Sović, Antun

SOVIĆ, ANTUN

Bio: Rodio se u Velikom Bukovcu kod Ludbrega 25. travnja 1881. godine, a umro je u Zagrebu 29. Rujna 1941. godine. U svom rodnom mjestu pohađao je pučku školu, a po svršenoj pučkoj školi krenuo je na daljnje školovanje u Zagreb. Roditelji su ga upisali na Kraljevsko-cesarsku gornjogradsku gimnaziju koju je s izvrsnim uspjehom završio 1901. godine. Bio je marljiv đak i jako je dobro poznavao klasične jezike. Nakon što je dobio ponudu za stipendiju studiranja klasične filologije, on se odlučio za studij teologije. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1901. do 1905. godine, tada se i zaredio za svećenika. Na istom je fakultetu doktorirao 1908. g. uz studiranje obavljao je službu propovjednika na Trgovačkoj školi u Zagrebu.

Djela: Od samog početka znanstvenog rada bavio se studiranjem Biblije pa se prema tomu i habilitirao za starozavjetnu biblijsku struku, i to raspravom o Knjizi Jobovoj. Godine 1910., poslan je u Rim na daljnji studij Svetog Pisma na tek osnovani Papinski biblijski institut. Poznavao je nekoliko svjetskih jezika (hrvatski , srpski, njemački, francuski, engleski, talijanski, španjolski, hebrejski, grčki, arapski i siro-aramejski). Poznavanje tih jezika mu je omogućilo znanstveno istraživanje u svijetu. Od 1911. Godine, Antun putuje po svjetskim bibliotekama i nastavlja svoj znanstveni rad. Uz nastavu i istraživalački rad prevodio je Psalme, izravno s hebrejskog jezika te od honorara putovao po Siriji gdje je prisustvovao u arheološkim iskapanjima, posjećivao je muzeje, biblioteke, boravio među beduinima. Nakon što se vratio sa putovanja odlučio se na samostalan projekt prijevoda Svetog Pisma s izvornog hebrejskog jezika na jugoslavenski jezik kako ga on skova i nazva. Čitav svoj život je posvetio upornom proučavanju hebrejskog jezika tako da je govorio o mogućnosti da sam tiska ispravke Hebrejskog rječnika glasovitog tandema Gesenius-Buhl. Njegovo životno djelo je prijevod Svetog pisma Staroga zavjeta na hrvatski, odnosno kako ga on naziva »jugoslavenski« jezik. Nažalost, ostao je u rukopisu. Doduše, poslužio je prevodiocima »Zagrebačke Biblije«, Zagreb: Stvarnost, 1968. godine. Drugo je njegovo veliko djelo rekonstrukcija Nilova komentara Pjesme nad Pjesmama koje je također ostalo u rukopisu. Ostala njegova pisana djela su : Kritika Čebušnikova Prijevoda Svetog pisma, Kritika Tadijine Knjige (1908.), Enkomij liječnicima u Sv. Pismu (BS), De Nili Monachi Commentario in Cant, Psalmi u hrvatskom izdanju Rimskog obrednika, itd.


Lit: Janko Oberški, »Dr Antun Sović. Redoviti sveučilišni profesor Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu,« u Bogoslovska smotra 29, br. 4 (travanj 1942.): 362-368.