ZAGODA, FRANJO
Bio: Rođen je u Samoboru 23. listopada, 1871. g., a umro je u Zagrebu 9. siječnja, 1956. godine. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a teologiju studirao i doktorirao u Budimpešti. Služio kao kapelan u župama zagrebačke nadbiskupije te kao gimnazijski vjeroučitelj u Karlovcu i Bjelovaru. Od 1912. sveučilišnim je profesorom na zagrebačkoj Bogosloviji. Godine 1919. umirovljen je iz političkih razloga, ali je 1921. reaktiviran i službuje do 1936. godine.
Djela: Kao bibličar po specijalizaciji, objavio je 1925. prijevod Novoga zavjeta s opširnim bilješkama, koji se u jezičnom smislu smatra temeljitim otklonom od vukovske škole. Pisao je članke i rasprave u katoličkoj periodici (Bogoslovska smotra, Katolički list i dr.), a g. 1900. objavio je rad o »Focijevu raskolu« (De schismate Photiano). Napisao je i nekoliko recenzija na onodobne hrvatske, srpske i slovenske biblijske prijevode, kao i na kritička izdanja grčkoga novozavjetnog biblijskog teksta. Objavljeni prijevodi Novoga zavjeta su: Sveto pismo Novoga zavjeta (s opširnim bilješkama), Zagreb, 1925; Sveto pismo Novoga zavjeta. Prvi dio: Evanđelja i Djela apostolska (pučko-džepno izdanje), Zagreb, 1938, 1940, 1946; Sveto pismo Novoga zavjeta. Drugi dio: Apostolske poslanice i Otkrivenje (pučko-džepno izdanje), Zagreb, 1939, 1940, 1946; Sveto pismo Novoga zavjeta: Evanđelja i Djela apostolska, Salzburg, 1959.
Lit: »Zagoda, Franjo« u Hrvatska enciklopedija. Ur. August Kovačec. Sv. 11. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009.