Duhovne discipline: Lekcija 3.

DUHOVNE DISCIPLINE

Lekcija 3.

Biblijski post – disciplina apstinencije

 

Prva asocijacija koju povezujemo s postom jest uskraćivanje hrane. Ta pomisao nije pogrešna, ali je nepotpuna. Naime, post jest duhovna disciplina apstinencije. To podrazumijeva da osoba sebi uskraćuje hranu (i/ili piće). No post je kao oblik štovanja i služenja Bogu poznat od davnina. Nažalost, kao i mnoge druge duhovne vježbe tako je i ova duhovna disciplina gotovo izumrla među modernim vjernicima. Ipak, neke kršćanske denominacije imaju točno određena razdoblja namijenjena za post, primjerice razdoblje korizme ili svaki petak. Druge kršćanske denominacije puno su fleksibilnije i nemaju propisano zajedničko vrijeme posta (iako on može biti organiziran u posebnim situacijama). Ni jedna ni druga situacija nisu idealne. Kod jednih tradicionalni post može biti puki ustaljeni običaj bez duhovne svrhe, dok se kod onih koji za post nemaju propisano vrijeme prakticiranje posta događa rijetko te je često krivo shvaćeno.

U društvima koja promiču pretjerano obilje, neuskraćivanje i samougađanje vjernik kršćanin nerijetko se bori protiv toga da prihvati i započene praksu posta. Naime, malo duhovnih disciplina toliko se radikalno suprotstavlja tijelu i kulturi mainstreama kao što je slučaj s postom. Ipak, ne smijemo previdjeti njegov biblijski značaj, prihvaćajući naravno da neki iz zdravstvenih razloga nisu u mogućnosti postiti. No čak i oni koji ne mogu postiti uzdržavanjem od hrane mogu sudjelovati u mnogim drugim oblicima ove duhovne discipline. Osim što se može parcijalno postiti, moguće je uzdržavati se i od nečeg drugog što je važno, potrebno ili iscrpljuje veće količine životne energije ili vremena. Ponekad neke aktivnosti ili ljudi (izuzevši obitelj) zauzimaju veliki dio našeg srca te se vjernikov fokus okreće od Boga. Uzdržavanje od takvih aktivnosti ili provođenja vremena s određenim ljudima može vratiti fokus na Boga i na njegov plan za naš život.

Kada tako shvaćamo post, uviđamo koju širinu ova duhovna vježba doista ima. Niti jedan kršćanin ne bi trebao ignorirati blagodati posta pri discipliniranom traganju za istinskim kršćanskim životom. Naime, uzdržavanje od hrane i/ili pića nije jedini oblik posta, ali je jedina vrsta posta spomenuta u Bibliji. Stoga ćemo se pri ovom razmatranju zadržati isključivo na uzdržavanju od hrane i/ili pića.

Isusovi sljedbenici poste

Onima koji znaju malo ili ništa o postu možda će biti otkriće da je u Isus od svojih sljedbenika očekivao post. Isus kaže: „i kada postite” i „ali kad postiš” (Matej 6,16-17) te time jasno daje do znanja da je post dio vjernikova života pritom dajući upute što činiti, a što ne činiti pri postu. Naime, Isus navješćuje razdoblje kada će zaručnica ostati bez zaručnika i kada će iskazivati svoju tugu, ali i čežnju, kroz post (vidi Matej 9,15; Luka 5,35).

Duhovna svrha posta

Biblijski post mnogo je više od samog uzdržavanja od hrane (i pića). Zapravo post bez duhovne svrhe predstavlja tek običnu dijetu za mršavljenje. Najvažniji vid posta jest njegova biblijska (duhovna) svrha. Prilikom prakticiranja posta misli osobe vrtit će se oko osjećaja gladi i želje za hranom, ponekad uz popratne bolove u glavi i/ili želucu. No upravo taj osjećaj gladi stalno nas podsjeća da smo u postu te je pritom potrebno znati koja je njegova svrha kako bismo bili ojačani u svojem naumu i kako bismo izdržali do kraja. Bez jasne biblijske svrhe, post postaje sam sebi cilj, a muka gladi navodi na tek puko izračunavanje preostalog vremena do kraja posta. Takvim razmišljanjem iskustvo u umu i srcu udaljuje se od evanđelja te dolazi do zablude da će se kroz patnju možda nekako steći Božja naklonost. Upravo zbog ovog pogrešnog pristupa navest ćemo nekoliko vrijednih i biblijskih duhovnih svrha posta:

  • osnažiti duhovnog čovjeka i podložiti/disciplinirati fizičko tijelo
  • osnažiti i usmjeriti molitvu
  • izraziti pokajanje i vratiti se Bogu
  • tražiti Božje vodstvo
  • izraziti žalost
  • nadići kušnje i posvetiti se Bogu
  • biti ponizan pred Bogom
  • uputiti poziv za izbavljenje ili zaštitu
  • izraziti brigu za Božje djelo i plan
  • služiti potrebitima
  • izraziti ljubav, čežnju i slavu Bogu.

Vrste posta

Biblijski post vjernikovo je dobrovoljno uzdržavanje od hrane (i pića) u duhovne svrhe. Druge vrste posta, usprkos blagodatima koje mogu proizvesti za um i tijelo, ne mogu se klasificirati kao kršćanski post, jer nemaju „vječnu” vrijednost. Naime, duhovna disciplina mora biti utemeljena na odnosu s Kristom te ju je potrebno provoditi sa željom da se postane više poput Isusa. Vjernici bi trebali postiti u skladu s biblijskim učenjem i s ciljevima koji se usredotočuju na Boga. Također, post mora biti dobrovoljan, bez ikakve prisile. O kojim vrstama posta Biblija ustvari govori?

Normalni post uključuje uzdržavanje od sve hrane, ali ne i od vode. Sveto pismo govori da je Isus tako „postio četrdeset dana i četrdeset noći” (Matej 4,2). Ne postoji jasni podatak je li pio ili nije za vrijeme posta, ali za pretpostaviti je da je pio vodu, s obzirom da ljudsko tijelo ne može izdržati duže od nekoliko dana bez unosa tekućine tj. vode (osim u slučaju nadnaravnog posta). Suzdržavati se od hrane, ali piti vodu ili možda druge tekućine, predstavlja najčešći oblik kršćanskog posta.

Parcijalni post podrazumijeva ograničavanje prehrane, ali ne i suzdržavanje od sve hrane. Primjerice, Daniel i tri židovska mladića deset su dana imali samo „povrće za jelo i vodu za pilo“ (Danijel 1,12). U Evanđelju po Mateju 3,4 čitamo da se Ivan Krstitelj hranio „skakavcima i divljim medom” kroz jedno nepoznato vremensko razdoblje. Kroz povijest kršćani su običavali sudjelovati u djelomičnom postu jedući na određeno vrijeme manje porcije hrane nego što je to uobičajeno. Pri tom su ponekad jeli samo nekoliko jednostavnih namirnica. Na taj način mnogi vjernici, koji iz zdravstvenih razloga ne mogu sudjelovati u normalnom postu, ipak mogu držati djelomičan tj. parcijalan post.

Potpuni post jest izbjegavanje sve hrane i tekućine, pa čak i vode. Stari zavjet ovako opisuje Ezrinu reakciju nakon što se povukao iz Božjeg doma: „nije jeo ni pio ništa, jer je rastužen radi opačine onih, koji se vratiše iz ropstva” (Ezra 10,6; Šarić). Prisjetimo se također Esterina poziva upućena židovskom narodu na tri dana posta uzdržavanjem od hrane i piće. U Novom Zavjetu čitamo o Savlu koji nakon nadnaravnog doživljaja na putu za Damask „tri dana nije vidio, nije jeo ni pio” (usp. Djela 9,9).

Biblija također spominje nadnaravni post. Spominju se dva konkretna slučaja. Mojsije o svom susretu s Bogom na brdu Sinaj izjavljuje: „Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode.” (Pnz 9,9). Prorok Ilija također je doživio nadnaravno iskustvo kao i Mojsije: „Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.” (1 Kr 19,8). Za takvu vrstu posta potrebna je Božja natprirodna intervencija u ljudske tjelesne procese. Takav post nitko ne može oponašati ili izdržati svojom snagom, nego se on događa isključivo po Božjem specifičnom pozivu i pomoću božanske čudotvorne providnosti.

Privatni post Isus spominje u Propovijedi na gori zabilježenoj u Evanđelju po Mateju 6,16-18. Isus kaže da treba postiti tako da drugi to ne primijete, čime ćemo pokazati da tim činom ne tražimo slavu i priznanje od ljudi, jer nebeski Otac vidi u tajnosti i On je taj koji nas nagrađuje.

Što podrazumijeva skupni post? On se događa kada zajednica vjernih zajedno odredi i drži post za određenu zajedničku svrhu. U Joelu 2,15-16 prikazano je to ovako: „Zatrubite u rog na Sionu, proglasite sveti post, objavite neradni dan. Okupite narod i posvetite skup!” Isto, u Djelima 13,2 govori se da je dio, a možda i cijela crkva u Antiohiji  postila zajedno: „Dok su jednom obavljali službu Božju i postili…” Svrha je njihova posta bila spoznavanje volje Božje.

Biblija također govori o nacionalnom postu. Kao odgovor na neprijateljsku invaziju, kralj Jošafat poziva na post cijeli narod: „Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji.” (2 Ljet 20,3). Nehemija (9,1) i Estera (4,16) također pozivaju na post sav židovski narod, a kralj Ninive proglašava post u svojem narodu kao odgovor na Joninu propovijed (vidi 3,5-8).

Bog je uspostavio u Starom zavjetu i jedan redovni post. Svake godine svaki Židov treba postiti na Dan pomirenja (vidi Lev 16,29-31). U vrijeme izgnanstva Židovima su određena još četiri godišnja posta (vidi Zaharija 8,19). Vezano uz čuvanje tradicije farizeja spominje se i post dvaput tjedno (Lk 18,11-12). Redovni post je iznimno korisna vrsta posta ako nam je u prvom planu kontinuiran duhovni rast.

Sveto pismo spominje i povremeni post. To je post vezan za posebne prilike, u vrijeme konkretnih potreba, primjerice kad kralj Jošafat ili Estera pozivaju na post u posebno teškim okolnosti. Isus govori o povremenom postu u Mateju 9,15: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!”

I na koncu, možemo zaključiti da najčešće prakticirane vrste posta među kršćanima danas vjerojatno pripadaju u kategorije normalnog (uzdržavanje od hrane, ali ne i vode), privatnog i povremenog posta.

Post u praksi

Budući da je Isus očekivao od svojih sljedbenika da poste, Duh Sveti nas s vremena na vrijeme nuka na post. Stoga se moramo zapitati hoćemo li postiti onda kada nas Duh Sveti potiče? Jesmo li spremni pokoriti se Bogu kad nas poziva na post? Ključno je da unaprijed odlučimo biti poslušni i podložni Božjim poticajima, posebice kad je post u pitanju.

Potrebe koje se javljaju u našem životu ili životu drugih jedan su od poticaja Duha Svetoga na post. To su primjerice potreba za „snažnijom” molitvom uslijed nekih važnih pitanja ili problema, potreba za Božjim vodstvom, oslobođenjem ili zaštitom. Post predstavlja jedinstvenu mogućnost koja nam pruža priliku iskusiti posebnu Božju milost.

Ne čekajte poseban dan kada je sve savršeno; takav dan vjerovatno neće doći. Radni dan ili dani mogu biti izazovni zbog stresa i fizičkog umora, stoga je bolje odabrati neradni dan ili nedjelju. Osim toga, tada nam je na raspolaganju više vremena za traženje Boga i uživanje u njemu povezujući vrijeme posta s drugim duhovnim disciplinama. Vrijeme koje inače odvajamo za pripremu i konzumiranje hrane (ili izvršavanje drugih aktivnosti) možemo dodatno iskoristiti za pojačanu molitvu, ili proučavanje riječi Božje, ili samoću tj. tišinu, ovisno o tome što nam u određenom trenutku najviše duhovno treba.

Dobro je potražiti medicinski savjet ako je to potrebno. Ako planirate produženi post ili ako ste u drugom stanju, dojite, imate dijabetes, imate migrene ili fizičko stanje koje ovisi o redovnoj prehrani, razgovarajte s liječnikom prije nego započnete post. Ako nikada prije niste postili, započnite s postupnim uzdržavanjem od jednog obroka prvi dan, od dva obroka drugi dan te od tri treći dan. Bitno je negdje i nekako započeti, i ne tražiti isprike. Bog je smatrao post toliko važnim za svoj narod da je zapovjedio post svim Izraelcima jednom svake godine, na Dan pomirenja.

Kao i sve ostale duhovne discipline, post otvara vrata iskustvu posebnog djelovanja Svetoga Duha. Međutim, post također pruža jedinstvenu dimenziju duhovnom životu – duhovni rast tj. preoblikovanje u Krista, što je razina koja je gotovo nedostižna na bilo koji drugi način. U suprotnom, Isus ne bi poučavao o postu, niti bi ga sam prakticirao.

Odlučite danas i planirajte post posvećenosti kao izraz vaše spremnosti da od sada pa nadalje povremeno postite. Tražite Boga! Ne morate komplicirati. To je jednostavna disciplina, samo budite odlučni i odaberite (ili tražite odgovor od Boga) koju vrstu posta želite i možete prakticirati. Podijelite s nama svoje doživljaje koje ste iskusili tijekom posta, ili nam javite na koji način vam je ova lekcija bila korisna ili značajna. Dostupni smo putem e-pošte: cbi@bizg.hr i rado ćemo odgovoriti na pitanja ili komentare.