IMPRESSUM
Biblioteka
BIBLICA CROATICA
Niz
PSALMI
Glavni urednik
Danijel Berković
Uredništvo
Boris Beck, Danijel Berković, Nino Brozinčević
Urednik ovog izdanja
Nino Brozinčević
Korektura
Nino Brozinčević
Prijelom
Filip Vacek
Dizajn naslovnice
Iva Đaković
Tajnica uredništva
Monika Bajić
Tisak
Cro Graf, Jablanovec
Izdavač
Biblijski institut Zagreb
Za izdavača
Perry L. Stepp
Godina izdanja
2020.
ISBN 978-953-8003-15-8
Čakavski psalmi fra Luke Bračanina
Četiri godine iza nas, ovaj je serijal Psaltirâ pri Biblijskom institutu – Centru biblijskih istraživanja i bio započeo, nudeći ovdašnjoj kulturnoj javnosti i općoj biblistici prvotisak prijevoda psalama na kajkavskom jeziku autora Antuna Vranića. On je to bio učinio još 1816. godine kao dio sveobuhvatnog svetopisamskog projekta na kajkavštini, potaknutog idejom biskupa Maksimilijana Vrhovca, koji je samim tim prigodničarski i bio tituliran kao – Vrhovčeva Biblija. Nažalost, taj projekt nikad nije zaživio u svojoj punini, ali su barem psalmi spašeni, a prošle godine i kompletan Novi zavjet – Sveto pismo Novoga zakona u prijevodu Ivana Ruperta Gusiča koji je izdalo Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima u Zagrebu (2019.).
U svjetlu toga kajkavskog prijevoda iz Ottocenta možemo gledati i ostvaraj fra Luke Bračanina na čakavskom jeziku iz kasnoga Cinquecenta. Iako je bio rođeni Bračanin, Boljanin, njegov jezik nije u cijelosti lokalno leksički obilježen. Kao školovani klerik (bio je čak inauguriran i za inkvizitura iliti vizitatora), rabio je jezik koji je naučio i izvan mjesta rođenja i formiranja, premda se služio mnogim riječima i jezičnim koloritom što ga je bio usisao i ponio iz vlastitog dvorišta. No, što se tiče fra Lukina jezika u Psaltiru, do nas su doprla na početku ovoga teksta spomenuta dva dojakošnja izdanja njegovih psalama, a iz uvodnih riječi priređivača primjetna je određena jezična diskrepancija. Naime, Petar Karlić u izdanju iz 1917. godine u popratnom tekstu navodi kako je uglavnom dosljedno slijedio fra Lukin pravopis, ali da je intervenirao u pojedine fonetske naročitosti koje su mu se činile neujednačenima. Pročitavši to, priređivač izdanja iz 2008. godine, Đuro Žuljević, po vlastitom je jezičnom osjećaju vraćao jezična stanja koja su mu bila sumnjiva. U svojem predgovoru Žuljević, kao izvorni govornik bolskog čakavskog jezičnog idioma, napominje kako je na mjestima gdje je Karlić bio napisao srce on to prepravio u sarce, a riječ prsi donosio je kao parsi. I, ovaj svarabaktički vokal i jest odlika čakavštine iz Bola, koju još uvijek i dandanas možemo čuti u pojedinim drugim govorima na Braču i Hvaru, ali i Dalmaciji u cjelini.
U kolikoj je mjeri fra Luka bio konzultirao spomenuti Dubrovački psaltir, najbolje ćemo vidjeti usporedimo li njihova prva dva retka možda najpopularnijeg i najpoznatijeg psalma: Psalam 51 (50). Frano Fancev je 1934. godine u Zagrebu bio objavio važnu psaltirističku i opće sakralnu crkveno-povijesnu građu, među kojom se našao i Dubrovački psaltir. U njegovoj transkripciji i (djelomičnoj) transliteraciji rečena početna dva biblijska retka u katrenskoj strofi čnoj organizaciji izgledaju ovako: Smiluj se menie (gospodine) boxe (moi), po-uelichom milosardiu tuomu. I po-uelicanstu milosardia tuoieh, rasmarsi slobu moiu.
Fra Luka Bračanin isti je pasus u svojem jeziku bio čuo ovako:
Smiluj se na me, Bože,
po velikomu milosrdju tvomu.
I po mnoštvu smilovanji tvojih
pomrsi nepravednost moju.
A Bartol Kašić, čiji se Psaltir u nevjerojatnoj mjeri jezično i leksički podudara s fra Lukinim, baš ovaj početak ima malo modifi ciranijim:
Pomiluj mene, Bože,
po velikomu milosardju tvomu.
I po mnoštvu od pomilovan’ja tvojeh
smersi nepravnost moju.
Frapantna sličnost je između psalama fra Luke Bračanina i Bartola Kašića. Do te je mjere ispremrežena zajedničkim sintaktičkim i inim jezičnim istostima, da bi se tome mogla posvetiti zasebna studija. Iako se ne može to egzaktno potvrditi znanstvenim instrumentarijem i aparaturom, ipak postoji poveća sumnja da je Bartol Kašić bio upoznat s tekstom Psaltira fra Luke Bračanina!? Tim prije što postoje izvori koji svjedoče o premještanjima fra Lukinog manuskripta iz jednog samostana u drugi, s jednog otoka na drugi ili na kopno i sl.
Teško je nama danas spekulirati s mogućnostima kojima su baratali naši stari pisci i prevoditelji, pa vući (neznanstvene) hipoteze u pogledu mogućih premrežavanja i konzultiranja kojima su imali šansu ili priliku okoristiti se spomenuti naši stari pisci i prevoditelji. No, zbog možebitne komunikacije znatiželjnog čitatelja s ovim našim najstarijim tekstovima, prenijet ću ovdje i dva dosad relativno nepoznata djela, koja se na ovom mjestu po prvi put ekskluzivno, izravnim originalnim fragmentima predstavljaju široj publici i uopće (stručnoj) javnosti.
Prvi među njima izvadak je iz tzv. Poljičke Biblije (1768.), koja se nalazi u Arhivu HAZU-a u Zagrebu, u dva rukopisna sveska. Njezin je prevoditelj nama ovdje dva zanimljiva stiha s početka rečenog psalma prenio ovako:
Pomiluj mene Bože,
i po velikomu milosardiu tvomu.
I po množtvu pomilovanja tvoih,
smrsi sloću moju.
Citat sam donio u vlastitoj transliteraciji prema uobičajenoj fonetskoj transkripciji u ovakvim slučajevima. Isti postupak proveo sam i u sljedećoj situaciji, pri prijepisu ulomka iz nešto mlađe Biblije od ove prijašnje. A to je ona što ju je potkraj Settecenta bio dogotovio splitski pop Mihovil Jurjetinović-Ivakić Kaštelanin (1794.). Puno ime njezino je Pismo Sueto Staroga Zakona Pučkoga Razglasa, obuhvaća samo starozavjetne knjige i ispisana je u četiri manuskriptna oveća toma. To je, neka bude napomenuto, prvi pokušaj prijevoda Biblije na hrvatski jezik s popratnim komentarima i hermeneutičkim analizama. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Isto mjesto pop Jurjetinović rješava ovako:
Pomilluj menne, Bože,
po velikomu tvomu milosarđu.
I po mnogima dillovanjima milosarđa tvoga
pomarski opaččinu moju.
Dakako, dupliranja istih suglasnika sugeriraju kratak (silazni) naglasak sloga pred dubletom. S malo znatiželje, i s malo kombinatorike, moguće je uspostaviti možebitnu povezanost među njima: i prevoditeljima i prijevodima. Bez odveć pisanih tragova, i radova, teško možemo s ove distance znati u kojoj su i kolikoj mjeri oni mlađi prevoditelji imali saznanja o radovima učinjenim od svojih prethodnika. No, zanimljiva je leksička i sintaktička podudarnost. U kojoj i kolikoj su mjeri izvorniku vjerni ovi recentno objavljeni fra Lukini prijevodi psalama (onaj iz 1917. godine, kao i onaj objavljen 2008.), i nadalje će ostati otvoreno pitanje istraživačima. Jerbo, faksimil prve stranice ovoga Psaltira pretiskan u Spomenici dominikanskog samostana u Bolu (Bol, 1976.) ukazuje na svojevrsni raskorak s tekstovima na koje se može naići u potonja dva, ovdje već spomenuta izdanja. Ne bih li razjasnio dilemu otišao sam prošloga ljeta u samostan sv. Mihovila u Zadru gdje je, prema vlastitim mu riječima, Petar Karlić pronašao originalni rukopis Psaltira fra Luke. Zajedno smo gvardijan fra Nikola Barun i ja prevrnuli sve što smo prevrnuti mogli, ali ga nismo našli. Da bi se mogla uspostaviti validna i jezična i teološka analiza rukopisa fra Luke Bračanina bit će potrebno pronaći izvornik, te sa suvremenim metodama izučiti i protumačiti ovo iznimno i važno djelo u domaćoj nam psaltiristici i biblistici, ali i kulturi našega zapisanoga pamćenja općenito.