Bakotić, Lujo

BAKOTIĆ, LUJO

Bio: Bio je političar i publicist, rođen je u Senju 21. studenog, 1867, a umro je u Beogradu 31. ožujka, 1941. Sin Ignacija i Adele, rođ. Gravizi di Pietrapeloza. U Splitu je završio gimnaziju, a pravo s doktoratom u Beču i Grazu 1892. Bavio se politikom, bio je pravnik u Sinju, Šibeniku i Zadru. Obnašao je funkciju poslanika Srpske stranke u Dalmatinskom saboru u Zadru. Godine 1913. srpska ga je vlada imenovala članom komisije za izradbu konkordata između Srbije i Vatikana. Boravio je u Parizu i Rimu kao tajnik poslanstva srpske vlade. Od 1920. do 1923. bio je poslanik Kraljevine SHS u Vatikanu.

Djela: Kao publicist, započeo je nekrologom Save Bjelanovića, vođi srpske stranke u Dalmaciji (Dubrovnik, 1898.) Pisao je polemičke članke iz politike i prava. Opisivao je u svojim djelima političke borbe i društvene akcije Srba u Dalmaciji u tijeku 19. stoljeća do 1918. godine. Književnom publicistikom javlja se najviše u Trgovinskom glasniku, pišući o utjecajnim ljudima onoga vremena, te o Vukov i Daničićevu prijevoda Svetoga pisma. Godine 1933. objavio je u Beogradu svoj prijevod Svetoga pisma Starog i Novog zaveta. Bio je jedan od ideologa Srpske stranke u Dalmaciji, što se odrazilo na njegov književno-publicistički i lingvistički rad.


Lit: »Bakotić, Lujo« u Leksikografski zavod Miroslav Krleža: Hrvatski biografski leksikon, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1109.