KATANČIĆ, MATIJA PETAR
Bio: Hrvatski pjesnik, estetičar, književni teoretičar, prevoditelj, leksikograf, arheolog, kartograf, povjesničar, geograf i numizmatičar. Rođen je u Valpovu 12. kolovoza, 1750. a umro je u Budimu 23. svibnja, 1825. Školovao se u Pečuhu, Budimu, Baji i Segedinu. U Baču u Bačkoj je završio franjevački novicijat i primio ime Petar. Visokoškolski studij filozofije i teologije završio je u Osijeku 1778. Za svećenika je zaređen 1775. Poetiku, retoriku i estetiku studirao je na Filozofskome fakultetu u Budimu (1778-79.) Nakon studija je radio kao profesor na franjevačkoj gimnaziji u Osijeku (1779-88.), a zatim na arhigimnaziji u Zagrebu (1788-95.). Godine 1795. bio je imenovan sveučilišnim profesorom starina (arheologija i stara geografija) i numizmatike Filozofskoga fakulteta u Pešti, gdje je istodobno bio kustos Sveučilišne biblioteke. Godine 1800. prisilno je umirovljen. Potom je, kao izopćenik, živio u franjevačkome samostanu u Budimu.
Djela: Svoju je erudiciju iskazivao u mnogobrojnim znanstveni disciplinama. Ispitivao je etnički karakter naroda na Balkanu (Filološko istraživanje o pradavnoj domovini Hrvata – In veterem Croatorum patriam indagatio philologica, 1790.), istraživao je domaće starine, geografiju hrvatskih krajeva u rimsko doba, geografiju staroga vijeka, stari jezi Panonaca (Ogled filologije i geografije Panonaca – Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, 1795.). Pisao je i o numizmatici (Osnove numizmatike – Elementa numismaticae, 1799.). Smatra se začetnikom moderne hrvatske arheologije. Kašić je prvi prevoditelj Svetoga pisma na hrvatski jezik koji je izdan u cijelosti. Prijevod je za tisak priredio G. Čevapović (Sveto pismo starog zakona, 1831; Sveto pismo novog zakona, 1831.). Nasljedujući hrvatske lekcionare, književnike i leksikografe te pišući »bosanskim dijalektom«, tj. ikavskom štokavštinom, K. svjedoči kontinuitetu književnog jezika bosanskih, dalmatinskih i slavonskih pisaca i visok stupanj izgrađenosti toga jezika. Imao je i pozamašan pjesnički opus. U rukopisu mu je ostao hrvatsko-latinski (Pravoslovnik) i latinsko-hrvatski (Etymologicon Illyricum) rječnik, koji uz leksičko blago književne baštine sadrže i mnoge dijalektno obilježene riječi, novotvorenice, frazeme, uzrečice, zagonetke i prvu sustavniju etimološku obradu. U rukopisu je ostavio i opsežnu autobiografiju, za koju se danas ne zna gdje se nalazi.
Lit: »Katančić, Matija Petar« u Leksikografski zavod Miroslav Krleža: Hrvatski biografski leksikon, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=193; »Katančić, Matija Petar« u Hrvatska enciklopedija. Ur. August Kovačec. Sv. 5. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003; »Katančić, Matija Petar« u Znameniti i plemeniti Hrvati. Ur. Emilij Laszowski. Zagreb, Hrvatski štamparski zavod d.d. u Zagrebu, 1925.