Alfabet

U grčkom jeziku postoje velika i mala slova. U izvornim rukopisima Novoga zavjeta korištena su samo velika slova (majuskula):
Α Β Γ Δ Ε Ζ Η Θ Ι Κ Λ Μ Ν Ξ Ο Π Ρ Σ Τ Υ Φ Χ Ψ Ω

Tekstovi su pisani samo majuskulom i bez razmaka u tekstu. Tek u srednjem vijeku (od 10. stoljeća nadalje) u bizantsko doba počela su se koristiti mala slova (minuskula):
α β γ δ ε ζ η θ ι κ λ μ ν ξ ο π ρ σ ς τ υ φ χ ψ ω

Uglavnom je sav tekst pisan minuskulom, a velika slova se koriste samo kod pisanja osobnih imena (ljudi, gradova i mjesta) i na početku nekog citata, ali ne i na početku rečenice.

Samoglasnici

U grčkom jeziku ima sedam samoglasnika:
α ε η ι υ ο ω

Kvantiteta

Od njih sedam, dva su uvijek dugi (η, ω), druga dva su uvijek kratki (ε, ο), a ostala tri mogu biti kratki i dugi (α, ι, υ).

Kvaliteta

Osim dužine, isti samoglasnici se dijele na tvrde (α, ε, ο, η, ω) i meke (ι, υ).

Dvoglasnici

Kad se tvrdi samoglasnici spoje s mekima, nastaju dvoglasnici (diftonzi). Kratki samoglasnici spajanjem sa slovom ι tvore: αι, ει, οι (υι samo pred samoglasnicima).

Kratki samoglasnici spajanjem sa slovom υ tvore: αυ, ευ, ου.

Potpisano iota

Spajanjem dugih samoglasnika sa slovom ι nastaju ‘nepravi‘ dvoglasnici: ᾳ, ῃ, ῳ. To slovo ι se potpisuje ispod i zato se zove potpisano iota (iota subscriptum) i ne čita se.

Kod velikog početnog slova se piše uz slovo: Αι, Ηι, Ωι i zove se iota adscriptum.

Potpisano iota upućuje da je riječ u dativu jednine.

ἡμέρᾳ [hemera] danu
ἀγαπῃ [agape] ljubavi
λόγῳ [logo] riječi

Suglasnici

Suglasnici se izgovaraju u grčkom jeziku isto kao i u hrvatskom. Dijele se u dvije glavne kategorije: trenutni i trajni, te tri potkategorije: grleni (guturali), usneni (labijalni) i zubni (dentali).

Hak

U starogrčkom jeziku postoji oznaka za disanje i zove se hak. Ima dvije vrste haka, oštri i tihi. Svaka riječ koja počinje samoglasnikom ili slovom ρ ima taj znak.

Oštri hak je oznaka ( ῾ ) koja se piše iznad samoglasnika ( ili iznad drugog samoglasnika ako riječ počinje dvoglasnikom) i dodaje izgovor slova [h] ispred tog samoglasnika:

ἡμέρα [hemera] dan
ὑγιής [higies] zdrav
υἱός [huios] sin

Tihi hak je oznaka  ( ᾿ ) koja se piše isto kao i oštri, ali se ne izgovara:

ἀπόστολος [apostolos] apostol
ἐγώ [ego] ja
αὐτός [autos] on

Izgovor slova

Slovo γ mijenja svoj izgovor iz [g] u [n]  ispred slova γ, κ, χ, ξ:

ἄγγελος [angeolos] glasnik
ἀνάγκη [ananke] potreba
συγχαίρω [sinhairo] veselim se
λάριγξ [larinks] grlo

Slovo σ mijenja svoj izgovor iz [s] u [z] ispred slova β, γ, δ, μ:

πρεσβύτερος [prezbiteros] starješina
ἀλίσγημα [alizgema] okaljanost
προσδοκάω [prozdokao] čekam
κόσμος [kozmos] svijet

Slovo υ ima svoj standardni izgovor [i] ili kao njemački [ü]: ξύλον [ksilon] drvo. Ali ako je u dvoglasniku onda se čita kao [u]: πνεῦμα [pneuma] duh.

Interpunkcijski znakovi

Postoje četiri osnovna interpunkcijska znaka. Grčka točka i zarez se pišu isto kao u hrvatskom, ali grčka dvotočka je visoka točka i grčki upitnik je kao hrvatska točka-zarez.

točka .
zarez ,
dvotočka ·
upitnik ;

Dijakritički znakovi i njihova upotreba

Dijakritički znakovi

U grčkom jeziku postoje tri dijakritička znaka:

apostrof  ’
dijareza ¨
koronida ᾽

Upotreba

Elizija je ispadanje kratkog samoglasnika na kraju riječi ako sljedeća riječ počinje samoglasnikom (ili dvoglasnikom). Označava se apostrofom:

δὶα αὐτόν → δι’ αὐτόν zbog njega
ἐπί αὐτόν → ἐπ’ αὐτόν na njega

Hijat je spajanje dva samoglasnika u dvoglasnik, ali svaki se samoglasnik izgovara zasebno (rijedak slučaj u Novom zavjetu). Označava se dijarezom:

Μωϋσέος [Mo-iseos] Mojsije
ἁλλελουϊά [halelu-ia] haleluja

Kraza je stezanje dva samoglasnika (ili dvoglasnika) u jednu cjelinu, dvije riječi postaju jedna. Označava se koronidom:

καὶ ἐγῶ → κἀγῶ i ja
καὶ ἐκεῖνος → κἀκεῖνος i onaj

Vrste riječi

U grčkom jeziku postoje ove vrste riječi:

• • članovi
  • imenice
  • zamjenice
  • pridjevi
  • brojevi
  • glagoli
  • prilozi
  • prijedlozi
  • veznici
  • čestice

Leksički oblik

Leksički oblik je standardni oblik neke riječi u rječniku (ili leksikonu). Svaka vrsta riječi ima svoj oblik. Da bi se naučila neka grčka riječ, mora se zapamtiti njen leksički oblik.

Glagoli se pišu u prvom licu prezenta indikativa aktivnog:

ἄγω vodim
καθέζομαι sjedim
δίδωμι dajem

Imenice se pišu u nominativu jednine s nastavkom za genitiv jednine i odgovarajućim članom:

ἄνθρωπος, -ου, ὁ čovjek
εἰρήνη , -ης, ἡ mir
ματύριον, -ου, τό svjedočanstvo

Pridjevi se pišu u nominativu jednine u muškom rodu, s nastavcima za ženski i srednji rod:

ἀγαθός, -ή, -όν dobar
μεγαλεῖος, -α, -ον veličanstven

Ostale vrste riječi stoje same, bez oblika, s prijevodom:

ἐγώ _zam. ja
ἀφόβος _pril. neustrašivo
διά _prij. kroz
καί _vez. i, pa, te, ali, nego
τέ _čest. te, ne samo …nego također