi: Četrdeset je i šest godina građen ovaj hram, i ti da ga u tri dana podigneš? ²¹A on je govorio za hram tijela svojega. ²²Kad je dakle uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se njegovi učenici, da je ovo govorio, i vjerovaše Pismu i riječi, koju reče Isus. ²³A kad bijaše u Jerusalemu na svetkovinu vazmenu, mnogi vjerovaše u ime njegovo, promatrajući njegova čudesa, koja je činio. ²⁴Ali im se Isus nije povjeravao, jer ih je sve poznavao. ²⁵I nije mu trebalo, da tko svjedoči za čovjeka, jer je sam znao, što je bilo u čovjeku.

Nikodem. Dostojanstvo Isusovo.

¹A bijaše među farizejima čovjek, po imenu Nikodem, vijećnik Židovski. ²Ovaj dođe k Isusu po noći i reče mu: Rabi! Znamo, da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može ovih čudesa činiti, koja ti činiš, ako Bog nije s njime. ³Odgovori mu Isus: Zaista, zaista ti kažem: Ako se tko ne preporodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega. ⁴Kaže mu Nikodem. Kako se može čovjek roditi, kad je star? Zar može po drugi puta ući u utrobu svoje matere i opet se roditi. ⁵Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: Ako se tko ne rodi vodom i Duhom svetim, ne može ući u kraljevstvo Božje. ⁶Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je. ⁷Ne čudi se, što ti rekoh: Valja vam se preporoditi. ⁸Vjetar puše, gdje hoće; i glas njegov čuješ; ali ne znaš otkuda dolazi i kuda ide, tako je svaki, koji je rođen od Duha. ⁹Prozbori Nikodem i reče mu: Kako može to biti? ¹⁰Odgovori mu Isus: Ti si učitelj u Israelu, pa toga ne znaš? ¹¹Zasta, zaista ti kažem: Što znademo, govorimo i što smo vidjeli, svjedočimo, pa svjedočanstva našega ne primate. ¹²Kad vam kazah zemaljske stvari, pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati, ako vam kažem nebeske? ¹³I nitko nije uzašao na nebo, osim koji siđe s neba, Sin čovječji, koji je na nebu. ¹⁴I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji; tako treba da se podigne Sin čovječji, ¹⁵da ni jedan, koji u njega vjeruje, ne pogine, nego da ima život vječni. ¹⁶Jer Bog tako ljubi svijet, da je predao jedinorođenoga Sina svoga, da nijedan, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego da ima život vječni. ¹⁷Jer Bog ne posla Sina svoga na svijet, da ćudi svijetu, nego da se svijet spase po njemu. ¹⁸Tko vjeruje u njega, ne sudi mu se, a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega. ¹⁹A ovo je sud: Svijetlo je došlo na svijet, i ljudi su ljubili više tamu nego li svijetlo, jer su im djela bila zla. ²⁰Jer svaki koji čini zlo, mrzi na svijetlo i ne ide k svjetlu, da se ne dokažu njegova djela. ²¹A tko čini istinu, ide k svijetlu, da se objave njegova djela, jer su u Bogu učinjena. ²²Potom dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, te je boravio ondje s njima i krstio. ²³A i Ivan je krstio u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode, i ljudi su dolazili te ih je krstio, ²⁴jer još nije bio Ivan bačen u tamnicu. ²⁵A nastade prepirka među učenicima Ivanovim i nekim Židovom o čišćenju. ²⁶Tada dođoše k Ivanu i rekoše mu: Rabi! onaj, što bijaše s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krsti, i svi idu k njemu. ²⁷Odgovori Ivan: Ne može čovjek ništa primati, ako mu nije dano s neba. ²⁸Vi sami meni svjedočite da rekoh: Ja nisam Krist, nego sam poslan pred njim. ²⁹Tko ima zaručnicu, zaručnik je, a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, od srca se raduje glasu zaručnikovu. Ova se dakle radost moja ispunila. ³⁰On treba da raste, a ja da se umanjujem. ³¹Koji odozgo dolazi, on je nad svima. Koji je od zemlje, pripada zemlji i govori kao zemaljski. Koji s neba dolazi, je nad svima. ³²I što je vidio i čuo; ono svjedoči i nitko ne prima svjedočanstva njegova. ³³Koji prima svjedočanstvo njegovo, potvrđuje, da je Bog istinit. ³⁴Jer koga je Bog poslao, riječi Božje govori; jer Bog ne daje Duha na mjeru. ³⁵Otac ljubi Sina, i sve je dao u ruke njegove. ³⁵Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko Sinu ne vjeruje, ne će vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.

Razgovor Isusov sa Samaritankom. Gospodin liječi sina kraljeva činovnika.

¹Kad je dakle doznao Gospodin, da su čuli farizeji, da Isus dobiva i krsti više učenika nego li Ivan, ²iako Isus sam nije krstio, nego njegovi učenici, ³ostavi Judeju i otide opet u Galileju. ⁴A valjalo mu je proći kroz Samariju. ⁵Dođe dakle u grad Samaritanski, koji se zove Sihar, blizu zemlje, što je dade Jakob Josipu, sinu svome. ⁶Ondje bijaše izvor Jakobov. Isus sjedio je dakle umoran od putovanja na izvoru. A bilo je oko šeste ure. ⁷I dođe žena Samaritanka, da zagrabi vode. Reče joj Isus: Daj mi piti; ⁸jer su njegovi učenici otišli u grad, da kupe jela. ⁹I reče mu žena Samaritanka: Kako ti Židov tražiš od mene, žene Samaritanke, da piješ? jer se Židovi ne druže sa Samaritancima. ¹⁰Odgovori joj Isus: Da ti znaš dar Božji i tko je, ko ti govori: daj mi piti, ti bi zamolila u njega, i dao bi ti vode žive? ¹¹Reče mu žena: Gospodine! ni grabiti nemaš čime, a studenac je dubok; otkuda ti dakle voda živa? ¹²Zar si ti veći od našega oca Jakoba, koji nam dade studenac, i on je pio iz njega i njegovi sinovi i njegova stoka? ¹³Odgovori joj Isus: Svaki, koji pije od ove vode, opet će ožednjeti, a koji pije od vode, koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti do vijeka. ¹⁴Nego voda, što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode, što struji u život vječni. ¹⁵Reče mu žena: Gospodine! daj mi te vode, da ne ožednim, i da ne dolazim ovamo grabiti. ¹⁶Reče joj Isus: Idi dozovi svoga muža i dođi ovamo! ¹⁷Odgovori žena: Nemam ja muža. Reče joj Isus: Pravo si kazala: nemam ja muža; ¹⁸jer si imala pet muževa; i koga sada imadeš, nije ti muž; to si kazala po istini. ¹⁹Reče mu žena: Gospodine! vidim, da si prorok. ²⁰Oci se naši klanjali na ovoj gori, a vi kažete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje se treba klanjati. ²¹Reče joj Isus: Ženo vjeruj mi, da ide vrijeme, kad se ne ćete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalemu. ²²Vi ne znate, čemu se klanjate, a mi znamo, čemu se klanjamo, jer je spasenje od Židova. ²³Ali dolazi vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini jer i Otac traži takve klanjaoce. ²⁴Bog je duh, i koji mu se klanjaju u duhu i istini treba da mu se klanjaju. ²⁵Kaže mu žena: Znam da će doći Mesija, koji se zove Krist, a kad on dođe, navijestit će nam sve. ²⁶Reče joj Isus: Ja sam, koji s tobom govorim. ²⁷I nato su došli njegovi učenici i čudili se, što je sa ženom govorio, ali nijedan ne reče: Što hoćeš? ili što s njom govoriš? ²⁸A žena ostavi svoj pehar i otide u grad i reče ljudima: ²⁹Dođite, da vidite čovjeka, koji mi kaza sve, što sam učinila, da nije to Krist? ³⁰Tada iziđoše iz grada, te su k njemu dolazili. ³¹Međutim su ga molili učenici: Rabi, jedi! ³²A on im reče: Ja imam jelo da jedem, za koje vi ne znate. ³³Tada su govorili učenici među sobom: Zar mu je tko donio da jede? ³⁴Reče im Isus: Jelo je moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelo njegovo. ³⁵Ne kažete li vi: još četiri mjeseca i dolazi žetva? Eto velim vam: Podignite svoje oči i vidite njive, kako su već bijele za žetvu. ³⁶I koji žanje, prima plaću i sabira plod za život vječni, da se raduje zajedno i koji sije i koji žanje. ³⁷Jer je u tom istinita riječ, da je drugi koji sije, a drugi koji žanje. ³⁸Ja sam vas poslao, da žanjete, gdje se vi niste trudili, drugi su se trudili, a vi ste u posao njihov unišli. ³⁹A iz onoga grada mnogi od Samaritanaca vjerovaše u njega poradi izjave žene, koja je svjedočila: Kaza mi sve, što sam učinila. ⁴⁰Kad dođoše dakle Samaritanci k njemu, molili su ga, da bi ondje ostao. I osta ondje dva dana. ⁴¹I mnogo ih je više vjerovalo u njega radi propovijedi njegove. ⁴²Zato su ženi govorili: Već ne vjerujemo poradi tvoga pripovijedanja, jer sami smo čuli i znademo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta. ⁴³Poslije dva dana iziđe odanle i otide u Galileju, ⁴⁴jer je sam Isus posvjedočio, da prorok nema časti u svojem zavičaju. ⁴⁵Kad dakle dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, jer su vidjeli sve, što je učinio u Jerusalemu na blagdan, jer i oni dođoše na blagdan. ⁴⁶A dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje je pretvorio vodu u vino. Ondje je bio kraljevski činovnik, čiji je sin bolovao u Kafarnaumu. ⁴⁷Čuvši ovaj; da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i molio ga, da siđe, i da mu izliječi sina, jer bijaše na umoru. ⁴⁸Tada mu reče Isus: Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete. ⁴⁹Kaže mu kraljevski činovnik: Gospodine! siđi, dok nije umro sin moj. ⁵⁰Reče mu Isus: Idi, sin tvoj živi. Vjerova čovjek riječi, koju mu reče Isus i pođe kući. ⁵¹A kad je on već silazio, sretoše ga sluge i javiše mu govoreći, da njegov sin živi. ⁵²Pitao ih je dakle za uru, u koju mu bilo lakše. I rekoše mu: Jučer o sedmoj uri pustila ga groznica. ⁵³Tada je razabrao otac, da je to bila ona ura, u koju mu reče Isus: sin tvoj živi. I vjerova on i sva kuća njegova. ⁵⁴Ovo opet drugo čudo učini Isus, kad dođe iz Judeje u Galileju.

Tridesetosamgodišnji bolesnik. Gospodin dokazuje, da mu pripadaju božanska savršenstva.

¹Potom bijaše židovski blagdan, i uziđe Isus u Jerusalem. ²A u Jerusalemu je kod ovčjih vrata ribnjak, koji se hebrejski zove Bethesda, i ima pet trijemova. ³U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, sušičavih, koji su čekali, da se zamuti voda. ⁴Anđeo je pak Gospodnji silazio u određeno vrijeme u ribnjak i zamutio vodu; koji je dakle najprije sišao, kad se voda zamutila, ozdravio je, bolovao od koje mu drago bolesti. ⁵Ondje je bio neki čovjek, koji je bio bolestan trideset i osam godina. ⁶Kad vidje Isus ovoga gdje leži i opazi, da je već odavno bolestan, reče mu: Hoćeš li da ozdraviš? ⁷Odgovori mu bolesni: Gospodine, nemam čovjeka, da me spusti u ribnjak, kad se zamuti voda; dok ja dođem, drugi siđe prije mene. ⁸Kaže mu Isus: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi. ⁹I odmah ozdravi taj čovjek, uzme svoju postelju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota. ¹⁰Zato su govorili Židovi onomu, koji je ozdravio: subota je, nije ti dopušteno da nosiš svoj krevet. ¹¹Odgovori im: Koji me izliječi, reče mi: Uzmi krevet svoj i hodi! ¹²Oni ga dakle zapitaše: Tko je onaj čovjek, koji ti reče: uzmi krevet svoj i hodi? ¹³Ali onaj, koji je ozdravio, nije znao, tko je, jer se Isus uklonio, pošto je bilo ondje mnogo ljudi. ¹⁴Poslije ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto si ozdravio, ne griješi više, da ti se što gore ne dogodi. ¹⁵Otide onaj čovjek i javi Židovima, da je Isus, koji ga je izliječio. ¹⁶Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to činio u subotu. ¹⁷A Isus im odgovori: Otac moj dosada radi, i ja radim ¹⁸I zato su još više nastojali Židovi, da ga ubiju, jer nije samo prestupao subotu, nego i Ocem svojim nazivao Boga, čineći se jednak Bogu. ¹⁹A Isus im odgovori i reče: Zaista, vam kažem, Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi, da Otac čini; jer što on čini; to i Sin čini jednako. ²⁰Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje, što sam čini; i pokazat će mu veća djela od ovih, te ćete se vi čuditi. ²¹Jer kao što Otac podiže i oživljuje mrtve, tako i Sin koje hoće oživljuje. ²²Jer Otac ne sudi nikomu, nego je sav sud dao Sinu ²³da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca, koji ga je poslao. ²⁴Zaista, zaista vam kažem: Tko sluša riječ moju i vjeruje onome, koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. ²⁵Zaista, zaista vam kažem: Ide čas i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji uščuju, živjet će. ²⁶Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu, da ima život u sebi; ²⁷i dođe mu vlast, da čini sud, jer je Sin čovječji. ²⁸Ne čudite se ovomu, jer ide čas, u koji će svi, koji su u grobovima, čuti glas Sina Božjega; ²⁹I izići će, koji su učinili dobro, na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda. ³⁰Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem, sudim, i moj je sud pravedan, jer ne tražim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao. ³¹Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. ³²Ima drugi, koji svjedoči za mene, i znam, da je istinito svjedočanstvo, što svjedoči za mene. ³³Vi ste poslali k Ivanu, i on je svjedočio za istinu. ³⁴A ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego govorim, da se vi spasete. ³⁵On bijaše svjetiljka, koja je gorjela i svijetlila, no vi se htjedoste samo za čas radovati svijetlu njegovu. ³⁶Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer djela, koja mi dade Otac, da ih izvršim, ta djela, koja ja činim, svjedoče za mene, da me je Otac poslao. ³⁷I Otac, koji me je poslao, sam je svjedočio za mene; no niti ste glasa njegova ikad čuli, niti lica njegova vidjeli. ³⁸Niti ste spremili njegove riječi u sebi, jer ne vjerujete onomu, koga on posla. ³⁹Vi istražujete Pisma, jer mislite, da imate u njima život vječni, i ona svjedoče za mene. ⁴⁰I ne ćete da dođete k meni, da imate život ⁴¹Ja ne primam slave od ljudi. ⁴²Ali vas poznajem, da nemate u sebi ljubavi Božje. ⁴³Ja dođoh u ime Oca svoga, i ne primate me, ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti. ⁴⁴Kako vi možete vjerovati, kad primate slavu jedan od drugoga, a slave, koja je od jedinoga Boga, ne tražite? ⁴⁵Ne mislite, da ću vas ja tužiti Ocu. Vas tuži Mojsije, u koga se vi uzdate. ⁴⁶Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; jer on je pisao za mene. ⁴⁷Ali kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete mojim riječima vjerovati?

Gospodin hrani pet tisuća ljudi. Hoda po jezeru. Govor o presvetom oltarskom sakramentu. Plod toga govora.

¹Potom otide Isus preko mora Galilejskoga, ili Tiberijadskoga. ²I za njim je išlo silno mnoštvo, jer su vidjeli čudesa, koja je činio na bolesnicima. ³Isus uziđe na goru, i ondje je sjedio sa svojim učenicima. ⁴A bijaše blizu pasha, židovski blagdan. ⁵Isus dakle podignuvši oči i vidjevši, da veoma mnogo naroda ide k njemu, reče Filipu: Odakle ćemo kupiti kruha, da ovi jedu? ⁶A ovo reče kušajući ga, jer je sam znao. što će učiniti. ⁷Odgovori mu Filip: Za dvjesta dinara kruha nije dosta, da svaki samo malo dobije. ⁸Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra. ⁹Ovdje je jedan dječak, koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribe; ali što je to za tolike? ¹⁰Isus reče: Posadite ljude! A bilo je mnogo trave na onom mjestu. I posadi se muškaraca na broj oko pet tisuća. ¹¹Tada Isus uze hljebove, zahvali (Bogu) i razdijeli onima, koji se posadiše, jednako i od riba, koliko su htjeli. ¹²Kad se nasitiše, kaže svojim učenicima: Saberite komade, što pretekoše, da nijedan ne propadne. ¹³Sabraše dakle i napuniše dvanaest košara komada od pet ječmenih hljebova, što preteče onima, koji su jeli. ¹⁴Ovi su ljudi, vidjevši čudo, koje Isus učini, govorili: Ovo je zaista prorok, koji ima doći na svijet. ¹⁵A kad Isus dozna, da će doći, da ga uhvate i učine kraljem, otide opet sam u goru. ¹⁶Kad bi u veče, sigjoše njegovi učenici na more. ¹⁷I ušavši u ladju plovili su preko mora u Kafarnaum. I već se smračilo, a Isus još nije došao k njima. ¹⁸A more se dizalo, jer je puhao jaki vjetar. ¹⁹Plovili su dakle oko dvadeset i pet ili trideset stadija, i ugledaju Isusa, gdje ide po moru i gdje se približava k lagji, i uplaše se. ²⁰A on im reče: Ja sam, ne bojte se! ²¹Tada ga s radošću uzeše u lagju; i odmah bi lagja na obali, na koju su pošli. ²²Sutradan narod, koji je stajao preko mora, vidje, da nije bilo ondje druge lagje osim jedne, i da Isus ne ugje u lagju sa svojim učenicima, nego sami učenici njegovi otidoše. ²³Druge lađe iz Tiberijade dogjoše blizu mjesta, gdje jedoše kruh, kad je Gospodin zahvalio (Bogu). ²⁴Kad dakle vidje narod, da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, ugjoše u čamce i dođoše u Kafarnaum, da traže Isusa. ²⁵I kad ga nagjoše preko mora, rekoše mu: Rabi! Kad si došao ovamo? ²⁶Odgovori im Isus: Zaista, zaista vam kažem: Ne tražite me zato, što ste znakove vidjeli nego što ste jeli hljeba i nasitili se. ²⁷Starajte se ne za jelo, koje prolazi, nego za jelo, koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin čovječji, jer ovoga potvrdi Bog Otac. ²⁸A oni mu rekoše: Šta ćemo činiti, da radimo djela Božja? ²⁹Odgovori im Isus: Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga je on poslao. ³⁰A oni mu rekoše: Kakov dakle ti činiš znak, da vidimo i da ti vjerujemo? Što tvoriš? ³¹Naši su oci jeli manu u pustinji, kako je pisano: »Kruh im je s neba dao da jedu!« ³²Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: Ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam Otac moj daje kruh istiniti s neba. ³³Jer je kruh Božji onaj, koji silazi s neba i daje život svijetu. ³⁴Rekoše mu dakle: Gospodine, daj nam svagda ovaj kruh! ³⁵A Isus im reče: Ja sam kruh života; tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti, i tko vjeruje u mene, ne će nikad ožednjeti. ³⁶Ali vam rekoh, iako ste me vidjeli, ipak ne vjerujete. ³⁷Sve što meni daje otac, k meni će doći; i onoga, koji dolazi k meni, ne ću istjerati napolje. ³⁸Jer sam sišao s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me je poslao. ³⁹A ovo je volja Oca, koji me je poslao, da od svega što mi dade, ništa ne izgubim, nego da uskrsnem na sudnji dan. ⁴⁰A ovo je volja Oca moga, koji me je poslao, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, imade život vječni, i ja ću ga uskrsnuti na sudnji dan. ⁴¹Tada su mrmljali Židovi na njega, što je rekao: Ja sam kruh živi, koji sam s neba sišao. ⁴²I govorili su: Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i mater? Kako dakle ovaj sad govori: Sišao sam s neba. ⁴³Odgovori im Isus: Ne mrmljajte megju sobom! ⁴⁴Nitko ne može doći k meni, ako ga Otac, koji me je poslao, ne povuče; i ja ću ga uskrsnuti na sudnji dan. ⁴⁵U prorocima stoji pisano: I bit će svi poučeni od Boga. Svaki, koji je čuo Oca, i naučio, dolazi k meni. ⁴⁶Ne da je itko vidio Oca, osim onoga, koji je kod Boga, on je vidio Oca. ⁴⁷Zaista, zaista vam kažem: Tko vjeruje u mene, ima život vječni. ⁴⁸Ja sam kruh života. ⁴⁹Oci su vaši jeli manu u pustinji i pomrli su. ⁵⁰Ovo je kruh, koji s neba silazi, da tko od njega jede, ne umre. ⁵¹Ja sam kruh živi, koji sam s neba sišao. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će do vijeka; i kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta. ⁵²Tada se Židovi prepirali među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje, da jedemo?. ⁵³A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. ⁵⁴Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti na sudnji dan. ⁵⁵Jer je tijelo moje doista jelo, i krv je moja doista pilo. ⁵⁶Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. ⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim poradi Oca, i koji jede mene i on će živjeti poradi mene. ⁵⁸Ovo je kruh, koji je s neba sišao, ne kao što su vaši oci jeli manu i pomrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijek. ⁵⁹Ovo reče u zbornici, kad je učio u Kafarnaumu. ⁶⁰Tada mnogi od učenika njegovih, kad su to čuli, rekoše: Tvrd je ovo govor i tko ga može slušati? ⁶¹A Isus znajući u sebi, da njegovi učenici mrmljaju na to, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? ⁶²Kad dakle vidite Sina čovječjega, da uzlazi gore, gdje je prije bio? ⁶³Duh je ono, što oživljava; tijelo ne koristi ništa. Riječi, koje sam vam ja rekao, duh su i život. ⁶⁴Ali ima ih među vama, koji ne vjeruju, jer je znao Isus od početka, koji su što ne vjeruju, i tko će ga izdati. ⁶⁵I reče: Zato sam vam kazao, da nitko ne može doći k meni, ako mu nije dano od Oca. ⁶⁶Otada mnogi od njegovih učenika otidoše natrag i nisu više išli s njime. ⁶⁷Tada reče Isus dvanaestorici: Ne ćete li i vi da otiđete? ⁶⁸Odgovori mu Šimun Petar: Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi od života vječnoga. ⁶⁹I mi smo vjerovali i znademo, da si ti Svetac Božji. ⁷⁰Odgovori im Isus: Nisam li ja izabrao sebi vas dvanaestoricu? a ipak je jedan od vas đavao. ⁷¹A mislio je Judu, sina Šimuna iz Karjota, jer ga je ovaj imao izdati, jedan od dvanaestorice.

Putovanje na svetkovinu sjenica. Govori u hramu.

¹I potom je Isus hodao naokolo po Galileji, a nije htio da hoda po Judeji, jer su Židovi nastojali da ga ubiju. ²A bio je blizu židovski blagdan sjenica. ³Tada mu rekoše njegova braća: Iziđi odavle i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide tvoja djela, koja činiš. ⁴Jer nitko ne čini što tajno, ako sam traži, da bude poznat; ako to činiš, objavi se svijetu. ⁵Dapače ni braća njegova nisu vjerovala u njega. ⁶Zato im reče Isus: Vrijeme moje još nije došlo, a vaše je vrijeme zgodno vazda. ⁷Ne može svijet mrziti na vas, a na mene mrzi jer ja svjedočim za njega, da su njegova djela zla. ⁸Vi uziđite na ovaj blagdan, a ja ne ću uzići na ovaj blagdan, jer se još nije navršilo moje vrijeme. ⁹Rekavši im ovo osta u Galileji. ¹⁰A kad uziđoše njegova braća na blagdan, tada i sam uziđe, ne javno nego više tajno. ¹¹A Židovi su ga tražili na blagdan i govorili: Gdje je on? ¹²I svijet je mnogo žomorio o njemu. Jedni su govorili: Dobar je, a drugi su govorili: Nije, nego zavodi narod. ¹³Ali nitko nije govorio javno za njega od straha pred Židovima. ¹⁴Kad je već bila polovica blagdana, uziđe Isus u hrani te je učio. ¹⁵A Židovi se divili govoreći: Kako ovaj znade Pisma, kad se nije učio? ¹⁶Odgovori im Isus: Moja nauka nije moja, nego onoga, koji me je poslao. ¹⁷Tko hoće da čini njegovu volju, poznat će, je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim. ¹⁸Tko govori sam od sebe, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga, koji ga je poslao, on je istinit, i nema u njemu nepravde. ¹⁹Nije li vam Mojsije dao zakon? i nitko od vas ne izvršuje zakon. Zašto tražite da me ubijete? ²⁰Odgovori narod: Ðavao je u tebi, tko traži da te ubije? ²¹Odgovori im Isus: Jedno sam djelo učinio, i svi se divite. ²²Zato vam je Mojsije dao obrezanje, ne kao da je od Mojsija, nego od otaca, i u subotu obrezujete čovjeka. ²³Ako se čovjek u subotu obrezuje, a da se ne prestupi zakon Mojsijev, srdite li se na mene, što sam cijelog čovjeka ozdravio u subotu? ²⁴Nemojte suditi po spoljašnosti, nego sudite pravedan sud. ²⁵Tada su govorili neki Jerusalemci: Nije li to onaj, koga traže da ubiju? ²⁶I gle, javno govori, i ništa mu ne kažu. Zar su doista pori upoznali, da je to Krist? ²⁷Ali za ovoga znamo, odakle je, a Krist kad dođe, nitko ne zna, odkuda je. ²⁸Tada povika Isus u hramu učeći i reče: I mene poznajete i znate otkuda sam; ali sam od sebe nisam došao, nego jest istiniti, koji me je poslao, koga vi ne poznajete. ²⁹Ja ga poznajem, jer sam od njega, i on me je poslao. ³⁰Tada su gledali, da ga uhvate, no nitko nije stavio na njego ruke, jer još nije došla ura njegova. ³¹A od naroda su mnogi vjerovali u njega i govorili: Kad dođe Krist, da li će više čudesa činiti nego ovaj što čini? ³²Čuše farizeji gdje narod govori to o njemu, i poslaše farizeji i glavari svećenički sluge, da ga uhvate. ³³Ali Isus im reče: Još sam s vama malo vremena, pa idem k onomu, koji me je poslao. ³⁴Tražit ćete me, i ne ćete me naći, i gdje sam ja, vi ne možete doći. ³⁵Tada rekoše Židovi među sobom: Kamo kani ovaj ići, da ga mi ne ćemo naći? Ta valjda ne kani ići Židovima rasijanim među poganima i učiti pogane? ³⁶Što znači ova riječ, koju reče: Tražit ćete me, i ne ćete me naći, i gdje sam ja, vi ne možete doći? ³⁷U posljednji veliki dan blagdana stade Isus i povika: Tko je žedan, neka dođe k meni i pije! Tko vjerujete u mene, kako kaže Pismo: rijeke će žive vode poteći iz njegova tijela. ³⁹A ovo reče za Duha, kojega su imali primiti oni, koji vjeruju u njega; jer još nije došao Duh sveti, jer se još Isus nije proslavio. ⁴⁰Kad dakle neki od naroda čuše ove riječi njegove govorili su: Ovo je zaista prorok. ⁴¹Drugi su govorili: Ovo je Krist. A jedni su govorili: Zar će Krist doći iz Galileje? ⁴²Ne govori li Pismo, da će Krist doći od sjemena Davidova i iz mjesta Betlehema, gdje bijaše David. ⁴³Tako postade prepirka u narodu radi njega. ⁴⁴Neki su od njih htjeli da ga uhvate, ali nitko ne stavi ruke na njega. ⁴⁵Kad dođoše sluge ka rima svećeničkim i farizejima, oni im rekoše: Zašto ga niste doveli? ⁴⁶Odgovoriše sluge: Nikad čovjek nije tako govorio, kao ovaj čovjek. ⁴⁷A farizeji im odgovoriše: Zar ste i vi zavedeni? ⁴⁸Je li vjerova tko od poglavara ili farizeja u niega? ⁴⁹nego ovaj svijet, koji ne poznaje zakona. Proklet bio! ⁵⁰Kaže im Nikodem, onaj što je došao k njemu po noći, jedan od njih: ⁵¹Da li naš zakon osuđuje čovjeka, ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini? ⁵²Tada mu odgovoriše: Zar si i ti Galilejac? Ispituj Pisma i vidi, da prorok ne dolazi iz Galileje. ⁵³I otidoše svaki svojoj kući.

Preljubnica. Raspre Isusove sa židovskim vijećnicima.

¹A Isus otide na goru Maslinsku. ²Rano u jutro opet dođe u hram, i sav je narod dolazio k njemu te ih je sjedavši učio. ³A književnici i farizeji dovedu ženu uhvaćenu u preljubi i postavivši je na sredinu, ⁴kažu mu: Učitelju, ova je žena upravo sada uhvaćena u preljubi. ⁵Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takove ka menujemo. A šta ti kažeš? ⁶A to su govorili kušajući ga, da bi ga mogli optužiti. A Isus je sagnuvši se dolje pisao prstom po zemlji. ⁷A kad su ga jednako pitali, uspravi se i reče im: Koji je medu vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju. ⁸I opet je sagnuo se i pisao po zemlji. ⁹A čuvši to, izlazili su jedan za drugim počevši od starješina, i osta Isus sam i žena stojeći na sredini. ¹⁰Uspravivši se Isus reče joj: Ženo, gdje su tvoji tužitelji? Nitko te ne osudi? ¹¹Ona reče: nitko Gospodine! A Isus reče: Ni ja te ne ću osuditi. Idi, i odsad ne griješi više! ¹²Isus im je opet govorio: Ja sam svijetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne će hodati u tmini, nego će imati svijetlo života. ¹³Tada mu rekoše farizeji: Ti sam za sebe svjedočiš, tvoje svjedočanstvo nije istinito. ¹⁴Isus im odgovori: Ako i ja sam svjedočim za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam, otkuda sam došao i kamo idem; a vi ne znate, otkuda dolazim ili kamo idem. ¹⁵Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. ¹⁵I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego ja i Otac, koji me je poslao. ¹⁷I u vašem je zakonu pisano, da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. ¹⁸Ja sam, koji svjedočim sam za sebe, i Otac, koji me poslao, svjedoči za mene. ¹⁹Tada su mu govorili: Gdje je tvoj Otac? Odgovori Isus: Niti mene poznajete, niti Oca moga; kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga. ²⁰Ove riječi reče Isus kod milostinjara, kad je učio u hramu, i nitko ga ne uhvati, jer još nije došao njegov čas. ²¹A Isus im iznova reče: Ja idem, i tražit ćete me, i umrijet ćete u svojem grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći. ²²Tada rekoše Židovi: Ne će li sam sebe ubiti, kad govori: Kamo ja idem, vi ne možete doći? ²³I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo, vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴A ja sam vam rekao, da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne uzvjerujete, da sam ja, umrijet ćete u svojim grijesima. ²⁵Tada mu rekoše: Tko si ti? Reče im Isus: Svakako to, što vam odavno govorim. ²⁶Mnogo imam govoriti i suditi o vama; ali onaj koji me je poslao, istinit je, i ja ono govorim u svijetu, što sam čuo od njega. ²⁷I ne opaziše, da im je govorio o svojem Ocu. ²⁸Onda im reče Isus: Kada podignete Sina čovječjega, onda ćete upoznati, da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim, nego kako me Otac naučio, onako govorim. ²⁹I onaj, koji me je poslao, sa mnom je i nije me ostavio sama, jer ja svagda činim, što je njemu drago. ³⁰Kad je on to govorio, mnogi su vjerovali u njega. ³¹Tada je Isus govorio onim Židovima, koji su mu vjerovali: Ako vi ustrajete u mojoj nauci, zaista ćete biti moji učenici, ³²i poznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi. ³³Odgovoriše mu: Mi smo potomci Abrahamovi i nikad nismo nikomu robovali, kako ti govoriš: Bit ćete slobodni. ³⁴Odgovori im Isus: Zaista, zaista vam kažem, da je svaki koji čini grijeh, rob grijehu. ³⁵A rob ne ostaje u kući za uvijek; a Sin ostaje za uvijek. ³⁶Ako vas dakle Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni. ³⁷Znam, da ste potomci Abrahamovi, ali tražite, da me ubijete, jer moja nauka ne nalazi kod vas nikakova odziva. ³⁸Ja govorim, što sam vidio kod Oca svoga, i vi dakle ono činite, što ste čuli kod oca svojega. ³⁹Tada mu odgovoriše: Abraham je otac naš. Reče im Isus: Da ste djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova. ⁴⁰A sad gledate, da ubijete niene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu, koju sam čuo od Boga; toga Abraham nije učinio. ⁴¹Vi činite djela svojega oca. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda, jednoga oca imamo: Boga. ⁴²A Isus im reče: Da je Bog vaš otac, ljubili biste mene, jer ja sam od Boga izišao i došao; jer nisam došao sam od sebe, nego On me je poslao. ⁴³Zašto ne razumijete moga govora? jer ne možete da slušate moje nauke. ⁴⁴Ðavao je vaš otac, i hoćete da činite želje svoga oca. On je bio ubojica ljudi od početka i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, od svoga govori, jer je lažac i otac laži. ⁴⁵Meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. ⁴⁶Tko će mi od vas dokazati kakav grijeh? Ako vam istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷Tko je od Boga, riječi Božje sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga. ⁴⁸Tada mu odgovoriše Židovi: Ne govorimo li mi pravo, da si Samaritanac i da imaš đavla. ⁴⁹Odgovori Isus: Ja nemam đavla, nego poštujem Oca svojega, a vi mene sramotite. ⁵⁰A ja ne tražim svoje slave; ima, koji traži i sudi. ⁵¹Zaista, zaista vam kažem: Ako tko održi moju riječ, ne će vidjeti smrti do vijeka. ⁵²Tada mu rekoše Židovi: Sad znamo, da imaš đavla. Abraham je umro i proroci, a ti govoriš: Ako tko održi moju riječ, ne će okusiti smrti do vijeka. ⁵³Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? I proroci umriješe. Kim se ti gradiš? ⁵⁴Odgovori Isus: Ako se ja sam slavim, slava je moja ništa; otac je moj, koji me slavi, za koga vi govorite, da je vaš Bog. ⁵⁵Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i kad bih rekao, da ga ne znam, bio bih lažac kao vi. Nego ga znam i njegovu riječ držim. ⁵⁶Abraham, vaš otac radovao se, da vidi dan moj i vidio je te obradovao se. ⁵⁷Tada mu rekoše Židovi: Još ti nema pedeset godina, pa si Abrahama vidio? ⁵⁸Reče im Isus: Zaista, Zaista vam kažem: Prije nego je postao Abraham, ja jesam. ⁵⁹Tada uzeše kamenje, da bace na njega; a Isus se sakrije i iziđe iz hrama.

Slijepac od rođenja. Farizejska duševna sljepoća.

¹I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja. ²I zapitaše ga njegovi učenici; Rabi! tko je sagriješio, ovaj ili njegovi roditelji, da se rodio slijep? ³Isus odgovori: Ni on nije sagriješio, ni njegovi roditelji; nego da se objave djela Božja na njemu. ⁴Meni valja raditi djela onoga, koji me je poslao, dok je dan, doći će noć4, kad nitko ne može raditi. ⁵Dok sam na svijetu, svijetlo sam svijeta. ⁶Rekavši ovo, pijunu na zemlju i načini kal od sline i pomaza kalom oči slijepčeve, ⁷i reče mu: Idi, operi se u ribnjaku Siloam, što znači poslanik. Otide dakle i opere se i dođe gledajući. ⁸A susjedi su i koji su ga prije vidjeli, da je prosjačio, govorili: Nije li ovo onaj, što je sjedio i prosjačio? ⁹Jedni su govorili: On je. A drugi su govorili: Nije, nego mu je sličan. A on je govorio: Ja sam. ¹⁰Tada mu rekoše: Kako ti se otvoriše oči? ¹¹On odgovori: Čovjek, koji se zove Isus, načini kal i pomaza moje oči i reče mi: Idi u ribnjak Siloam i operi se. Otišao sam dakle i oprao se i progledao. ¹²Tada ga upitaše: Gdje je on? Reče: Ne znam. ¹³Dovedu k farizejima onoga, koji je bio prije slijep ¹⁴A dan, kad je Isus načinio kal i otvorio mu oči, bila je subota. ¹⁵Tada ga opet pitali i farizeji, kako je progledao. A on im reče: Kal mi je stavio na oči, i oprao sam se i vidim. ¹⁶Tada su govorili neki od farizeja: Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. A drugi su govorili: Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove? I nastade razdor među njima. ¹⁷Kažu dakle opet slijepcu: Što veliš ti za onoga, koji ti je otvorio oči? On odgovori: Prorok je. ¹⁸I ne vjerovaše Židovi za njega, da je bio slijep i da je progledao, dok ne dozvaše roditelje onoga, što je progledao. ¹⁹I zapitaše ih: Je li ovo vaš sin, za koga vi kažete, da se rodio slijep? Kako dakle da sada vidi? ²⁰Odgovoriše njegovi roditelji: Znademo, da je ovo sin naš i da se rodio slijep; ²¹a kako sada vidi, ne znamo; ili tko mu je otvorio oči, ne znamo, njega pitajte, odrastao je, neka sam govori za sebe. ²²Ovo rekoše njegovi roditelji, što se bojahu Židova, jer se već Židovi dogovorili, da se svaki, koji bi ga priznao za Krista, izopći iz zbornice! ²³Zato rekoše njegovi roditelji: Odrastao je, njega pitajte! ²⁴Tada dozvaše opet čovjeka, koji je bio slijep i rekoše mu: Podaj Bogu slavu. Mi znamo, da je ovaj čovjek grješnik. ²⁵A on im reče: Da li je grješnik ne znam, samo znadem, da sada vidim, a bio sam slijep. ²⁶Rekoše mu dakle iznova: Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči? ²⁷Odgovori im: Već sam vam rekao i niste vjerovali, šta hoćete da opet čujete? Ne ćete li i vi da budete učenici njegovi? ²⁸Tada ga pogrdiše i rekoše: Ti budi njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. ²⁹Mi znamo, da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo, odakle je. ³⁰Odgovori im onaj čovjek: To jest čudo, što vi ne znate, odakle je, a otvorio je moje oči. ³¹Znamo, da Bog ne sluša grješnika, nego onoga sluša, tko se boji i poštuje Boga i vrši njegovu volju. ³²Otkako je svijeta, nije se čulo, da je tko otvorio oči rođenome slijepcu. ³³Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti. ³⁴Odgovoriše mu: U grijesima si se rodio sav, pa ti da nas učiš? I izbaciše ga napolje. ³⁵Ču Isus, da ga izbaciše napolje, pa kad ga nađe, reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božjega? ³⁶Odgovori on: Tko je Gospodine, da vjerujem u njega? ³⁷Reče mu Isus: I vidio si ga, i koji govori s tobom, onaj je. ³⁸A on reče: Vjerujem, gospodine! I pade ničice i pokloni mu se. ³⁹Tada im reče Isus: Ja sam došao na sud na ovaj svijet, da vide, koji ne vide, i koji vide, da postanu slijepi. ⁴⁰i čuše to neki od farizeja, koji su bili s njime i rekoše mu: Zar smo i mi slijepi? ⁴¹Reče im Isus: Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha; ali sad govorite: Vidimo! Vaš grijeh ostaje.

Dobri pastir. Govor Gospodinov na blagdan posvete hrama.

¹Zaista, zaista vam kažem: Tko ne ulazi kroz vrata u ovčinjak nego prelazi s druge strane, on je tat i razbojnik. ²A koji ulazi kroz vrata, pastir je ovaca. ³Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas, i zove svoje ovce po imenu i izvodi ih. ⁴I kad svoje ovce istjera, ide pred njima; i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. ⁵A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa. ⁶Ovu priču kaza im Isus. Ali oni ne razumješe, što im je govorio. ⁷Reče im dakle opet Isus: Zaista, zaista vam kažem: Ja sam vrata k ovcama. ⁸Svi, koliko ih god dođe prije mene, tati su i razbojnici, ali ih ovce ne poslušaše. ⁹Ja sam vrata. Ako tko kroz mene uđe, spasit će se, i ulazit će i izlazit će, i naći će pašu. ¹⁰Tat ne dolazi, nego da ukrade i ubije i pogubi. Ja sam došao, da imadu život i da ga imadu izobilje. ¹¹Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje život svoj za ovce svoje. ¹²A najamnik i koji nije. pastir, kome nisu ovce njegove, vidi vuka gdje ide i ostavlja ovce i bježi; i vuk grabi ili i razgoni. ¹³A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. ¹⁴Ja sam dobri pastir, i poznajem svoje, i moje poznaju mene. ¹⁵Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca; i život svoj polažem za ovce svoje. ¹⁶I druge ovce imadem, koje nisu iz ovoga ovčinjaka, i one mi valja dovesti, i čut će glas moj; i bit će jedno stado i jedan pastir. ¹⁷Zato me ljubi Otac, jer ja svoj život polažem, da ga opet uzmem. ¹⁸Nitko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, i vlast imam opet ga uzeti. Ovu sam zapovijed primio od Oca svoga. ¹⁹Iznova postade razdor među Židovima radi ovih riječi. ²⁰A mnogi su od njih govorili: Ðavla ima i luduje, što ga slušate? ²¹Drugi su govorili: Ove riječi nisu bjesomučnoga; zar može đavao otvarat oči slijepima? ²²Potom je bio blagdan posvećenja hramskoga u Jerusalemu, a bila je zima. ²³I hodao je Isus u hramu po trijemu Salamonovu. ²⁴Tada ga opkoliše Židovi i stadoše mu govoriti: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Krist, kaži nam otvoreno. ²⁵Odgovori im Isus: Kažem vam i ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svoga, ona svjedoče za mene. ²⁶Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷Ovce moje slušaju glas moj; i ja poznajem njih, i idu za mnom. ²⁸I ja im dajem život vječni, i nikad ne će propasti, i nitko ih ne će oteti iz moje ruke. ²⁹Što mi dade Otac moj, veće je od svega, i nitko ne može oteti iz ruke Oca moga. ³⁰Ja i Otac jedno smo. ³¹Tada Židovi opet uzeše kamenje, da ga kamenuju. ³²Odgovori im Isus: Mnoga sam vam dobra djela pokazao od Oca svojega, za koje me od ovih djela kamenujete? ³³Odgovoriše mu Židovi: Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za grdnju na Boga, što se ti, premda si čovjek, gradiš da si Bog. ³⁴Odgovori im Isus: Nije li pisano u vašem zakonu: Ja sam rekao, bogovi ste. ³⁵Ako one nazva bogove, kojima je riječ Božja namjenjena, a ne može se ukinuti Pismo, ³⁶kako vi možete kazati onomu, koga je Otac posvetio i poslao na svijet: grdiš Boga, što sam rekao: Sin sam Božji? ³⁷Ako ne činim djela Oca svoga, ne vjerujte mi! ³⁸Ako li činim, i ako meni ne ćete vjerovati, djelima vjerujte, da upoznate i da se uvjerite, da je Otac u meni i ja u Ocu. ³⁹Tada su opet nastojali da ga uhvate, ali on se oteo iz njihove ruke. ⁴⁰I otide opet preko Jordana na ono mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta ondje. ⁴¹I mnogi dođoše k njemu te su govorili: Ivan istina nije učinio nijednoga čuda; ali sve, što je Ivan kazao za ovoga, sve je bilo istina. I mnogi su ondje vjerovali u njega.

Uskrsnuće Lazarovo. Veliko vijeće zaključuje smrt Isusovu.

¹Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i Marte, njezine sestre. ²A Marija je, čiji je brat bolovao, bila ona, što je pomazala Gospodina mirhom i otrla njegove noge svojom kosom. ³Tada poslaše njegove sestre k njemu govoreći: Gospodine! gle, onaj je, koga ljubiš, bolestan. ⁴Čuvši Isus reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji s nje proslavi. ⁵A Isus je ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara. ⁶Kad je dakle čuo, da je bolestan, tada je ostao još dva dana na onom mjestu, gdje je boravio. ⁷Istom tada kaže svojim učenicima: Pođimo opet u Judeju! ⁸Učenici mu kažu: Rabi, sad su Židovi gledali da te kamenuju, pa opet ideš onamo? ⁹Odgovori Isus: Nije li dvanaest sati u danu? Ako tko po danu hoda, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. ¹⁰Ali ako tko hoda po noći, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu. ¹¹Ovo reče, i po tom im kaže: Lazar, naš prijatelj, spava, nego idem, da ga probudim iza sna. ¹²Onda mu rekoše njegovi učenici: Gospodine, ako spava, ozdravit će. ¹³A Isus je kazao za smrt njegovu, a oni su mislili, da govori za spavanje u snu. ¹⁴Tada im dakle reče Isus otvoreno: Lazar je umro; ¹⁵i radujem se poradi vas, što nisam bio ondje, da vjerujete. Nego pođimo k njemu! ¹⁶Onda reče Toma, koji se zove Blizanac, saučenicima: Ajdemo i mi, da umremo s njime. ¹⁷A kad dođe Isus, nađe ga, gdje je već četiri dana u grobu. ¹⁸A Betanija je bila blizu Jerusalema oko petnaest stadija. ¹⁹I mnogi su od Židova došli k Marti i Mariji, da ih tješe za njihovim bratom. ²⁰A kad Marta ču, da Isus dolazi, iziđe mu u susret, a Marija je sjedila kod kuće. ²¹Tada reče Marta Isusu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj. ²²Ali i sad znadem, da štogod zamoliš u Boga, da će ti Bog dati. ²³Kaže joj Isus: Uskrsnut će brat tvoj. ²⁴Kaže mu Marta: Znadem da će uskrsnuti o uskrsnuću na sudnji dan. ²⁵Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će; ²⁶i nijedan, koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti do vijeka. Vjeruješ to? ²⁷Kaže mu: Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji, koji ima doći na ovaj svijet. ²⁸I ovo rekavši otide te pozove tajno Mariju, svoju sestru govoreći: Učitelj je ovdje i zove te. ²⁹A ona, kako ču, usta brzo i otide k njemu; ³⁰jer Isus još nije došao u selo, nego je bio na onom mjestu, gdje ga je srela Marta. ³¹Židovi dakle, koji su bili s njome u kući i tješili je, kad vidješe Mariju, da brzo usta i iziđe, pođoše za njom misleći, da ide na grob, da plače ondje. ³²A Marija, čim dođe onamo, gdje je bio Isus, vidjevši ga pade k njegovim nogama i reče mu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. ³³Isus dakle kad je vidje, gdje plače i gdje plaču Židovi, koji dođoše s njome, bijaše u duši duboko potresen, uzruja se i reče: ³⁴Gdje ste ga sahranili? Kažu mu, Gospodine, dođi i vidi! ³⁵I proplaka Isus. ³⁶Tada su Židovi govorili: Gle, kako ga je ljubio. ³⁷A neki od njih rekoše: Nije li mogao ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, učiniti, da ovaj ne umre? ³⁸A Isus je bio opet u duši duboko potresen i dođe na grob. A bijaše pećina, i kamen je ležao na njoj. ³⁹Kaže Isus: Odvalite kamen. Kaže mu Marta, sestra pokojnoga: Gospodine, već zaudara, jer su četiri dana, kako je umro. ⁴⁰Kaže joj Isus: Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju. ⁴¹Kad da kle odvališe kamen, Isus podiže oči gore i reče: Oče, zahvaljujem ti, što si me uslišio. ⁴²Ja sam istina znao, da me ti vazda slušaš, ali sam rekao poradi naroda, koji stoji unaokolo, da vjeruju, da si me ti poslao. ⁴³I rekavši ovo povika iza glasa: Lazare, iziđi napolje! ⁴⁴I odmah iziđe pokojni obavit platnom po rukama i nogama, i njegovo je lice bilo ručnikom povezano. Reče im Isus: Razvežite ga i pustite da ide. ⁴⁵Mnogi dakle od Židova, koji dođoše k Mariji i vidješe, što je učinio, vjerovaše u njega. ⁴⁶A neki od njih otidoše k farizejima i kazaše im, što je učinio Isus ⁴⁷Tada sabraše glavari svećenički i farizeji skupštinu, te su govorili: Što da činimo? Ovaj čovjek čini mnoga čudesa. ⁴⁸Ako ga tako ostavimo, svi će vjerovati u njega, i doći će Rimljani, i otet će nam zemlju i narod. ⁴⁹A jedan od njih po imenu Kajfa, koji je bio one godine veliki svećenik, reče im: Vi ne znate ništa, ⁵⁰i ne mislite, da je bolje za nas, da jedan čovjek umre za narod, nego li da sav narod propdne. ⁵¹A ovo ne reče sam od sebe, nego, jer je bio veliki svećenik one godine, proreče, da Isusu valja umrijeti za narod, ⁵²i ne samo za narod, nego da djecu Božju, koja su bila razasuta, sabere u jedno! ⁵³Od toga dakle dana dogovoriše se, da ga ubiju. ⁵⁴A Isus nije više hodao javno među Židovima, nego otide odanle, u kraj blizu pustinje, u grad, koji se zove Efraim, i ondje je boravio sa svojim učenicima. ⁵⁵A bijaše blizu pasha židovska, i mnogi iz onoga kraja uziđoše u Jerusalem prije pashe, da se očiste. ⁵⁶Tada su tražili Isusa i stojeći u hramu govorili su među sobom: Što mislite, zašto ne dolazi na blagdan? ⁵⁷A glavari svećenički i farizeji izdaše zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da javi, da ga uhvate.

Pomazanje u Betaniji. Svečani ulaz u Jerusalem. Pogani žele vidjeti Isusa. Proslava Sina čovječjega. Glas s neba. Zaslijepljenost židovskog naroda.

¹Isus dakle dođe šest dan prije pashe u Betaniju, je bio Lazar, što je umro, i koga je Isus oživio od mrtvih. ²A ondje mu zgotoviše večeru, i Marta je služila, a Lazar je bio jedan od onih, što su sjedjeli s njime za stolom. ³Tada Marija uze litru prave nardove dragocjene pomasti i pomaza Isusove noge i otare svojom kosom njegove noge; i kućo se napunila mirisa od pomasti. ⁴Tada kaže jedan od učenika njegovih, Juda Iškariotski, koji ga je imao izdati: ⁵Zašto se ova pomast nije prodala za trista dinara, i zašto se nije dala siromasima? ⁶A ovo ne reče, što bi se brinuo za siromahe, nego što je bio tat, i što je imao kesu, i nosio, što se u nju metalo. ⁷Ali Isus reče: Ostavi je, da to čini za dan ukopa moga! ⁸Jer siromaha imadete svagda sa sobom, a mene nemate svagda. ⁹Dozna pak vrlo mnogo židovskoga svijeta, da je ondje, i dogjoše ne samo poradi Isusa, nego da i vide Lazara, koga je uskrisio od mrtvih. ¹⁰A glavari se svećenički dogovoriše, da i Lazara ubiju; ¹¹jer su mnogi od Zidova dolazili porodi njega i vjerovali u Isusa. ¹²Sutradan veoma veliko mnoštvo, što je došlo na blagdan, čuvši da Isus dolazi u Jerusalem, ¹³uzeše grane od palama i izigjoše mu nasusret i vikali su: Hosana! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Israelski. ¹⁴I nagje Isus magare i sjede na njega, kako je pisano: ¹⁵Ne boj se, kćeri Sionska! Evo kralj tvoj dolazi sjedeći na mladom magaretu. ¹⁶Ovo učenici njegovi ne razumješe prije, nego kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše, da je to za njega pisano, i da su mu ovo zato učinili. ¹⁷Svjedočio je dakle mnogi svijet, koji je bio s njime, kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. ¹⁸Zato mu i narod dođe ususret, jer čuše da je on učinio ovo čudo. ¹⁹A farizeji rekoše jedan drugome: Vidite, da ništa ne opravljate, evo sav svjet ide za njime. ²⁰A bili su neki pogani megju onima, što uzigjoše, da se klanjaju na blagdan. ²¹Ovi dakle pristupiše Filipu, koji je bio iz Betsaide Galilejske, i umoliše ga: Gospodine, rado bismo vidjeli Isusa. ²²Dogje Filip i kaže Andriji, Andrija opet i Filip kažu Isusu. ²³Isus im odgovori: Došao je čas, da se proslavi Sin čovječji. ²⁴Zaista, zaista vam kažem: Ako pšenično zrno padnuvši na zemlju ne istrune, ostaje samo; ako li istrune, donosi obilati rod. ²⁵Tko ljubi život svoj, izgubit će ga; a tko mrzi na ži vot svoj na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶Tko meni služi, neka ide za mnom, i gdje sam ja, ondje će biti sluga moj. Tko meni služi, poštivat će ga Otac moj. ²⁷Sad je moja duša potresena. I što da kažem: Oče, spasi me od ove ure. Ali zato sam došao u ovu uru. ²⁸Oče, proslavi ime svoje! Tada dođe glas s neba: I proslavio sam, i opet ću proslaviti. ²⁹A narod, koji je stajao i čuo, govorio je: Zagrmio je grom. A drugi su govorili: Anđeo mu je govorio. ³⁰Odgovori Isus: Nije došao ovaj glas poradi mene, nego poradi vas. ³¹Sad je sud ovome svijetu; sad će vladar ovoga svijeta biti bačen napolje. ³²A ja, kad budem podignut od zemlje, sve ću k sebi privući. ³³A ovo je govorio, da pokaže, kakvom će smrću umrijeti. ³⁴Odgovori mu narod: Mi smo čuli iz zakona, da Krist ostaje do vijeka, a kako ti govoriš: Sin čovječji treba da se podigne? Tko je taj Sin čovječji? ³⁵Tada im reče Isus: Još je za kratko vrijeme svijetlo medu vama. Hodajte, dok imate svijetlo, da vas tmina ne obuzme; i tko hoda u tmini, ne zna, kuda ide. ³⁶Dok imadete svijetlo, vjerujte u svijetlo, da budete sinovi svijetla. Isus to reče, otide i sakrije se od njih. ³⁷Premda je tolika čudesa činio pred njima, nisu vjerovali u njega, ³⁸da se ispuni riječ Isaije proroka, koji je kazao: »Gospodine, tko je vjerovao propovijedanju našemu? i kome se otkrila ruka Gospodnja?« ³⁹Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Isaija: ⁴⁰»Zaslijepio je oči njihove i dao, da otvrdne srce njihovo, da ne vide očima i da ne razumiju srcem i da se ne obrate, da ih ne izliječim«. ⁴¹To reče Isaija, kad je vidio slavu njegovu i kad je govorio o njemu. ⁴²Ali ipak mnogi i od pora vjerovaše u njega, ali ga nisu priznavali poradi farizeja, da ne budu izopćeni iz zbornice, ⁴³jer su više ljubili ljudsku slavu, nego li slavu Božju. ⁴⁴A Isus povika i reče: Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji me je poslao. ⁴⁵I tko vidi mene, vidi onoga, koji me je poslao. ⁴⁶Ja sam kao svjetlo došao na svijet, da nijedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tmini. ⁴⁷I tko čuje moje riječi i ne drži, ja mu ne ću suditi; jer nisam došao da sudim svijetu, nego da spasim svijet. ⁴⁸Tko prezire mene, i ne prima mojih riječi, ima, koji će mu suditi: riječ, koju sam ja govorio, ona će mu suditi na sudnji dan! ⁴⁹Jer ja nisam govorio od sebe, nego Otac, koji me je poslao, on mi dade zapovijed, što da kažem i što da govorim. ⁵⁰I znam, da je zapovijed njegova život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim, kako mi je rekao Otac.

Posljednja večera. Pranje nogu. Izdajnik. Proslava Sina čovječjega. Nova zapovijed. Gospodin proriče zatajen je Petrovo.

¹Pred blagdan pashe, znajući Isus, da mu je došao ča, da prijeđe iz ovoga svijeta k Ocu, kako je ljubio svoje, koji su bili na svijetu, zasvjedoči im svoju izvanrednu ljubav. ²I za večere, kad je već đavao stavio u srce Jude, sina Šimuna iz Karjota, odluku da ga izda, ³znajući, da mu je Otac sve dao u ruke, i da je od Boga izišao i k Bogu da ide; ⁴ustade od večere i skine gornju haljinu, i uzevši ručnik opaše se. ⁵Potom ulije vode u umivaonicu i stade prati noge učenicima i otirati ručnikom, kojim je bio opasan. ⁶Kad dođe k Šimunu Petru, kaže mu on: Gospodine! Zar ti meni da pereš noge? ⁷Odgovori mu Isus: Što ja činim, ti ne znaš sada, ali ćeš poslije razumjeti. ⁸Kaže mu Petar: Ne ćeš mi nikad prati nogu. Odgovori mu Isus: Ako te ne operem, ne ćeš imati dijela sa mnom. ⁹Kaže mu Šimun Petar: Gospodine, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu. ¹⁰Kaže mu Isus: Tko je opran, njemu ne treba nego samo noge da opere, pa je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi; ¹¹jer je znao ,tko je izdajnik njegov, zato reče: Niste svi čisti. ¹²A kad im je oprao noge i uzeo svoju gornju haljinu, sjede opet za stol i reče im: Znate li, što sam vama učinio? ¹³Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite, jer i jesam. ¹⁴Kad sam dakle ja, Gospodin i Učitelj oprao vama noge, i vi ste dužni jedan drugome noge prati; ¹⁵Jer sam vam dao primjer, kako ja učinih vama, tako i vi da činite. ¹⁶Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je apostol veći od onoga, koji ga je poslao. ¹⁷Kad to znate, blago vama, ako to činite. ¹⁸Ne govorim za sve vas, ja znam, koje sam sebi izabrao, nego da se ispuni Pismo: »Koji sa mnom jede hljeb, podiže svoju petu na mene«. ¹⁹Sad vam kažem, prije nego se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete, da sam ja. ²⁰Zaista, zaista vam kažem: Tko prima onoga, koga ja pošaljem, mene prima; a tko prima mene, prima onoga, koji me je poslao. ²¹Rekavši ovo Isus, ražalosti se u duhu i posvjedoči i reče: Zaista, zaista vam kažem: Jedan će me između vas izdati. ²²Onda se učenici zgledali među sobom, ne znajući, za koga govori. ²³A jedan je od njegovih učenika, koga je Isus ljubio, ležao za stolom na krilu Isusovu. ²⁴Namigne dakle na njega Šimun Petar i kaže mu: Upitaj, tko je, za koga govori? ²⁵Tada se on nasloni na grudi Isusove i kaže mu: Tko je, Gospodine? ²⁶Odgovori Isus: Onaj je, komu ja dom umočeni zalogaj. I umočivši zalogaj dade Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga. ²⁷I po zalogaju uđe tada u njega sotona. I reče mu Isus: Što činiš, čini brže! A nitko od onih, što su bili za stolom, nije razumio, zašto mu to reče. ²⁹A neki su mislili, jer u Jude bijaše kesa, da mu Isus reče: Kupi, što nam treba za blagdan; ili da dade što siromasima. ³⁰On dakle uzevši zalogaj odmah iziđe A bila je noć. ³¹A kad je izišao, kaže Isus: Sad se proslavio Sin čovječji, i Bog se proslavio u njemu. ³²Ako se Bog proslavio u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti. ³³Djeco! još sam malo s vama. Tražit ćete me, i kako sam rekao Židovima: kuda ja idem, vi ne možete doći; sada i vama govorim. ³⁴Novu vam zapovijed dajem, da ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas, da se i vi ljubite među sobom. ³⁵Po tom će svi poznati, da ste učenici moji, ako uzimate ljubav među sobom. ³⁶Kaže mu Šimun Petar: Gospodine, kuda ideš? Odgovori mu Isus: Kuda ja idem, ne možeš sad ići za mnom, ali ćeš poslije poći za mnom. ³⁷Kaže mu Petar: Gospodine, zašto ne mogu sad ići za tobom? Život ću svoj položiti za tebe. ³⁸Odgovori mu Isus: Život ćeš svoj položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: Ne će pijetao zapjevati, dok me se tri puta ne odrečeš.

Gospodin tješi apostole. Obećava Duha svetoga. Obećava svoj mir.

¹Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! ²U kući Oca moga mnogi su stanovi. A da nije tako, kazao bih vam; jer idem da vam pripravim mjesto. ³I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći i uzeti ću vas k sebi1, da i vi budete, gdje sam ja. ⁴I kuda ja idem, znadete, i put znadete. ⁵Kaže mu Toma: Gospodine, ne znamo, kuda ideš, i kako možemo put znati? ⁶Kaže mu Isus: Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu, do po meni. ⁷Kad bista mene poznavali, onda biste poznavali i Oca moga, i odsada ga poznajete i vidjeli ste ga. ⁸Kaže mu Filip: Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je. ⁹Kaže mu Isus: Toliko sam vrijeme s vama, pa me ne poznaš? Filipe; koji vidi mene, vidi i Oca. Kako ti govoriš: pokaži nam Oca? ¹⁰Zar ne vjeruješ, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni? Riječi, koje vam ja govorim, ne govorim od sebe. Nego Otac, koji ostaje u meni, on čini djela. ¹¹Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni, a ako li ne, poradi samih djela vjerujte. ¹²Zaista, zaista vam kažem, koji vjeruje u mene, djela koja ja činim, i on će činiti, i veća će od ovih činiti; jer ja idem k Ocu. ¹³I štogod zamolite u moje ime, ono ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. ¹⁴Ako li što zamolite u mene u moje ime, ono cu učinili. ¹⁵Ako me ljubite, držite moje zapovijedi. ¹⁶I ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga tješitelja, da ostane s vama do vijeka, ¹⁷Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga znade, a vi ćete ga poznati; jer će kod vas ostati i u vama će biti. ¹⁸Ne ću vas ostaviti sirote; doći ću k vama. ¹⁹Još malo, i svijet me ne će više vidjeti. A vi ćete me vidjeti; jer ja živim, i vi ćete živjeti. ²⁰U onaj ćete dan vi poznati, da sam ja u Ocu svomu, i vi u meni i ja u vama. ²¹Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on je onaj, koji me ljubi. A tko mene ljubi, ljubit će ga Otac moj; i ja ću ga ljubit i objavit ću mu se. ²²Kaže mu Juda, ne onaj Iškariotski: Gospodine! kako to, da ćeš se nama objaviti, a ne svijetu? ²³Odgovori mu Isus: Tko mene ljubi, moju će riječ držati, i Otac će moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti. ²⁴Tko ne ljubi mene, riječi mojih ne drži. A riječ, koju čujete, nije moja, nego Oca, koji me je poslao. ²⁵Ovo sam vam kazao, dok sam s vama. ²⁶A tješitelj, Duh sveti, koga će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu, i napomenut će vam sve, štogod sam vam rekao. ²⁷Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam, ne dajem vam ja, kao što svijet daje. Neka se ne plaši srce vaše, i neka se ne boji. ²⁸Čuste, da sam vam ja kazao: Idem, i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, onda biste se radovali, što idem k Ocu, jer je Otac već od mene. ²⁹I sad sam vam kazao, prije nego li se dogodi, da vjerujete, kad se dogodi. ³⁰Već ne ću mnogo govoriti s vama, jer dolazi poglavica ovoga svijeta, ali na meni nema ništa. ³¹Nego da pozna svijet, da ljubim Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, onako činim. Ustanite, ajdemo odavle.

Isus je trs, a njegovi su učenici loze. Učenici treba de ustraju u ljubavi prema Isusu, jer su prijatelji i poslanici njegovi. O mržnji svijeta i svjedočanstvu Duha svetoga.

¹Ja sam pravi trs, i Otac je moj vinogradar. ²Svaku lozu na meni, koja ne rodi roda, odsjeći će, i svaku, koja rodi rod, očistit će, da rodi više roda. ³Vi ste već čisti poradi riječi, koju sam vam govorio. ⁴Ostanite u meni, i ja u vama. Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako i vi, ako ne ostanete u meni. ⁵Ja sam trs, vi loze, koji ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti. ⁶Tko u meni ne ostane, izbacit će se napolje kao loza, i osušit će se, i skupit će je, i u oganj baciti, i gorjet će. ⁷Ako ostanete u meni, i moje riječi ostanu u vama, što god hoćete, tražite, i bit će vam. ⁸Tim se proslavljuje Otac moj, da rodite mnogi rod i budete moji učenici. ⁹Kao što Otac ljubi mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. ¹⁰Ako moje zapovijedi uzdržite, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam i ja održao zapovijedi svoga Oca, i ostajem u njegovoj ljubavi. ¹¹Ovo sam vam kazao, da bude moja radost u vama, i vaša radost da se ispuni. ¹²Ovo je moja zapovijed, da se ljubite među sobom, kao što sam ljubio vas. ¹³Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko položi život svoj za svoje prijatelje. ¹⁴Vi ste prijatelji moji, ako činite, što vam ja zapovijedam. ¹⁵Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna, što radi njegov gospodar. Nego sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam sve javio, što sam čuo od Oca svoga. ¹⁶Niste izabrali vi mene, nego sam ja izabrao vas, i postavio vas, da vi idete i da rod rodite, i rod vaš da ostane; da štogod zamolite u Oca u ime moje, da vam dade. ¹⁷Ovo vam zapovijedam, da se ljubite među sobom. ¹⁸Ako svijet mrzi na vas, znajte, da je mrzio na mene prije vas. ¹⁹Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio, a kako niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao od svijeta, zato svijet mrzi na vas. ²⁰Sjetite se riječi, koju sam vam rekao: Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako ,su moju riječ održali, i vašu će održati. ²¹Ali činit će vam sve ovo poradi imena moga, jer ne poznaju onoga, koji me je poslao. ²²Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za svoj grijeh. ²³Tko mrzi na mene, mrzi i na Oca moga. ²⁴Da nisam činio među njima djela, kojih nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha, a sad su i vidjeli i zamrzili i na mene i na Oca moga. ²⁵Ali da se ispuni riječ napisana u njihovom zakonu: Zamrziše na mene ni za što. ²⁶A kad dođe tješitelj, kojega ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za mene. ²⁷I vi ćete svjedočiti, jer ste sa mnom od početka.

Svijet će mrziti i progoniti učenike Isusove. Djelovanje Duha svetoga u svijetu. Gorki časovi čekaju učenike, ali njihova žalost obratiti će se za dolaska Gospodinova u vječnu radost. Molitva u ime Isusovo. Učenici ostavit će za muke Isusa.

¹Ovo sam vam rekao, da se ne sablaznite. ²Izopćit će vas iz zbornice, pače dolazi vrijeme, kad će svaki, koji vas ubije, misliti, da Bogu službu čini. ³I ovo će vam činiti, jer ne poznaju ni Oca, ni mene. ⁴Nego sam vam ovo kazao, da kad dođe vrijeme, da se sjetite toga, da sam vam ja kazao. Isprva nisam vam ovo kazao, jer sam bio s vama. ⁵A sad idem k onomu, koji me je poslao i nitko me od vas ne pita: Kuda ideš? ⁶Nego jer sam vam ovo kazao, žalosti se napuni vaše srce. ⁷Ali ja vam istinu kažem: Dobro je za vas, da ja otidem; jer ako ne otidem, tješitelj ne će doći k vama, ako li otidem, poslat ću ga k vama. ⁸I kad on dođe, osvjedočit će svijet o grijehu i o pravdi i o sudu. ⁹O grijehu, što ne vjeruju u mene; ¹⁰o pravdi, što idem k Ocu, i ne ćete me više vidjeti; ¹¹o sudu, što što je poglavica ovoga svijeta već osudjen. ¹²Još bih vam imao mnogo kazati, ali sad ne možete podnijeti. ¹³A kad on dodje, Duh istine, uputit će vas u svu istinu, jer ne će od sebe govoriti, nego što čuje, govorit će, i javit će vam buduće stvari. ¹⁴On će me proslaviti; jer će od mojega uzeti i javit će vam. ¹⁵Sve što ima Otac, moje je. Zato sam rekao, da će od mojega uzeti i da će vam javiti. ¹⁶Malo i više me ne ćete vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti, jer idem k Ocu. ¹⁷Onda rekoše neki od učenika njegovih među sobom: Što je to, što nam kaže: malo, i ne ćete me vidjeti, a opet malo, pa ćete me vidjeti, i idem k Ocu? ¹⁸Govorili su dakle: Što je to, što kaže: malo? ne znamo, što govori. ¹⁹Isus opazi, da su ga htjeli pitati, pa im reče: Zato li se zapitujete među sobom, jer sam rekao: Malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti. ²⁰Zaista, zaista vam kažem: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se radovati; vi ćete se žalostiti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. ²¹Žena kad rađa, ima žalost, jer je došao njezin čas, ali kad rodi dijete, ne sjeća se više muke od radosti; što se rodio čovjek na svijet. ²²Tako i vi sad imate žalost, ali ću vas opet vidjeti, i radovat će se vaše srce, i vaše radosti nitko ne će od vas uzeti. ²³I u onaj dan ne ćete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem, ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam. ²⁴Dosada ne moliste ništa u ime moje; molite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna. ²⁵Ovo sam vam govorio u pričama. Dolazi čas, kad vam više ne ću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti za Oca. ²⁶U onaj ćete dan moliti u moie ime, i ne kažem vam, da ću ja moliti Oca za vas; ²⁷Jer sam Otac ljubi vas, jer vi ste mene ljubili i vjerovali, da sam od Boga izišao. ²⁸Izišao sam od Oca, i došao na svijet; opet ostavljam svijet, i idem k Ocu. ²⁹Rekoše njegovi učenici: Eto sad otvoreno govoriš i ne kažeš nikakve priče. ³⁰Sad znademo, da sve znaš, i ne treba ti, da te tko pita; zato vjerujemo, da si od Boga izišao. ³¹Odgovori im Isus: Zar sad vjerujete? ³²Evo ide ura, i već je došla da ćete se rasuti svaki na svoju stranu i ostaviti mene sama; ali nisam sam, jer je Otac sa mnom. ³³Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati tjeskobu, ali se uzdajte, ja sam nadvladao svijet.

Molitva Gospodina Isusa Krista, velikog svećenika, novoga i vječnoga zavjeta.

¹Ovo kaza Isus i podiže oči na nebo i reče: Oče, došla je ura, proslavi Sina svoga, da Sin Tvoj proslavi Tebe. ²Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima, koje si mu dao, dade život vječni. ³A ovo je život vječni, da upoznadu tebe, jedinoga Boga istinitoga i koga si poslao Isusa Krista. ⁴Ja sam te proslavio na zemlji; djelo sam izvršio, koje si mi dao, da činim. ⁵I sad ti, Oče, proslavi mene, u sebe samoga slavom, koju sam imao u tebe prije nego je postao svijet. ⁶Ja sam objavio ime tvoje ljudima, koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili, i meni si ih dao, i riječ su tvoju održali, ⁷Sad su upoznali, da je sve, što si mi dao, od tebe; ⁸jer sam im dao riječi, koje si ti dao meni; i oni su primili i upoznali istinito, da od tebe iziđoh, i vjerovali, da si me ti poslao. ⁹Ja za njih molim, ne molim za svijet, nego za one, koje si mi dao, jer su tvoji. ¹⁰I sve moje je tvoje, i tvoje je moje; i ja sam se proslavio u njima. ¹¹I više nisam na svijetu, ali oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti! sačuvaj u ime svoje one, koje si mi dao, da budu jedno kako mi. ¹²Dok sam bio s njima, ja čuvah u ime tvoje one, koje si mi dao, i sačuvah ih, i nitko od njih ne propade osim sina propasti, da se ispuni Pismo. ¹³A sad idem k tebi, zato ovo govorim na svijetu, da imaju svoju radost ispunjenu u sebi. ¹⁴Ja sam im dao riječ tvoju, i svijet je zamrzio na njih, jer nisu od svijeta, kao što i ja nisam od svijeta. ¹⁵Ne molim, da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od onoga, koji je zao. ¹⁶Od svijeta nisu, kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁷Posveti ih u istini. Tvoja je riječ istina. ¹⁸Kao što si mene poslao u svijet, i ja njih šaljem u svijet. ¹⁹I ja se posvećujem za njih, da i oni budu posvećeni istinom. ²⁰Ali ne molim samo za njih, nego i za one, koji na riječ njihovu uzvjeruju u mene, ²¹da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni, i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da vjeruje svijet, da si me ti poslao. ²²I slavu, koju si mi dao, dadoh njima, da budu jedno, kao što i m: što smo jedno. ²³Ja u njima, i ti u meni da ih veže savršeno jedinstvo, da svijet upozna, da si me ti poslao i da si ih ljubio, kako si mene ljubio. ²⁴Oče! hoću da i oni, koje si mi dao, budu sa mnom, gdje sam ja, da gledaju slavu moju, koju si mi dao, jer si me ljubio prije nego li je stvoren svijet. ²⁵Oče pravedni! svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao, i oni su upoznali, da si me ti poslao. ²⁶I obznanio sam im ime tvoje, i obznanit ću, da ljubav, kojom si me ljubio, bude u njima, i ja u njima.

Isus uhvaćen. Isus pred Anom i Kajfom. Zatajenje Petrovo. Isus pred Pilatom.

¹Rekavši ovo Isus, iziđe sa svojim učenicima preko potoka Cedrona, gdje je bio vrt, u koji uđe on i njegovi učenici. ²A znao je i Juda, koji ga je izdao, ono mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima. ³Tada Juda uze kohortu i sluge od glavara svećeničkih i farizeja i dođe onamo sa bakljama i sa svjetiljkama i s oružjem. ⁴A Isus znajući sve, što će biti od njega, iziđe i kaže im: koga tražite? ⁵Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im kaže: Ja sam. A s njima je stajao i Juda, njegov izdajica, ⁶Ćim im reče: Ja sam, uzmakoše natrag i popadaše na zemlju. ⁷Onda ih opet zapita: Koga tražite. Oni rekoše: Isusa Nazarećanina. ⁸Odgovori Isus: Kazao sam vam, da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu; ⁹da se ispuni riječ ,koju reče: Nisam izgubio ni jednoga od onih, koje si mi dao. ¹⁰A Šimun je Petar imao mač i izvadi ga i udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malko. ¹¹Tada reče Isus Petru: Djeni svoj mač u korice! Zar da ne pijem kalež, koji mi dade Otac? ¹²Kohorta dakle i tribun i židovske sluge uhvatiše Isusa i svezaše ga. ¹³I odvedoše ga najprije Ani, jer je bio tast Kajfe, koji je bio veliki svećenik one godine. ¹⁴A Kajfa je bio onaj, što je svjetovao Židovima: Bolje je, da umre jedan čovjek za narod. ¹⁵Za Isusom je išao Šimun Petar i drugi učenik. A onaj je učenik bio poznat kod velikoga svećenika, i uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika; ¹⁶dok je Petar stajao napolju kod vrata. Onda iziđe onaj učenik, koji je bio poznat kod velikoga svećenika i reče vratarici te uvede Petra. ¹⁷Tada kaže sluškinja vratarica Petru: Nisi li i ti od učenika ovoga čovjeka? On kaže: Nisam. ¹⁸A sluge su i podvornici stajali kod žeravice, jer je bila zima i grijali se. A i Petar je stajao s njima i grijao se. ¹⁹Međutim veliki svećenik zapita Isusa za njegove učenike i za njegovu nauku. ²⁰Odgovori mu Isus: Ja sam govorio javno svijetu; ja sam svagda učio u zbornici i u hramu, gdje se svi Zidovi skupljaju, i ništa nisam govorio tajno. ²¹Što pitaš mene? Pitaj one, koji su slušali, što sam im govorio; evo, ovi znadu, što sam ja govorio! ²²A kad on ovo reče, jedan od sluga, koji su stajali ondje, udari Isusa po obrazu govoreći: Tako li odgovaraš velikomu svećeniku? ²³Isus mu odgovori: Ako sam rekao zlo, dokaži, da je zlo; ako li pravo, zašto me bijes? ²⁴Tada ga Ana posla svezana Kajfi, velikomu svećeniku. ²⁵A Šimun je Petar stajao i grijao se. Onda mu rekoše: Nisi li i ti od učenika njegovih? On zataji i reče: Nisam. ²⁶Kaže mu jedan od sluga velikoga svećenika, rođak onomu, kome je Petar odsjekao uho: Nisam li te ja vidio s njime u vrtu? ²⁷Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva. ²⁸A Isusa povedu od Kajfe u sudnicu. Bilo je jutro. I oni ne uđoše u sudnicu, da se ne bi okaljali, nego da bi mogli jesti pashu. ²⁹Zato Pilat iziđe k njima napolje i kaže: Kakvu tužbu iznosite na ovoga čovjeka? ³⁰Odgovoriše mu: Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi. ³¹A Pilat im reče: Uzmite ga vi, i sudite mu po svom zakonu. A Židovi mu rekoše: Mi ne smijemo nikoga pogubiti; ³²da se ispuni riječ Isusova, koju reče, označujući, kakvom će smrću umrijeti. ³³Onda uđe Pilat opet u sudnicu, dozva Isusa i reče mu: Ti si kralj židovski? ³⁴Isus odgovori: Govoriš li to sam od sebe ili su ti drugi kazali za mene. ³⁵Odgovori Pilat: Zar sam ja Židov? Tvoj narod i ri svećenički predadoše te meni, što si učinio? ³⁶Isus odgovori: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo kraljevstvo moje od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile, da ne budem predan Židovima; ali kraljevstvo moje nije odavle. ³⁷Onda mu reče Pilat: Dakle si ti kralj? Isus odgovori: Ti govoriš (pravo): ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet, da svjedočim istinu; svaki, koji je od istine, sluša glas moj. ³⁸Reče mu Pilat: Što je istina. I ovo rekavši, iziđe opet k Židovima i kaže im: Ja ne nalazim nikakove krivice na njemu. ³⁹A u vas je običaj, da jednoga pustim na vazam; hoćete li dakle, da vam pustim kralja židovskoga? ⁴⁰Onda iznova svi povikaše govoreći: Ne ovoga, nego Barabu. A Baraba je bio razbojnik.

Isusa bičuju, trnjem krune. Pilat osuđuje ga na smrt. Isus na križu. Smrt i ukop Isusov.

¹Tada dakle uze Pilat Isusa i bičova ga. ²A vojnici spletavši vijenac od trnja, metnuše mu na glavu, i obukoše mu crvenu haljinu. ³I pristupali su k njemu i govorili: Zdravo, kralju židovski, i ćuškali ga. ⁴Tada Pilat iziđe opet napolje i kaže im: Evo ga izvodim k vama napolje, da vidite, da ne nalazim na njemu nikakve krivice. ⁵A Isus iziđe noseći vijenac od trnja i crvenu haljinu, i kaže im: Evo čovjeka. ⁶Ali kad ga vidješe glavari svećenički i sluge, povikaše: Raspni ga, raspni ga. Kaže im Pilat: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. ⁷Odgovoriše mu Židovi: Mi imamo zakon i po zakonu treba da umre, jer se pravi Sinom Božjim. ⁸Kad dakle ču Pilat ovu riječ, poboja se već ma. ⁹I opet uđe u sudnicu i kaže Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne da odgovora. ¹⁰Tada mu Pilat kaže: Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te i da imam vlast pustiti te. ¹¹Odgovori Isus: Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom, da ti nije dano odozgora. Zato ima onaj veći grijeh, koji me je predao tebi. ¹²I otada je nastojao Pilat da ga pusti. Ali Židovi su vikali: Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru; jer svaki, koji sebe pravi kraljem, protivi se caru. ¹³Pilat dakle čuvši ove riječi, izvede Isusa napolje i sjede na sudačku stolicu na mjestu, koje se zove litostrotos, a hebrejski gabata. ¹⁴A bijaše priprava pashe, oko šeste ure, i kaže Židovima: Evo kralj vaš! ¹⁵No oni su vikali: Uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im kaže: kralja vašega da raspnem? Odgovoriše glavari svećenički: Nemamo kralja nego cara. ¹⁶Tada im ga dakle preda, da se razapne. A oni uzmu Isusa i odvedu ga. ¹⁷I noseći križ svoj iziđe na mjesto, koje se zove Lubanja, a hebrejski Golgota. ¹⁸Ondje ga razapete, i s njime drugu dvojicu s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. ¹⁹A Pilat napisa i natpis i stavi na križ. A bilo je napisano: Isus Nazarečanin, kralj židovski. ²⁰I ovaj su natpis čitali mnogi Židovi, jer je mjesto, gdje su razapeli Isusa, bilo blizu grada. I bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹A židovski su ri svećenički govorili Pilatu: Ne piši: kralj židovski, nego da je on rekao: kralj sam židovski. ²²Pilat odgovori: Što sam pisao, pisao sam. ²³Kad vojnici razapeše Isusa, uzeše njegove gornje haljine i načiniše četiri dijela i svakomu vojniku po dio, i donju haljinu. A donja haljina nije bila šivena, nego odozgo sasvim izatkana. ²⁴Onda rekoše među sobom: Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku, komu će dopasti, da se ispuni Pismo: »Razdijeliše si haljine moje i za odijelo moje baciše kocku«. Vojnici dakle to učiniše. ²⁵A kod križa su Isusova stajale mati njegova i sestra matere njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. ²⁶Kad dakle vidje Isus mater i učenika, koga je ljubio, gdje stoje, kaže svojoj materi: Ženo, evo ti Sina! ²⁷Potom kaže učeniku: Evo ti matere. I od onog časa uze je učenik k sebi. ²⁸Zatim znajući Isus, da se već sve izvršilo, da se ispuni Pismo kaže: Žedan sam. ²⁹Ondje je stajala posuda puna octa. A oni napuniše spužvu octom i nataknuše na stabljiku isopovu te prinesoše k njegovim ustima. ³⁰Kad dakle primi Isus ocat, reče: Svršeno je. I naklonivši glavu predade duh. ³¹Budući da je bila priprava, da ne bi tjelesa ostala na križu u subotu, jer je ona subota bila veliki dan, zamoliše Židovi Pilata, da im se slome kosti i da se skinu. ³²Dođoše dakle vojnici; i prvome slomiše kosti i drugome raspetome s njim. ³³A došavši k Isusu, kad vidješe, da je on već umro, ne slomiše mu kosti, ³⁴nego mu jedan od vojnika otvori rebro kopljem, i odmah poteče krv i voda. ³⁵I onaj, koji je vidio, svjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito. I on znade, da istinu govori, da i vi vjerujete. ³⁶Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: Nijedna kost ne će mu se slomiti. ³⁷I opet drugo Pismo govori: Vidjet će, koga su proboli. ³⁸Potom Josip iz Arimateje, koji je bio učenik Isusov, ali tajni od straha pred Židovima, zamoli Pilata, da uzme tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Dođe dakle i uze tijelo Isusovo. ³⁹A dođe i Nikodem, koji je jednoć prije došao k njemu po noći, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara. ⁴⁰Tada uzeše tijelo Isusovo i obaviše ga platnom s mirodijama, kao što je običaj Židovima ukopavati. ⁴¹A bio je na mjestu, gdje ga razapeše, vrt i u vrtu novi grob, u koji još nitko nije bio položen. ⁴²Ondje dakle, poradi priprave židovske, jer je bio blizu grob, položiše Isusa.

Prazni grob. Uskrsnuli Gospodin se ukazuje Mariji Magdaleni, apostolima bez Tome, napokon apostolima s Tomom.

¹A prvi dan sedmice dođe Marija Magdalena na grob rano, dok je još bila tama, i vidi, da je kamen odvaljen od groba. ²Onda potrči i dođe k Šimunu Petru i k drugome učeniku, koga je Isus ljubio, i kaže im: Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo, gdje ga metnuše. ³Iziđe dakle Petar i drugi učenik, i pođoše ka grobu. ⁴A trčali su oba zajedno, i drugi je učenik trčao brže od Petra i došao prije ka grobu. ⁵I sagnuvši se vidi platno, gdje leži, ali ne uđe. ⁶Dođe dakle i Šimun Petar idući za njim i uđe u grob, i vidi platno gdje leži, ⁷i ručnik, koji je bio na glavi njegovoj, gdje ne leži s drugim platnom, nego napose savit na jednom mjestu. ⁸Tada dakle uđe i drugi učenik, koji dođe prvi ka grobu, i vidje i vjerova, ⁹jer još nisu razumjeli Pisma, da mu je trebalo uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰Zatim otidoše opet učenici kući. ¹¹A Marija je stajala napolju kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, sagnu se prema grobu; ¹²i vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan povrh glave, a drugi podno nogu, gdje je ležalo tijelo Isusovo. ¹³Oni joj kažu: Ženo, što plačeš? Kaže im: Uzeše Gospodina mojega, i ne znam, kamo ga položiše. ¹⁴Rekavši ovo obazre se natrag i vidi Isusa, gdje stoji, a nije znala, da je Isus. ¹⁵Kaže joj Isus: Ženo što plačeš? koga tražiš? Ona misleći, da je vrtlar, kaže mu: Gospodine! ako si ga ti uzeo, kaži mi, gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti. ¹⁶Kaže joj Isus: Marijo! A ona obazrevši se, kaže mu hebrejski Rabboni, to znači Učitelju moj. ¹⁷Kaže joj Isus: Ne drži me čvrsto, jer još nisam uzašao k Ocu svome. Nego idi k mojoj braći i reci im: Uzlazim k Ocu svomu i k Ocu vašemu, k Bogu svomu i k Bogu vašemu. ¹⁸I otide Marija Magdalena i javi učenicima: Vidjela sam Gospodina i ovo mi je rekao. ¹⁹Kad bi u veče onaj prvi dan u sedmici, i vrata bila zatvorena, gdje se sabrali učenici od straha pred Židovima, dođe Isus i stade na sredinu i reče im: Mir vam! ²⁰I rekavši ovo pokaza im ruke i rebro. Tada se obradovaše učenici, vidjevši Gospodina. ²¹I reče im opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. ²²Rekavši ovo, dahnu i kaže im: Primite Duha svetoga! ²³Kojima oprostite grijehe, bit će im oprošteni, a kojima zadržite, bit će zadržani. ²⁴A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus. ²⁵Govorili su mu dakle drugi učenici: Vidjeli smo Gospodina. A on im reče: Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svoga u mjesto od čavala i ne metnem ruke svoje u rebro njegovo, ne ću vjerovati. ²⁶I poslije osam dana bili su opet njegovi učenici unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: Mir vam! ²⁷Zatim kaže Tomi: Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju i metni u rebro moje, i ne budi nevjeran nego vjeran. ²⁸Toma odgovori i reče mu: Gospodin moj i Bog moj. ²⁹Kaže mu Isus: Pošto si me vidio, vjeruješ. Blaženi oni, koji ne vidješe, a vjeruju. ³⁰A i mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima, koja nisu napisana u ovoj knjizi. ³¹A ova su zabilježena, da vjerujete, da Isus jest Krist Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.

Isus se ukazuje učenicima na jezeru Galilejskome. Postavlja Petra za vrhovnog glavara Crkve. Navješta mučeničku smrt Petrovu. Veličina Isusova.

¹Poslije toga opet se javi Isus učenicima na moru Tiberijadskom. A javi se ovako: ²Bili su zajedno Šimun Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanael, koji je bio iz Kane Galilejske, i sinovi Zebedejevi i druga dvojica od njegovih učenika. ³Kaže im Šimun Petar: Idem loviti ribu. Kažu mu: Idemo i mi s tobom. Onda iziđoše i uđoše u lađicu, ali onu noć ništa ne uhvatiše. ⁴Kad je bilo već jutro, stade Isus na obali, ali učenici nisu znali, da je Isus. ⁵A Isus im kaže: Djeco! imate li što za jelo? Odgovoriše mu: Nemamo. ⁶Reče im: Bacite mrežu s desne strane čamca i naći ćete. Tada baciše, i već je nisu mogli vući od mnoštva riba. ⁷Tada onaj učenik, koga je Isus ljubio, kaže Petru: Gospodin je. Čuvši Šimun Petar, da je to Gospodin, obuče si gornju haljinu, jer je bio samo u košulji, i skoči u more. ⁸Drugi učenici dođoše na lađici, jer nisu bili daleko od kopna, nego oko dvijesta lokota, vukući mrežu s ribama. ⁹A kad siđoše na kopno, vide žeravicu postavljenu i na njoj ribu pristavljenu i kruh. ¹⁰Isus im kaže: Donesite od riba, što ste sad uhvatili. ¹¹Uđe Šimun Petar i izvuče na kopno mrežu, punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je toliko bilo, mreža se nije raskinula. ¹²Isus im kaže: Uzmite zajutrak! I nijedan se od učenika ne usudi da ga upita: Tko si ti? znajući, da je Gospodin. ¹³Dođe Isus i uze kruh i dade im, tako i ribu. ¹⁴Ovo se već treći put Isus javio svojim učenicima, pošto je uskrsnuo od mrtvih. ¹⁵Poslije doručka kaže Isus Šimunu Petru: Šimune Ivanov, ljubiš li me većma nego ovi? Odgovori mu: Da, Gospodine, Ti znaš, da te ljubim. Kaže mu: Pasi janjce moje. ¹⁶Kaže mu opet drugiput: Šimune Ivanov, ljubiš li me? Uzvrati mu: Da, Gospodine, Ti znaš da te ljubim. Kaže mu: Pasi janjce moje! ¹⁷Kaže mu trećiput: Šimune Ivanov, ljubiš li me? Ožalosti se Petar, što mu trećiput reče: ljubiš li me? i odgovori mu: Gospodine, ti sve znaš, ti znaš, da te ljubim. Kaže mu Isus: Pasi ovce moje. ¹⁸Zaista, zaista ti kažem: Kad si bio mlađi, pasao si se i hodio, kud si htio, a kad ostariš, raširit ćeš svoje ruke, i drugi će te pasati i odvesti, kuda ti ne ćeš. ¹⁹A ovo reče pokazujući, kakvom će smrću proslaviti Boga. I rekavši ovo kaže mu: Ajde za mnom! ²⁰Petar obazrevši se vidi, gdje za njim ide onaj učenik, koga je Isus ljubio, koji je i na večeri počivao na njegovim grudima, i reče: Gospodine, tko je taj, koji će te izdati? ²¹Vidjevši dakle ovoga kaže Petar Isusu: Gospodine, a što će ovaj? ²²Odgovori mu Isus: Ako hoću da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom. ²³Razglasi se dakle ova riječ među braćom, da onaj učenik ne će umrijeti. Ali Isus mu nije rekao, da ne će umrijeti, nego: Ako hoću, da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga? ²⁴Ovo je onaj učenik, koji svjedoči za ovo i koji je napisao ovo; i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. ²⁵A ima i mnogo drugo, što je učinio Isus, no kad bi se sve to redom zabilježilo, mislim, da ni sam svijet ne bi mogao obuhvatiti knjiga, koje bi se imale napisati.

Kolačić	Trajanje	Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional	11 months	The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy	11 months	The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.