DUDA, BONAVENTURA
Bio: Teolog, publicist i prevoditelj. Rođen je u Rijeci 14. siječnja, 1924., a umro je u Varaždinu 3. kolovoza 2017. godine. Srednju školu je završio u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu (1935.-44.), a studij teologije je završio 1952. g. magisterijem na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. God. 1941. postaje članom Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda i 1950. g. zaređen je za svećenika. Svoj je studij nastavio i u Rimu 1954. godine, na Papinskom sveučilištu Antonianum, doktorirao 1955. g. iz dogmatske teologije disertacijom o ekleziologiji hrvatskog teologa Ivana Stojkovića Dubrovčanina. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, od 1964. g. je docent i pročelnik katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta, a od 1969. g. redoviti profesor. Više puta je bio prodekan, a od 1982. do 1986. g. dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao je radove u stručnim časopisima. Umirovljen je 1993., a na 9. studenoga, 2001. godine izabran je za profesora emeritusa. Godine 2004. dobio je znanstvenu nagradu Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Nagradu je primio kao jedan od prvaka hrvatske teološke misli, a jedan je od najuglednijih suvremenih crkvenih govornika.
Djela: Godine 1962. bio je među pokretačima katoličkih novina Glas koncila, a od 1966. osnivač je i urednik biblijskog lista Upoznajmo Bibliju (1960.-63.). Zajedno sa J. Kaštelanom glavni je urednik tzv. »Zagrebačke Biblije« (1968.), za koje je s J. Fućakom izveo sveukupnu redakturu biblijskog teksta. S njime je za potrebe hrvatskog lekcionara preveo Novi zavjet (1973.) služeći se tim prijevodom u priređivanju lekcionarskog niza Reda čitanja (1969.-88.) i u izdavanju liturgijskih obrednika (1970.-75.). Pokretač je i urednik biblioteke »Biblijski niz«. S Jasnom Gali preveo je djelo M. Zerwicka Poslanica Efežanima (Zagreb, 1974.). Jedan je od prevoditelja novoga Rimskog misala (1969.) i novog Časoslova Božjeg naroda (1972.). Kao prevoditelj poštuje hrvatsku prevoditeljsku tradiciju, njezine vremenske i regionalne posebnosti. Ostala glavna djela su Sjeme je Riječ Božja (1987.), Sijač je Sin Čovječji (1989.), U plemenitu srcu (1990.), Koncilske teme (1995.), U svijetlu Božje riječi (2000.). Članke o crkvenoj I društvenoj zbilji počeo je tiskati u listu franjevačkih studenata Corona (1946.-50.), a zatim je nastavio sustavno objavljivati rasprave, izvješća, osvrte, recenzije i dopise u listovima i raznim vjerskim i teološkim časopisima.
Lit: »Bonaventura, Duda« u Leksikografski zavod Miroslav Krleža: Hrvatski biografski leksikon, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5569; »Fra Bonaventura Duda« u Katolički tjednik, http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=328.