VITALJIĆ, ANDRIJA
Bio: Hrvatski pjesnik i prevoditelj. Rođen je u Komiži na otoku Visu 15. lipnja 1652. (negdje navode 1642.), a umro u istom mjestu 20. siječnja 1737 (1725.). godine. teološku naobrazbu je stekao najvjerojatnije u Splitu. Bio je župnik u Komiži, a djelovao je i u Jelsi na Hvaru.
Djela: Godine 1703. preveo je svih 150 psalama: Istumačenja pjesni duhovne, tiskan u Mlecima. Uz to, prevodio je i obrađivao ostale onovremene hrvatkse pjesnike poput Marka Marulića, te je čak u svojem prijevodu pslama, na početku djela, uvrstio i Marulićevu pjesmu Pjesma o pouci. Izbor Marulićeve pjesme kao posljednje u izdanju Istumačenja motiviran je, kako se čini, njezinom eshatološkom temom. Njegovo najznačajnije djelo je biblijsko-religiozni ep u 10 pjevanja Ostan Božje ljubavi i razlike pjesni duhovne (1712.). Prvi dio tog djela je pisan ijekavskom štokavštinom, po uzoru na dubrovački stil, opisuje Kristov život uz dodatna Vitaljićeva razmišljanja. Drugi dio djela je pisan čakavskom ikavicom. Naslov je Nadodanje u komu se uzdrže razlike pisni duhovne, u razlik način skupljene, sadrži slobodne pjesničke inspiracije, a preostale su pjesme himničke parafraze. Njegov stvaralački opus je bio pod utjecajem, pa čak i potaknut protureformacijom. Bio je pod utjecajem onovremneih značajnijih umjetničkih i crkvenih predstavnika: Igacije Loyolski, M. Vetranović, Ivana Gundulića, Junija Palmotića, itd.
Lit: Stepanić, Gorana. “Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruce u baroknim prijevodima na hrvatski.” U Colloquia Maruliana 20, br. 20 (2011.), 265-297; “Vitaljić Andrija” u Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64890.